Kada se govori o najvrjednijim supstancama na svijetu, većina ljudi zamišlja dijamante, rastopljeno zlato i rijetke minerale. No beskrajno skuplja i mnogo ezoteričnija "stvar" skrivena je u svescima napredne fizike – a riječ je o antimateriji.

Antimaterija je tvar sastavljena od antičestica. U prirodi svaka čestica ima svoju antičesticu – kada se one sudare, međusobno se poništavaju uz oslobađanje elektromagnetskih valova koji donose energiju.

Iako je potencijal antimaterije ogroman, njezine složenije oblike zasad nismo u stanju stvoriti u laboratorijima. Ne čudi stoga što se procjenjuje da gram te neuhvatljive tvari vrijedi oko 62,5 triliona američkih dolara.

O pojavi antičestica prvi je pisao engleski fizičar Paul Dirac, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća došao do revolucionarnog otkrića pozitrona ili antielektrona – čestice identične mase kao i elektron, ali suprotnog naboja. Slijedeći njegovu logiku, antiprotoni i antineutroni identificirani su kao antiteza protonima i neutronima.

Energija koja u teoriji proizlazi iz poništavanja materije i antimaterije zasjenjuje čak i nuklearnu eksploziju, pa naučnici to područje istražuju s velikim oprezom, ali i znatiželjom.

Naučna ispitivanja, a pogotovo pokusi održani u CERN-u u Švicarskoj sa stvaranjem antivodika još 1995. godine pokazali su da potencijal antimaterije nije puka fantazija proizišla iz naučnofantastičnih knjiga, serija i filmova. Istovremeno, ukazali su i na važnost osiguranja njezine stabilnosti, što iziskuje preciznost i inovaciju na atomskoj razini.

Takvi eksperimenti mogući su zahvaljujući supersudarivaču – najvećem svjetskom akceleratoru čestica koji se nalazi u kružnom tunelu dugačkom 27 kilometara u blizini Ženeve u Švicarskoj, a koji troši enormne količine električne energije i drugih resursa, pa ne čudi što dolazi s velikim troškovima.