Spojio ih Super Nintendo, a danas zajedno pišu o vjeri: "Reper i hafiz, to zvuči iz početka kao vic"

Iako su njihove životne priče različite, Frenkie i Botić smatraju da upravo u tome leži posebnost njihovog zajedničkog projekta. Knjiga nije zamišljena kao klasičan razgovor u kojem jedan postavlja pitanja, a drugi odgovara.

Naprotiv, obojica su istovremeno bili i sagovornici i oni koji postavljaju pitanja, pokušavajući razumjeti iskustva, uvjerenja i životne odluke onog drugog.

Kako je nastala ideja za knjigu?

Frenkie je ispričao da je ideju dobio nakon razgovora s književnikom Alminom Kaplanom, koji mu je preporučio knjigu "Otajstvo vjere" Jona Fossea. Riječ je o djelu zasnovanom na dijalogu pisca i teologa, koje ga je potaknulo da razmisli o sličnom projektu.

"I ta knjiga me onako oduševila, pročitao sam je u jednom dahu, kao što se kaže, i ostao sam sa brojnim pitanjima u svojoj glavi koje bih ja njemu postavio, i sa jednostavno željom da bude deblja, da ima još toga", ispričao je Frenkie.

Kako nije mogao postaviti vlastita pitanja autoru knjige, odlučio je pokušati napraviti nešto slično sa sagovornikom kojeg poznaje i s kojim dijeli interesovanje za vjeru.

Izbor je, kaže, odmah pao na Nedima Botića.

"I odmah sam ga nazvao, euforično, ovako kasno naveče, ispričao mu ideju, i on se onako oduševio i pristao odmah", prisjetio se Frenkie.

Njihovom prijateljstvu prethodile su zajedničke tribine, putovanja i brojni razgovori, posebno tokom susreta s publikom u dijaspori.

Frenkie je naveo da su već tada primijetili koliko ljudima djeluje neobično, ali i zanimljivo, da reper i hafiz zajedno razgovaraju o vjeri i životu.

"Jer u Minhenu smo, tipa, imali dvije tribine rasprodane, ono, u isti dan, u dva termina", kazao je, objašnjavajući da su upravo reakcije publike pokazale kako njihovi razgovori zaslužuju trajniji oblik.

Nedim Botić istakao je da je ponosan na ono što su zajedno napravili, podsjećajući da je njihova intenzivnija saradnja počela na prijedlog zajedničkog prijatelja, režisera Harisa Dubice.

Dubica ih je, kako je objasnio, potaknuo da zajednički nastupaju na tribinama, na kojima ih je često pratio i glumac Aldin Tucić u ulozi voditelja.

"Haris Dubica je inače poznat po svojoj kreativnosti i po svojim idejama i po tome da spaja nespojivo. I zaista, kad ovako čujete i kad vidite, ono, reper i Hafiz, Frenkie i Nedim Botić, to zvuči iz početka kao vic", kazao je Botić.

Međutim, upravo taj neočekivani spoj bio je prilika da kod publike probude znatiželju i potaknu je na razmišljanje.

Botić je objasnio da je cilj bio pokazati kako ljudi koji imaju različita životna iskustva i dolaze iz različitih sredina ipak mogu pronaći brojne zajedničke teme.

Knjiga nastajala uz kahvu i audiosnimač

Posebnost knjige "Između nekad i sad" jeste i način na koji je nastala.

Umjesto da svaki autor zasebno piše svoje poglavlje, Frenkie i Botić sastajali su se na kahvi, razgovarali i snimali svoje susrete.

"Mi je nismo pisali onako da ja pišem svoj dio, pa da on piše svoj dio. Mi smo se sastajali opet na kafama, Adnan bi ponio audio snimač, stavio bi ga između nas, i mi bismo pričali. Ja bih njega pitao, on bi mene pitao", ispričao je Botić.

Razgovori su snimani do juna ili jula, nakon čega je audiozapis pretvoren u tekst. Tada su, kako je objasnio, shvatili koliko je dodatnog rada potrebno da bi razgovori dobili konačnu književnu formu.

U pomoć im je pritekao novinar BIR televizije Nedim Gondžić, koji je radio na uređivanju i oblikovanju materijala. Posao je završio početkom septembra.

Botić je istakao da su bili izuzetno zadovoljni konačnim rezultatom.

Knjiga je podijeljena u više poglavlja i obuhvata različite životne teme, od muzike, odrastanja i popularnosti do bolesti, duhovnosti i odnosa među ljudima.

Govoreći o razlikama između njihovih iskustava, Botić je kazao da je njegov život obilježila dugogodišnja borba s bolešću, dok je Frenkie prošao put muzičke karijere, popularnosti i javnog priznanja.

"Onda Adnan ima iskustva koja ja, recimo, nemam, a ja također imam ta neka iskustva koja, hvala Bogu, pa Adnan nema", rekao je.

Njihova želja je da čitaoci u tim različitim perspektivama prepoznaju i vlastite dileme, strahove i životne izazove.

Neobičan početak prijateljstva: Spojio ih Super Nintendo

Jedan od zanimljivijih detalja koje su otkrili tokom gostovanja jeste da su se prvi put susreli zahvaljujući videoigricama.

Frenkie je ispričao kako je prije nekoliko godina kupio retro konzolu Super Nintendo, ali je ubrzo shvatio da je neće koristiti koliko je očekivao.

Njegova supruga, kako je kroz smijeh prepričao, odmah je predvidjela da će konzola nakon nekoliko dana završiti neiskorištena.

"I onda sam ja stavio na pik da prodajem taj Super Nintendo i javio se jedan kupac, i to je bio Nedim, i tako smo se zapravo prvi put nekako i upoznali, vidjeli", ispričao je Frenkie.

Taj susret, koji je počeo običnom kupoprodajom, kasnije je prerastao u prijateljstvo i zajednički rad.

Upravo zbog toga i videoigrice imaju svoje mjesto u knjizi, uz muziku, grafite i druge teme koje su obilježile Frenkijevo odrastanje i karijeru.

Ipak, kako je naglasio, središnja tema njihovih razgovora ostaje vjera.

Frenkie o promjeni koja je počela u četrdesetim godinama

Tokom gostovanja Frenkie je otvoreno govorio i o vlastitom duhovnom putu, objašnjavajući da se njegov odnos prema vjeri počeo mijenjati u zrelijim godinama.

"Dakle, sa 39 i sa 40 se počela rađati ta promjena kod mene", kazao je.

Objasnio je da je sve počelo osjećajem da je spoznao nešto novo, nakon čega se javila snažna želja za učenjem i preispitivanjem vlastitih stavova.

Promjena se, kako je naveo, nije odnosila samo na odlazak u džamiju ili obavljanje vjerskih obaveza, nego na gotovo sve aspekte njegovog života.

Odrazila se na odnos prema porodici, poslu, muzici, zdravlju, ishrani i načinu razmišljanja.

Frenkie je istakao da je za njega važno da vjera ne ostane samo formalnost, nego da bude vidljiva u svakodnevnom ponašanju.

Govoreći o reakcijama najbližih, prisjetio se trenutka kada je supruga primijetila da se s njim nešto promijenilo.

"Ja se sjećam kad mi je žena postavila pitanje: 'Šta je s tobom, šta se tobom dešava?'", ispričao je.

Promjene je, kaže, primijetila i njegova majka, koja mu je govorila da djeluje mirnije i drugačije nego ranije.

Frenkie smatra da je upoznavanje ljudi s drugačijim životnim iskustvima također značajno utjecalo na njegov pogled na svijet, jer mu je pomoglo da preispita pojedine ranije predrasude.

Botić o mentalnom zdravlju: Ljudi se stide govoriti o svojim problemima

Jedan od najemotivnijih dijelova razgovora bio je posvećen mentalnom zdravlju i životnim iskušenjima.

Botić je govorio o iskustvu dugogodišnje bolesti, ali i o tome koliko je važno da ljudi koji prolaze kroz teške periode imaju nekoga s kim mogu otvoreno razgovarati.

Naglasio je da kroz svoj rad nastoji izbjeći nametanje stavova, jer vjeruje da ljudi sami moraju osjetiti potrebu za promjenom.

Prema njegovim riječima, zdravlje je tema koja povezuje ljude bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost ili porijeklo.

"Zdravlje je nešto što te prati, bolest može doći svakome od nas, i kroz bolest ti shvatiš da tih barijera koje mi danas imamo, u stvari, one nestaju", kazao je.

Posebno je upozorio na probleme mentalnog zdravlja među mladima, navodeći da mnogi zbog straha od osude ne govore o svojim teškoćama i ne traže pomoć.

"Imamo krizu mentalnog zdravlja danas među ljudima, posebno među mladima", istakao je Botić.

Objasnio je da knjigom žele poslati poruku kako niko nije sam u svojim životnim borbama i kako je sasvim normalno prolaziti kroz periode nesigurnosti, tuge i krize.

"Dakle, hajde da normaliziramo da većinu vremena i u mnogo vremena ljudi se ne osjećaju dobro, da mi prolazimo kroz krize, kroz razna stanja, kroz uspone, kroz padove", poručio je.

Botić je govorio i o pritisku koji stvaraju društvene mreže, na kojima se životi često predstavljaju mnogo ljepšim i uspješnijim nego što zaista jesu.

Zbog toga smatra važnim otvoreno govoriti i o slabostima, greškama i životnim padovima.

"Ako budeš čekao da bolest prođe, možda ti u čekanju prođe život"

Prisjećajući se vlastitih zdravstvenih problema, Botić je podijelio jednu od najvažnijih životnih spoznaja do kojih je došao.

Kako je ispričao, zbog dugogodišnje bolesti suočavao se s neizvjesnim prognozama i mogućnošću da će zdravstvene poteškoće biti dio njegovog života i u budućnosti.

"I znam da sam sebi nekad davno kazao, jer su prognoze bile takve kakve jesu, vjerovatno ćeš čitav život biti bolestan, ako budeš čekao da ovo prođe, možda nikad neće proći, a u tome svom čekanju tebi prođe život", ispričao je.

Ta spoznaja, kako je objasnio, pomogla mu je da prestane odgađati život čekajući idealne okolnosti.

Govoreći o tome kako pomoći osobi koja prolazi kroz težak period, a sama ne traži pomoć, istakao je da je najvažnije ne odustati od nje.

Prisjetio se posebno teškog perioda tokom 2012. i 2013. godine, kada je bio operisan, imao stomu i prolazio kroz ozbiljne fizičke i emocionalne izazove.

Tada je, kako je naveo, shvatio da podrška drugih ljudi može biti presudna, ali da određene korake ipak mora napraviti sam.

"Mene može prijatelj podržati, ali ja moram otići na taj pregled, ja moram uzeti tu tabletu, ja moram otići na onu operaciju, ja moram uraditi ono što je do mene", kazao je.

Posebno je naglasio koliko su mu značili ljudi koji su ostali uz njega i u najtežim trenucima.

"I najveća podrška meni na tom putu su bili ljudi koji nisu od mene odustali", rekao je Botić.

Njegova poruka je da prisustvo, razumijevanje i prijateljstvo mogu biti izuzetno važni za osobu koja prolazi kroz krizu, čak i kada ona nije spremna odmah prihvatiti pomoć.

Zašto se ljudi često sjete Boga tek kada im je teško?

U razgovoru su otvorili i pitanje zbog čega se ljudi često okreću vjeri tek kada se suoče s ozbiljnim životnim problemima.

Frenkie je ispričao da su upravo tu temu detaljnije razmatrali u knjizi, pokušavajući razumjeti zašto je zahvalnost ponekad teže pokazati u trenucima sreće nego u trenucima straha.

Prisjetio se i jednog događaja iz djetinjstva, kada je, mnogo prije muzičke karijere, doživio izuzetno lijep dan i spontano osjetio potrebu da bude zahvalan Bogu.

Kako je objasnio, to mu je ostalo u sjećanju upravo zato što se ljudi češće prisjete vjere kada osjete da gube kontrolu nad životnim okolnostima.

Ipak, poruka koju želi prenijeti nije ograničena samo na vjeru.

Govoreći o odnosima među ljudima, istakao je važnost iskrenog slušanja i razgovora s osobama koje imaju drugačija uvjerenja i iskustva.

"Da jednostavno pokušavam da ne pristupim tome s predrasudama, da nekako se jednim iskrenim interesovanjem i saslušam i razgovaram s takvim ljudima", kazao je Frenkie.

Smatra da upravo predrasude često sprečavaju ljude da upoznaju nešto novo i prošire vlastite vidike.

Promocije u dijaspori, a potom i u BiH

Knjiga "Između nekad i sad" već je dostupna za naručivanje putem internetske stranice kulturica.ba, a autori najavljuju da će biti dostupna i u knjižarama te na njihovim zajedničkim tribinama.

Frenkie je najavio susrete s publikom u Stuttgartu i Cirihu, kao i američku turneju u decembru.

Za februar naredne godine planirana je turneja po Bosni i Hercegovini, tokom koje bi knjiga trebala biti predstavljena publici u Tuzli, Sarajevu, Brčkom, Zenici i Travniku.

Tačni datumi bit će naknadno objavljeni na njihovim društvenim mrežama.

Za Frenkija i Botića, međutim, knjiga je mnogo više od još jednog zajedničkog projekta. Njena osnovna poruka je da se ljudi, uprkos različitim životnim putevima, mogu razumjeti ako su spremni razgovarati bez predrasuda.

Kako su istakli tokom gostovanja na N1, upravo takvi razgovori mogu pomoći da se prepoznaju zajedničke vrijednosti, prevaziđu razlike i izgrade prijateljstva koja na prvi pogled djeluju nemoguće.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad