
Svjetska nuklearna asocijacija (World Nuclear Association – WNA) objavila je izvješta u Davosu prema kojem se mijenja percepciju o budućnosti nuklearne energije. Analiza nacionalnih ciljeva koju je predstavila WNA pokazuje da su vlade širom svijeta postavile zadatke koji ne samo da ispunjavaju deklaraciju o utrostručenju nuklearnih kapaciteta sa COP28 (cilj od 1.200 gigavata), već je značajno premašuju, ciljajući na nevjerovatnih 1.446 gigavata do sredine vijeka.
Što se tiče trenutnog stanja, trenutno u svijetu operiše oko 440 reaktora sa ukupnim kapacitetom od 397 gigavata, dok je u izgradnji još 70 reaktora. Ali i pored toga, da bi se dostigli zacrtani planovi, svijet bi morao da preduzme do sada neviđenu industrijsku mobilizaciju.
Izvještaj mapira rast u tri ključne faze:
- Do 2030: rast se oslanja na reaktore koji su već u fazi izgradnje.
- 2030–2035: rast će se oslanjati na već planirane projekte.
- Nakon 2035: dominiraće predloženi i potencijalni vladini programi koji još uvijek čekaju konkretne korake.
Najveći izazov leži u brzini priključivanja na mrežu. Dok je u periodu do 2030. godine potrebno dodavati oko 14,4 gigavata godišnje, ta stopa mora dramatično da poraste na 65,3 gigavata godišnje u periodu od 2046. do 2050. A to je otprilike dvostruko više od najviše stope izgradnje i priključivanja na mrežu koje su ikada zabilježene: tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, piše Nuklearna perspektiva.
WNA uz to upozorava da „politička obećanja” moraju postati realni i ispunjivi planovi. Ključne WNA preporuke uključuju: produženje radnog vijeka za operativne reaktore (podrška radu postojećih reaktora na 60 do 80 godina gdje god je to tehnički izvodljivo); reformu tržišta (odnosno u prvom redu setu misli na pravedan tretman nuklearne energije u okviru niskougljeničnih izvora); izgradnju “ljudskog kapitala” i lanaca snabdijevanja (odnosno, hitan razvoj obrazovne infrastrukture za proizvodnju kvalifikovane radne snage kao i proširenje kapaciteta za proizvodnju komponenti i goriva).
"Nuklearna energija je postala skoro imperativ opstanka. Međutim, brojka od 1.446 gigavata nam otkriva duboku napetost između političkih želja i industrijske stvarnosti i realnosti.
Da bismo dostigli stopu izgradnje koja je duplo veća od one iz 80-ih, biće potrebno koordinisati lance snabdijevanja i obrazovni sistem. Podatak da nam je potreban tempo izgradnje veći nego u zlatno doba nuklearne ere (1980-ih) znači da se suočavamo sa ogromnim deficitom inženjera i majstora. A povrh svega, dodajemo i da čak 542 gigavata navedenog dodatnog kapaciteta u vladinim ciljevima koji se navode u izveštaju još uvek nema identifikovane projekte", ističe portal Nuklearna perspektiva.
Izvještaj svjetske nuklearne asocijacije u velikoj mjeri baziran je na procjenama i očekivanjima koje bi mogle da se okarakterišu kao “pretjerano optimistične”. Planovi vlada su jedno, a realnost je nešto sasvim drugo, pa tako izdvajamo Ugandu za koju se tvrdi da je vladin plan instaliranje čak 25 hiljada megavata do 2050.
Dio o Srbiji
U dijelu izvještaja koji je posvećen Srbiji se navodi ukidanje moratorijuma krajem pretprošle godine te se bileži da je plan Srbije da do 2042. godine na mreži ima prvih 250 megavata nuklearnih kapaciteta. To bi vrlo vjerovatno značilo da se planira izgradnja jednog malog modularnog reaktora. Nakon ovog prvog instaliranog, planira se relativno brz rast kapaciteta te porast instaliranog kapaciteta na 1200 megavata do 2049. godine. Takođe se navodi i da je Srbija u martu 2024. godine tražila “pomoć od zemalja koje imaju nou-hau iz oblasti finansiranja i izgradnje malih modularnih reaktora”.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare