Šta slučaj iz Bostona otkriva o moralu i digitalnoj kulturi: "To nisu bile javne ličnosti, mi smo ih takvim učinili“

"Ovo nisu javne ličnosti – mi smo ih takvima učinili"

Već na početku razgovora, Pašić ističe da je pogrešno smatrati aktere snimka javnim ličnostima u tradicionalnom smislu.

"Prvo moramo reći da ovo nisu klasične javne ličnosti. Jedan CEO kompanije koju poznaju tek njeni partneri za obradu podataka iz Amerike i njegova kolegica iz HR sektora nisu bili prepoznatljivi javnosti do ovog trenutka. Mi smo ih učinili javnima. To govori mnogo o svijetu u kojem živimo – o društvu senzacije i spektakla", navela je.

Digitalni mediji i društvene mreže danas funkcionišu po pravilima ekonomije pažnje, pojasnila je Pašić.

"Digitalna era funkcioniše po principu emocije. Istina u cijeloj toj priči nije bitna. Bitno je da se izazove reakcija, da se pokrene osjećaj. Kada nešto postane viralno, ono živi potpuno nezavisno od konteksta. Ljude više ne zanima ko su ti ljudi, da li imaju djecu, kakve su njihove porodice, kakve će to posljedice imati na mentalno zdravlje – to jednostavno prestaje biti važno", naglasila je Pašić.

Potreba za moralnom regulacijom zajednice

Komentarišući psihološki mehanizam društvene reakcije, Pašić poseže za uvidima iz evolucijske psihologije.

"Zajednice, kako bi opstale, morale su razviti određene moralne norme. Jedna od njih je i porodična lojalnost, vjernost. Prevara, pogotovo javna, direktno udara na te norme. Ljudi možda i varaju, ali kada to bude zabilježeno kamerom, u javnosti, u kontekstu koji uključuje porodicu – to se doživljava mnogo teže", smatra Pašić.

Dodala je i kako ljudi danas svoju potrebu za osudom ostvaruju putem digitalnih kanala.

"Nekada je postojao stub srama. Danas imamo TikTok, X, Reddit. I dalje imamo potrebu da kažemo: ovo je ispravno, ovo nije. Tako regulišemo zajednicu i vlastite vrijednosti", dodala je.

"Ako se to desilo nekome uspješnom, meni je možda ipak dobro", mnogi su koji znaju često pomisliti pa tako, osim moralne osude, dodaje, postoji i osjećaj zluradosti.

"U ovom slučaju se javlja i ono – pa neka i njima, bogati su, uspješni su, pa neka im se desi. Ljudi projektuju svoje frustracije i osjećaju olakšanje. Na neki način, to ih stavlja u poziciju moralno superiornijih", kazala je.

Slučaj je posebno privukao pažnju jer su protagonisti rukovodeći kadrovi unutar iste kompanije – CEO i šefica HR sektora.

"U teoriji, svako ima pravo na privatni sistem vrijednosti, pa i lideri. U praksi, to ne funkcioniše baš tako. Što je pozicija viša, to je i odgovornost veća. CEO mora znati da upravlja rizikom, predvidi posljedice. Kamera na koncertu je bila najavljena, i kao lider, moraš imati emocionalnu regulaciju da reaguješ promišljeno", istakla je Pašić.

Pašić upozorava da ovakvi slučajevi mogu ozbiljno utjecati na reputaciju kompanije.

"Reputacija pojedinca direktno utječe na kompaniju. Kultura firme, osjećaj psihološke sigurnosti zaposlenih, employer branding, sve to dolazi u pitanje kada se desi ovakvo nešto. Pitanje je: da li bih ja kao mladi talenat željela raditi u kompaniji gdje je HR direktor u vezi sa CEO-om, a to je skriveno? Da li se osjećam zaštićeno u takvom okruženju?", upitala je Pašić.

Digitalni detoks kao nužnost

Iako smo u eri neprekidne povezanosti, psihologinja smatra da sve više ljudi traga za digitalnim mirom.

"Postoje događaji na koje dolazite bez telefona, klubovi u kojima vam oduzmu uređaj na ulazu. Ljudi sve više žele anonimnost. Žele da budu slobodni, bez nadzora kamere. Posebno oni koji su stalno izloženi – kao što su lideri, terapeuti, javne ličnosti – osjećaju potrebu da imaju makar jedno mjesto gdje nisu ‘online’", kazala je Pašić.

Pašić poziva na ličnu odgovornost u digitalnom prostoru pa tako kaže da svaka osoba koja je korisnik društvenih mreža treba zastati na trenutak prije nego objavi određenu fotografiju, video ili informaciju.

"Kada dijelimo ovakve sadržaje, hajmo zastati, udahnuti i zapitati se – kome štetimo, šta izazivamo, ko su ljudi koje izlažemo. To su stvarne osobe, sa stvarnim porodicama i posljedicama. Ne možemo uvijek kontrolisati viralnost, ali možemo kontrolisati svoje ponašanje", dodala je.

Na kraju Pašić je poručila da je slučaj Coldplay zapravo nešto što je veće od trača, manje od tragedije, ali svakako i lekcija na kojoj svi moramo učiti.

"Nažalost, živimo u algoritamskoj kulturi gdje privatno postaje javno i ritualizirano. Svaka priča postaje spektakl, a društvo bira timove – za i protiv. Ali iza svake viralne priče stoje ljudi. Ako ovo i ne možemo zaustaviti, možemo barem pokušati da budemo odgovorni i empatični, da naučimo nešto – za sebe, za svoju zajednicu, za djecu koje ostaju sa digitalnim tragovima koje mi ostavimo", zaključila je, između ostalog, Pašić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad