Okidača da pas napadne može biti mnogo. Reakcije psa su vrlo često vođene instinktima te svaki vlasnik treba da bude svjestan toga - kazala je u razgovoru za Fenu kinolog, administrator foruma Balkan Kinology Sanja Sukara, osvrčući se na nedavne slučajeve kada su psi s tragičnim posljedicama napali djecu.

Sukara podsjeća da smo svjedoci dva smrtna ishoda, nastradala su dva djeteta, od dva vlasnička psa. Po izvještajima u novinama, psi su rotvajleri i mješanac rotvajlera. Ona podvlači da je svijest psa, uopšteno govoreći, na nivou djeteta do dvije, tri godine, uz ocjenu da vlasnici ljubimaca često olako shvataju brigu o psu, vodeći se parolom “samo ga voli”. Da se pas voli, to se podrazumijeva, kaže ona, naglašavajući da sigurno niko neće nabaviti psa, a ne voli ih.

Podsjetila je da se nauka o psima naziva kinologija, što govori da ima mnogo tema o psima i da su obimne, a u razgovoru za Fenu govorila je o osnovama koje bi ljubitelje pasa mogle uputiti na to kako da eventualno spriječe neke buduće tragedije.

Ona ističe da je pas prije svega briga, obaveza i odgovornost, što treba imati u vidu prije nabavke psa.

Za sve reakcije psa, naglasila je, odgovoran je vlasnik, te ne treba nabaviti psa onaj ko nije siguran da je u stanju da će ga moći kontrolisati. Tako je zadatak vlasnika da reakciju psa po instiktu, ako je usmjerena prema drugim osobama, psima ili ostalim životinjama, prepozna te preduhitri komandom i kontrolom.

“Uvijek imajte u vidu da pas nije igračka, ni za djecu ni za bilo koga. Pas ima svoje dobre i loše momente, svoja raspoloženja i neraspoloženja, pas je živo biće, nije igračka”, podvukla je istakavši da se nikada ne ostavljaju djeca i psi bez kontrole.

Pozvala je osobe koje imaju pse da budu odgovorni roditelji/staratelji i odgovorni vlasnici.

“Dijete treba da zna da se psi ne diraju kada jedu, piju vodu, obavljaju nuždu i odmaraju. I obavezno djecu naučite da, posebno tuđim psima, ne prilaze bez pitanja. Prvo neka pitaju roditelja ili vlasnika psa mogu li prići psu i pomaziti ga”, naglasila je Sukara.

Ona podvlači značaj vaspitanja psa te napominje da se osnovno vaspitanje psa se ne razlikuje ni po rasi, ni po veličini. Ista je baza osnovnog vaspitanja.

“Osnovno vaspitanje je da pas dolazi na komandu, da ide na svoje mjesto (pas treba da ima svoje mjesto, koje je samo njegovo), da ne laje stalno i ne uznemirava ni vas ni ukućane, ni komšije, da ne dira stvari sa stola. Vaspitanje je slično kao s djecom. Treba da budete uporni i dosljedni. Nema danas ne može, sutra može – pravila se određuju od šteneće dobi i treba da ih se pridržavamo stalno”, kazala je.

Sukara smatra da se psi biraju po karakteru, ne po izgledu, tako da oni koji se ne kreću mnogo ne trebaju uzimati temparamentne pse/rase. Ona ističe da je zadatak vlasnika psa da psa razumije, ispoštuje te mu omogući domaćinske uslove za život.

“Prema psima, kao i svim drugim životinjama, treba se odnositi domaćinski. Ukoliko nemate uslove za psa, nemojte da ga nabavljate. Jer pas košta. I ishrana i veterinar i oprema. Za uzvrat, od psa zahtijevamo da se ponaša sukladno našim životnim uslovima i potrebama. I tek kada se ovo spoji, onda imamo međusobni odnos povjerenja i ljubavi te možemo reći skladan suživot sa psom/psima”, ocijenila je kinolog Sanja Sukara.

Govoreći koji su psi pogodni za djecu Sanja Sukara je kazala da ona preporučuje ‘one koje najčešće viđate s djecom – labradori, retriveri, francuski budlozi, dugodlaki škotski ovčari, njemački ovčari te šarplaninci koji su po prirodi porodični psi. Pas čuvar, ali dobar porodičan pas.

“Moja djeca su recimo prohodala uz rotvajlere i dobermane. No, uvijek imati na umu da se psi i djeca ne ostavljaju sami i drže pod nadzorom”, podvukla je.

Govoreći o ponašanju prema psima koje bi željeli udomiti, a koji imaju traume, Sanja Sukara smatra da ne treba uzimati takve pse ukoliko je vlasnik početnik.

“Ovo je osjetljivo pitanje, proces koji zahtijeva prije svega poznavanje psihologije pasa i dugotrajno posvećivanje. Uopšte nisam poklonik tzv. zaštitara koji udomljavaju pse sa traumama početnicima ili porodicama s djecom. Oni koji udomljavaju takve pse bi trebali, po mom mišljenju, prvo resocijalizaciju psa uraditi, pa tek onda dati na udomljavanje. A ne rizikovati ili davati psa po principu “samo da se udomi”. Udomljavanje pasa je odgovornost”, zaključila je u razgovoru za Fenu kinolog, administrator foruma Balkan Kinology Sanja Sukara.