Prošlo je 19 godina otkako nas je napustio Toše Proeski: Anđeoski glas koji se ne zaboravlja

Todor Toše Proeski poginuo je 16. oktobra 2007. godine na autoputu Zagreb – Lipovac, u blizini Nove Gradiške. Nesreća se dogodila u ranim jutarnjim satima, kada je automobil u kojem se nalazio udario u kamion, a potom u zaštitnu ogradu.

Proeski je u trenutku nesreće spavao na suvozačevom sjedištu. Preminuo je na mjestu nesreće, dok je vozač zadobio lakše povrede. U automobilu je bila i njegova menadžerica Ljiljana Petrović, koja je prošla bez povreda.

Vijest o njegovoj pogibiji izazvala je šok i nevjericu širom regije, a posebno u njegovoj rodnoj Makedoniji, gdje je proglašena žalost. Građani su se okupljali na trgovima, palili svijeće i opraštali se od mladog pjevača čija je karijera bila na vrhuncu.

Sahranjen je 17. oktobra u Kruševu, gradu u kojem je odrastao, uz državne počasti i prisustvo velikog broja građana, prijatelja i kolega.

Od dječaka iz Kruševa do regionalne muzičke zvijezde

Toše Proeski rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu, a djetinjstvo je proveo u Kruševu. Muzički talent pokazivao je od najranijih godina, a upravo je taj dar kasnije odredio njegov životni put.

Njegov otac Nikola svojevremeno je govorio da je Toše kao dječak želio postati doktor. Ipak, ljubav prema muzici bila je snažnija.

Pjevačica Tijana Dapčević prisjećala se kako je njen otac prepoznao Tošetov izuzetan glas dok je mladi muzičar još svirao klarinet.

"Kakav klarinet, on je pjevač i treba pjevati. Moj otac je to saopštio Tošetovom ocu i tada je sve počelo. Sve poslije toga je historija", kazala je Dapčević.

Prve značajnije korake na muzičkoj sceni napravio je kao tinejdžer, nastupajući na festivalu Makfest. Njegova popularnost brzo je rasla, a zahvaljujući prepoznatljivom glasu i emotivnim interpretacijama stekao je publiku širom prostora bivše Jugoslavije.

Godine 2004. predstavljao je Makedoniju na Eurosongu s pjesmom "Life".

Pjesme koje su nadživjele njegov prerani odlazak

Tokom relativno kratke, ali izuzetno uspješne karijere, Proeski je snimio brojne pjesme koje su postale nezaobilazan dio regionalne pop muzike.

"Jedina", "Ako me pogledaš u oči", "Soba za tugu", "Srce nije kamen", "Bože, brani je od zla", "Pratim te" i "Igra bez granica" samo su neke od pjesama koje publika sluša i gotovo dvije decenije nakon njegove smrti.

Posebno mjesto u njegovoj diskografiji zauzima duet "Lagala nas mala", koji je snimio s Tonijem Cetinskim. Sarađivao je i s brojnim drugim muzičarima i autorima, među kojima je Antonija Šola, koja je napisala neke od njegovih velikih hitova.

Osim po muzičkom talentu, Proeski je ostao upamćen i po humanitarnom radu. Bio je regionalni ambasador UNICEF-a, a svoj ugled i popularnost koristio je kako bi skrenuo pažnju na potrebe djece i pomogao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija.

Za humanitarni angažman 2003. godine dobio je nagradu Majke Tereze.

"Želim, ali ne mogu" – riječi koje su nakon njegove smrti dobile posebnu težinu

Iako je pred publikom gotovo uvijek bio nasmijan, Proeski je pred kraj života govorio i o drugoj strani popularnosti, stalnim obavezama i nedostatku privatnosti.

U jednom od posljednjih intervjua priznao je da mu slava često ne dopušta da živi svakodnevnim životom kakav bi želio.

"Želim, ali ne mogu. Mašinerija me je stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka", govorio je tada Proeski.

Otkrio je i da godinama nije mogao bezbrižno prošetati gradom ili otići u prodavnicu poput drugih ljudi.

Nakon njegove pogibije ove su se riječi često ponovo spominjale, podsjećajući na pritisak koji je osjećao uprkos ogromnoj ljubavi publike.

Posljednji koncert održao je 5. oktobra 2007. godine u Skoplju, svega 11 dana prije smrti. Koncert je imao humanitarni karakter, što je bilo u skladu s njegovim dugogodišnjim angažmanom u pomaganju drugima.

Nakon njegove smrti objavljen je i album na engleskom jeziku "The Hardest Thing", koji je pripremao s namjerom da svoju karijeru proširi i izvan regionalnih granica.

19 godina bez Tošeta

Njegova smrt ostavila je veliku prazninu među prijateljima, kolegama i fanovima. Mnogi muzičari i danas ga se prisjećaju kroz zajedničke nastupe, fotografije i emotivne poruke.

Toni Cetinski, s kojim je Proeski ostvario uspješnu saradnju, jednom prilikom mu je posvetio riječi:

"Živimo, volimo, radimo, ali baš ništa nije isto bez tebe moj Toše, ništa".

U Novoj Gradiški, nedaleko od mjesta njegove pogibije, 2021. godine otkriven je spomenik u njegovu čast, djelo kipara Slavka Bunića.

Svake godine 16. oktobra njegovi fanovi prisjećaju se pjevača koji je prerano izgubio život, ostavivši iza sebe bogato muzičko naslijeđe.

I 19 godina kasnije, Toše Proeski ostaje simbol izuzetnog muzičkog talenta, skromnosti i humanosti. Njegove pjesme nastavljaju živjeti, a glas koji je obilježio jednu generaciju i dalje povezuje publiku širom regije.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad