Okeani kriju „skriveni izvor“ metana koji bi mogao spaliti planetu

Ovaj proces stvara opasnu povratnu spregu: što je okean topliji, to više metana ispušta, što dodatno ubrzava zagrijavanje planete.

Paradoks kiseonika i mikroba

Godinama su istraživači bili zbunjeni činjenicom da površinske vode okeana, bogate kiseonikom, konstantno ispuštaju metan. To je smatrano nemogućim, jer se metan tipično proizvodi u sredinama bez kiseonika (poput močvara).

Tim profesora Thomasa Webera sa Univerziteta u Rochesteru otkrio je krivca: specifične bakterije koje razgrađuju organski materijal i proizvode metan, ali to rade samo pod jednim uslovom – kada im ponestane fosfata, esencijalne hranjive materije.

Kako zagrijavanje "hrani" ovaj proces?

Klimatske promjene zagrijavaju okeane od površine prema dolje. To stvara slojeve različite gustine koji sprečavaju miješanje vode.

• Rezultat: Hranjive materije poput fosfata, koje se nalaze u dubinama, više ne dospijevaju do površine.
• Posljedica: Površinske vode postaju siromašne fosfatima, što stvara idealan poligon za mikrobe koji proizvode metan.

„Nedostatak fosfata je primarni kontrolni faktor za emisije metana na otvorenom okeanu. Kako se miješanje usporava, ovi mikrobi će postati još aktivniji“, upozorava profesor Weber.

Karika koja nedostaje u klimatskim modelima

Ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da ovaj proces još uvijek nije uključen u većinu glavnih klimatskih modela. To znači da su naša trenutna predviđanja o brzini zagrijavanja planete možda previše optimistična.

Metan je kao staklenički plin višestruko snažniji od ugljen-dioksida u kratkom roku, a njegovo oslobađanje iz okeana moglo bi postati nekontrolisan proces koji će biti nemoguće zaustaviti pukim smanjenjem industrijskog zagađenja.