Upozorenje za vlasnike: Kada je vani trideset stepeni, asfalt ima pedeset sedam, a pas po njemu hoda bosonog

Razlika između temperature zraka i temperature podloge je veća nego što se pretpostavlja.

Tamna podloga upija sunčevu energiju tokom cijelog dana i pretvara je u toplotu. Zrak se pritom stalno miješa i struji, pa ostaje hladniji, dok asfalt zadržava toplotu i nakon što sunce zađe.

Rezultat je da čovjek koji hoda u obući osjeti trideset stepeni, a pas koji hoda bos osjeti gotovo dvostruko više.

Šezdeset dva stepena na pijesku

Brojke iz istraživanja pokazuju koliko je razlika velika.

Prema radu objavljenom u časopisu Američkog medicinskog udruženja, asfalt dostiže oko 57 stepeni kada je zrak na trideset, i oko 62 kada je zrak na trideset i po.

Istraživanje objavljeno 2020. u časopisu o liječenju opekotina zabilježilo je asfalt na 74 stepena i pijesak na 62 stepena tokom izuzetno vrelog dana.

Za poređenje, koža počinje da strada već na temperaturama znatno nižim od toga, a kod duljeg dodira i ispod pedeset stepeni.

Najgore su tamne podloge: asfalt, beton i cigla. Pijesak na plaži je jednako opasan, iako se to rjeđe očekuje.

Sedam sekundi nadlanicom

Postoji provjera koju preporučuju veterinari i koja ne traži nikakvu opremu.

Prislonite nadlanicu na asfalt i držite je sedam sekundi.

Ako je ne možete izdržati toliko, podloga je prevruća za psa. Pravilo je jednostavno: ako je vruće vašoj ruci, vruće je i njegovim jastučićima.

Primrose Moss, veterinarka iz Velike Britanije, navodi da se preporučuje prisloniti dlan ili stopalo čvrsto na površinu na sedam sekundi, te da čak i pri temperaturi zraka od trideset stepeni podloga može dostići 57.

Pas koji je prešao kilometar i po bez ijednog znaka

Ovdje je detalj koji objašnjava zašto se šteta često primijeti prekasno.

Veterinarska bolnica u američkoj državi Washington objavila je slučaj psa po imenu Olaf, koji je na šetnji prešao više od kilometra i po po vreloj podlozi.

Vlasnik je opekotine primijetio tek nakon šetnje. Pas za sve to vrijeme nije zacvilio niti hramao.

Razlog je u tome što psi u uzbuđenju, a šetnja je za njih uzbuđenje, često ne pokazuju bol dok traje aktivnost. Znakovi se pojave tek kasnije, kada se smire.

Šta gledati nakon šetnje

Znakovi opekotina na jastučićima su prepoznatljivi kada se znaju.

Hramanje ili nevoljkost da nastavi hodati. Pas usporava, zastaje ili štedi jednu nogu.

Pojačano lizanje šapa. To je njegov način da ublaži bol, pa je učestalo lizanje nakon šetnje znak upozorenja.

Crvenilo ili promjena boje jastučića. Zdravi jastučići su ujednačene boje.

Plikovi ili odvojena koža. To znači da je opekotina ozbiljnija.

Ako primijetite nešto od toga, psa treba odvesti na hladno mjesto, a šape ohladiti mlakom vodom. Ne treba stavljati ljudske masti i kreme bez savjeta veterinara. Kod plikova, krvarenja ili jačeg hramanja treba javiti se veterinaru, jer se i blaže opekotine mogu inficirati.

Šta uraditi da do toga ne dođe

Rješenja su jednostavna i uglavnom ne koštaju ništa.

Šetnje pomjerite u rano jutro ili kasno predveče, a izbjegavajte podne i rano poslijepodne.

Hodajte po travi, zemlji ili u hladu kad god je moguće, jer trava ostaje osjetno hladnija od asfalta.

Skratite šetnje po najvećim vrućinama i zamijenite ih kraćim izlascima.

I jedna sitnica koju malo ko zna: ako je pas bio u vodi, jastučići omekšaju i postaju osjetljiviji, pa je opasnost od opekotine nakon kupanja veća nego inače.

Uz to, po vrućini pas može dobiti i toplotni udar, pa vodite vodu sa sobom i pratite znakove poput pretjeranog dahtanja, obilnog slinjenja i slabosti.