Otkako su ljudi, tada još kao lovci skupljači, počeli dijeliti sudbinu prije najmanje 14.200 godina, ljudi su svoje pse prepoznavali prvenstveno po izgledu. Do danas, međutim, nije bilo sasvim jasno po čemu to pas prepoznaje svog čovjeka; isto po izgledu ili možda drugačije.
Skupina naučnika, koja je objavila rezultate istraživanja u Journal of Neuroscience, skenirala je mozgove 20 pasa koji žive u obiteljima, te 30 ljudi dok su im prikazivali snimke prednje ili stražnje strane glave čovjeka odnosno psa. Drugim riječima, naučnici su tražili specifičnosti u radu mozga kod ljudi dok gledaju lice ili zatiljak čovjeka ili psa, odnosno kod pasa u istim takvim situacijama.
VEZANE VIJESTI
Ono što su utvrdili bilo je da, nedvosmisleno, pas čovjeka ne prepoznaje, ili barem ne primarno, po licu, nego po drugim informacijama, a kako je riječ o životinji koja ima izrazito izraženo čulo njuha, jasno je da bi to u prvom redu trebao biti miris.
Mozgove jednih i drugih naučnici su snimali magnetnom rezonancom.
Naveli su da je ovo “prvo neinvazivno komparativno istraživanje neurološkim snimanjem vrsta ne-primata i primata”. Pritom su “primati” bili ljudi, a “ne-primati” su bili 20 pasa različitih pasmina, između ostalih labradori i border collieji.
Ključno u zaključcima istraživanja bilo je to da su bez pogreške primijetili da pri pogledu na lice, ljudi pokazuju aktivnost u dijelovima korteksa zaduženima za vizualno prepoznavanje, dok je psima pri pogledu na lice taj dio korteksa bio upadljivo manje aktivan.
#related-news_0
Naučnici su utvrdili i to da pas definitivno vidi lice čovjeka, da je zainteresiran i raspoznaje ono što bi bile oči, usta i ostali elementi, ali da to nije ono što sve skupa njemu čini smislenu cjelinu za prepoznavanje. Ono što je psima bilo važno pri gledanju bića koje mu se prikazivalo, bilo je, navodi se u zaključku, raspoznavanje je li riječ o čovjeku ili o psu.
Iz takvog zaključka, da psu čovjekovo lice nije bitno za prepoznavanje, Guardianova dopisnica za znanost Nicola Davis izvukla je u vezi pasa jedan spektakularan zaključak i o tome porazgovarala s Attilom Andicsom, jednom od autora istraživanja, sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Mađarskoj.
“Čudesno je što psi tako dobro čitaju emocije s lica, unatoč tome što ispada da nemaju mozak oblikovan za fokusiranje na lice”, komentirao je Andics.
“Pseći sustav raspoznavanja lica ide samo do ‘je li riječ o psu ili o čovjeku’ i zapravo ne brine previše o licu”, komentirala je pak Sophie Scott, direktorica Instituta za kognitivnu neuroznanost na University College London.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad