Veterinarska znanost odnedavno je bogatija za inovaciju u liječenju kožnih i potkožnih tumora kod pasa, i to tretmanom pri kojem se preparat ubrizgava direktno u tumor te ga uništava za sedam dana.

Pas Buck (Bak) je bolovao je od mastocitoma, čestog malignog kožnog i potkožnog tumora, koji kod pasa čini čak 10 do 15 posto svih kožnih tumora.

Uspješno se izliječio inovativnim tretmanom za liječenje mastocitoma direktnom injekcijom u tumor. Prvu je injekciju primio 23. listopada 2020. godine, a rana je potpuno zacijelila za nešto manje od dva mjeseca, 18. prosinca.

Buck je prvi pas koji se službeno tretirao navedenom metodom liječenja i detaljno se pratilo njegovo stanje pod budnim okom domaćih i stranih stručnjaka.

Jedna od članica tog stručnog tima, doktorica veterine i djelatnica Centralne veterinarske agencije Katarina Anne Žumbar, ističe kako će ovaj tretman u budućnost dati nadu svim vlasnicima čiji psi imaju tumore na mjestima koja se ne mogu kirurški obraditi.

“To je injektivni preparat namijenjen za liječenje nemetastaskih tumora, koji nisu podložni operativnom zahvatu. Mastocitomi su jedni od najčešćih tumora kože ili podkožja kod pasa, javljaju se vrlo često, na različitim lokacijama. Do sada je jedina opcija bila operacija kada je to bilo moguće”, objasnila je Žumbar.

Tretman ne zahtjeva sedaciju te je pogodno za starije pse

Aktivna tvar iz tretmana porijeklom je iz jedne australske biljke koja se u laboratoriju sintetizira kako bi se iskoristili njezini učinci na izazivanje, prvo upalne reakcije, a nakon toga i nekroze, to jest, odumiranja tumorskog tkiva.

“Posebnost tretmana je ta što ne zahtjeva sedaciju pacijenta, ne zahtjeva kemoterapiju, već pacijent dolazi kod veterinara na pregled, mjeri se sam tumor. Nakon toga se računa doza koja se aplicira direktno u tumorsko tkivo”, ističe Žumbar.

S obzirom na to da cjepivo ne zahtjeva anesteziju pogodno je i za rizičnije skupine pasa, poput onih starije dobi.

“Nakon toga pacijent ide kući i ponaša se potpuno normalno, može ići u šetnje, može jesti, nema nikakvih posebnih ograničenja”, naglasila je Žumbar.

Aktivna tvar djeluje u tri faze. U prvih 48 sati pojavljuje se lokalni učinak gdje dolazi do upalne reakcije u tumorskom tkivu, a nakon toga dolazi do nekroze, to jest odumiranja tih tumorskih stanica. Otprilike sedmi dan se otvara rana na mjestu gdje je prije bio tumor.

Princip cijeljenja rane: Stani sa strane i ne diraj

“Tu je onaj zanimljiv dio jer nije uobičajen u veterinarskoj medicini, a to je kada dođe do stvaranja rane, princip je ‘stani sa strane i ne diraj’. Nema nikakve kirurške obrade, u velikoj većini slučajeva ne zahtjeva ni dodatno čišćenje ni antibiotsku terapiju. Sve što vlasnik i veterinar moraju napraviti jest pratiti tijek zarastanja i pustit tih narednih 20 dana da se rana skroz zatvori”, objasnila je Žumbar.

Dodaje kako je tretman znanstveno zanimljiv i zbog činjenice da ima i nevjerojatnu moć poticanja prirodnih mehanizama cijeljenja unutar organizma. “Zato je moguće dobiti potpuno cijeljenje rane uz stvaranje minimalnog ožiljkastog tkiva bez ikakvog uplitanja struke”, kaže.

Naglasila je kako je inovacija također i to što tvar nema sistemskog učinka, to jest ne ulazi u krv te se ne širi dalje organizmom, što joj daje vrlo visoku sigurnosnu marginu.

Žumbar navodi kako svaki lijek ima i svoja ograničenja, pa postoji i proces odabira pacijenta koji prvo mora doći veterinaru na mjerenje tumora.

“Postoji način kako se mjeri površina tumora. Ako je veći od osam kubičnih centimetara tada nažalost pacijent nije kandidat za primjenu budući da je tumor prevelik”, naglasila je Žumbar.

Ističe kako ovaj tretman lokalno djeluje na jedno mjesto tumora te ako ih pas ima više, postavlja se pitanje je li isplativo uklanjati samo jedan s obzirom na probleme u cijelom organizmu. “To je jedan manji dio pacijenata koji nisu kandidati”, dodaje.

“Dobra je stvar što velika većina savjesnih vlasnika svakodnevno prati svoje životnje, primjećuje pojavu sumnjivih kvržica i odlaze na konzultacije s veterinarom. To znači da u vrlom ranim stadijima možemo uhvatiti tumore i ti su pacijenti većinom kandidati za tretman”, objasnila je Žumbar.

S obzirom na uspješni ishod tretmana, navodi Žumbar, imali su određeni broj kako šaljivih tako i ozbiljnih upita vlasnika pasa koji bi tretmanom pomogli i sebi.

“Nažalost još uvijek ne, iako postoje indikacije da bi ta aktivna tvar mogla otići u pretklinička istraživanja kod ljudi”, kazala je Žumbar.

Istaknula je kako veterinarska medicina sve više prati i onu humanu te kako više nije rijetkost da se napredniji proizvodi pojavljuju kao prvi i jedinstveni u toj znanosti.

Vlasnik psa Bucka, Berislav Pavišić, u razgovoru za Hinu naglasio je kako ne može dovoljno nahvaliti stručni tim koji je brinuo o njegovom ljubimcu u veterinarskoj ambulanti Njuška u Rijeci, istaknuvši doktoricu veterine Dariju Stipić s kojom su odradili konzultacije te koja se do samoga kraja brinula o Bucku.

Buck je bio idealan kandidat

“Kada smo utvrdili tu nesretnu dijagnozu ponudili su nam konvencionalnu metodu kirurškog obrađivanja tumora, i novu metodu koja se svodi na injektiranje tog lijeka jer je po položaju, veličini i ostalim paramentrima Buck bio idealan kandidat”, kazao je Pavišić.

Dodao je kako je Buck prije tretmana primao lijekove, uglavnom kortikosteroide, a nakon toga je primijenjen sam lijek.

“Upozorili su nas da će Buck to loše podnijeti, jer je to vrlo agresivno i invazivno. On je doista u roku od 24 sata izgubio apetit, pio je nešto malo. Prestao se micati i boravio je na jednom mjestu te se počeo tresti. Bilo je vidljivo da mu je jako loše, do te mjere kada su se rane počele otvarati mi smo mislili može li uopće to podnijeti i izdržati”, prisjeća se Pavišić.

Dodaje kako je gubitak apetita prestao nakon tri do četiri dana, no Buck je i dalje ostao malaksav, boravio je na jednom mjestu te je bio razdražljiv.

“Te rane su se nakon dva dana otvorile, i to je užasno izgledalo. Onda se to počelo širiti, otvorilo se na dva mjesta, curilo je i smrdilo. Mi smo to ispirali s fiziološkom otopinom”, kaže Pavišić.

Buck je nakon toga jednom tjedno odlazio na kontrole, a rane su se počele polako zatvarati nakon što su dosegle maksimum.

“Paralelno s time se Buckovo stanje poporavilo. Dva mjeseca je trebalo do potpunog zacijeljivanja rane i zatvaranja da više nema nikakvih tragova. Još nam predstoji vađenje krvi da vidimo kakva mu je krvna slika. Buck se vratio na staro, vratila mu se forma i apetit”, kazao je Pavišić.

Buckov slučaj bio je specifičan jer mu je mastocitom bio potkožan i na nezgodnoj lokaciji na tijelu te je cijeljenje rane trajalo nešto duže. Inače proces traje do 28 dana od injektiranja u mastocitom.

Doktorica veterine iz ambulante Njuška Darija Stipić Hini je ispričala kako je pri prvom dolasku Bucka u ambulantu pomislila da se udario negdje te da ima oteklinu.

“Sve što vidim da je neka tvorba, ja to moram punktirati. Našli smo nažalost taj mastocitom, maligni tumor kože. Pošto je na nezgodnom mjestu odlučili smo se za tu terapiju. Bio je pod kožom i bio je dosta veliki”, prisjeća se Stipić.

Pohvalila je vlasnike koji su vrlo brzo uočili promjenu na Buckovu tijelu te su odlično odradili svoj dio brige tijekom procesa zacijeljivanja.

“Mislim da ćemo i dalje koristiti taj tretman kod pasa kod kojih je to nemoguće kirurški odstraniti”, zaključuje Stipić.