Na zidu ispred kuće u Istočnom Sarajevu, pisalo je pozdrav Zemljani. No, malo ko je znao jezik ovih Zemljana koji su se privremno nastanili u naselje Kula.

U BiH je više od mjesec dana Lev Tahor neopaženo boravio u Hadžićima, no pažnju, koju nisu željeli, privukli su kada su se presili na Kulu. Pitanja o Lev Tahoru, ortodoksnoj grupi jevrejskih vjernika, množila su se, a odgovora je bilo malo.

U zajednicu posjetioce rijetko puštaju, još rjeđe u medijima pričaju o svom, za mnoge misterioznom načinu života.

Ipak, Ekipi N1 otvorili su vrata, kazali su nam da su ranije samo dva puta govorili za medije, i to u Americi.

Pričaju nam da se ženske članice grupe mole jednom dnevno. Ujutro. Muškarci s druge strane, na molitvu idu češće, zbog toga im je, između ostalog, važno da ne rade komercijalne poslove, već one koji omogućavaju redovnu molitvu. U Kanadi, gdje je zajednica dugo boravila, to je bilo moguće. Dan jedne žene u Lev Tahoru, ne razlikuje se mnogo od dana bilo koje domaćice koja na selu odgaja mnogo djece. A djeca kao djeca, nemirna, razdragana, nasmijana.

“Unutar zajednice, gdje imam mnogo braće, koji imaju različite zadatke, volimo da imamo svoje biznise, svoje ljude koji rade. Imamo svoje biznise, naravno tu su molitva i učenje ali da imaju vremena i da rade.

Mi se trudimo da sve sami proizvedemo, da što manje kupujemo, bilo šta. Jedino smo kupovali voće i povrće i stvari poput pelena, maramica, ali ostalo, na primjer sastojke, brašno, ulje, med, so…dakle brašno, ulje, so, med, pa i kafu, to su sve sastojci koje mi pravimo. Kada govorim so, u Kanadi smo recimo so sami vadili iz mora u velikim količinama“, kaže Eshter, pripadnica Lev Tahora.

“Inače ja se budim oko 7. Volim se probuditi prije djece. To je moje vrijeme. Pripremim se, zatim pripremim doručak i odjeću, trebaju imati sve spremno. Onda se jedno po jedno bude, sređujem svako od njih, i onda silaze iz spavaćih soba na doručak, igranje, razgovor”, dodaje.

“Dječaci su dječaci, imaju svoje igračke, auta… Djevojčice imaju svoje, igraju se domaćica, s posuđem“.

Iako žive po strogo tradicionalnim običajima, koriste mobilne telefone, komercijalne igračke, dječije sjedalice, kod ljekara idu po potrebi. Objašnjavaju da tradicionalnu nošnju djevojčice i žene skidaju kada gosti odu. Djecu, učitelji koji su unutar zajednice uče Tori. Klasično obrazovanje odbacuju, i to je tačka sukoba sa socijalnim službama koja ih je pokrenula iz Kanade.

“Na početku je u Kanadi bilo mirno, ali stvar je u tome da su nas uvijek slijedili…već evo godinama, pa i čak od kad je zajednica nastala. Prije smo bili u Izraelu, New Yorku, poslije smo došli u Kanadu. Kanada je bila mirnija u početku.

Zašto se sve loše počelo dešavati? Optužbe. Zato što je neko ustao i shvatio da ima vremena, da ima novca. U Kanadi je počelo svake sedmice, pa čak i svaki dan, pa i djeca se toga vrlo dobro sjećaju, dolazili su, dolazili, dolazili kako bi vršili provjere koje se tiču obrazovanja. Htjeli su da…. da se upisujemo u njihove škole, u javne škole i da od njih dobijamo obrazovanje, ali mi znamo da to nije isto kao u Bibliji. I djeca ne mogu naučiti sve od drugih grupa, drugih zajednica.

Kažem vam, ja nisam učila takve stvari. Ja sam rođena u ovoj zajednici i nisam išla u školu. I mi znamo da to nije za nas, da nas uče da je osoba nastala od majmuna, od životinje, ja neću dopustiti da moja djeca to uče. Tako da smo shvatili da naš boravak u Kanadi postaje sve teži i teži samo zato što su nas diskriminisali.

Naravno da je moguće otići iz Lev Tahora. To se često dešavalo kao što možete vidjeti, ranije ne tako često, ali u posljednje vrijeme da, u posljednjih dvije, tri godine. Mi ne želimo zadržavati ljude unutra, ko želi doći u grupu može, isto tako ko želi otići, može“., dodaje Esther.

Upravo su prava djece u Lev Tahoru, koji broji nekoliko stotina vjernika, predmet socijalnih službi u Americi i Kanadi. Optužbe na njihov račun u više navrata iznosili su bivši članovi. Medijski natpisi čitani su i u BiH. Priče o krađi djece, zlostavljanju, kidnapovanjima širile su se poput tornada, a na njihova vrata dolazilo je sve više novinara. Među njima i naša ekipa, u početku bezuspješno.

Svjedočili smo, jedan od pripadnika ove vjerske grupe pokušavao je dati lokalnoj djeci slatkiše, no ona su bježala i psovala. I nama su poklonili grickalice.

Uporni da saznamo šta je zaista istina, insistirali smo na razgovoru.

Dali su nam broj Uriela Goldmana, jednog od vođa Lev Tahora, koji u BiH nije ušao. Sa nepoznate lokacije, pričao je sa nama.

“Želim samo odgovor na nekoliko pitanja, mnogi ljudi se pitaju koliko dugo će Lev Tahor ostati ovdje, u BiH. Vaša zajednica ovdje trenutno broji oko 40 članova. Kakvi su vaši planovi ovdje, šta vam je namjera?

Nemam namjeru da vam pravim probleme ja samo želim da vas pitam nekoliko stvari, na primjer, zašto baš Bosna i Hercegovina?”, pitala je reporterka N1.

“Ja razumijem zabrinutost ljudi ali ako vama sada neko počne objašnjavati od sredine onda je veoma teško shvatiti ovu zajednicu. Ali molim vas da razumijete mi smo pod napadom i to vrlo, vrlo snažnim, i to ne samo sada nego mnogo godina unazad, samo se taktike mijenjaju, kada nekoga mrzite možete lako da ga napadate i to bez razloga i na različite načine, taktike su razne.

“Mi smo vrlo normalni ljudi, porodice sa djecom, porodice su nam zdrave, dobre, sretne, djeca i žene su nam sretne, imamo sretne živote unutar zajednice, naš grijeh je što smo staromodni, religiozni ljudi, anticionisti. Država Izrael ne voli našu zajednicu“, kaže Goldman.

Sandra: Koliko ćete ostati u Bosni i Hercegovini?

Goldman: Ne znamo ali kada bježite kao naši pradjedovi od antisemita u Evropi, iz jednog mjesta u drugo, ako dođete jednoj grupi, i pitate je kada ćete otići’ Ako nas pustite na miru, neću uraditi nikome ništa loše. Šta je onda problem.

Aleksandra: Ne mislim da je problem, ne mislim. Zanima nas zašto ste izabrali Bosnu i Hercegovinu za destinaciju?

Goldman: Ne znam zašto smo izabrali, ljudi bježe od progona, to je činjenica. Kada dođemo legalno u neku zemlju, onda dolaze sa lažnim pričama, lažnim optužbama. Mi pokušavamo da budemo veoma pošteni, i pozivamo nadležne, oni dođu i uvjere se u to. Ali imamo propagandu na društvenim mrežama koja govori, ljudi su loši, loši, loši.

Dva puta je na njihovu adresu u naselju Kula dolazila Služba za poslove sa strancima i uvjerila se da nisu napravili ni najmanji prekršaj. Policijske agencije izvršile su sve sigurnosne provjere- ocjena je bila, ovi građani Amerike i Kanade ne predstavljaju nikakvu opasnost.

Jakob Rabkin, profesor na Univerzitetu u Montrealu je kazao:

“Oni su svoje ponašanje bazirali na vrlo strogom tumačenju judaističkih izvora. Tako, na primjer, njihova jutarnja molitva traje možda dva i po sata. A inače u sinagogi, traje 45 minuta, tako nešto ujutro, ovisi. Kao što sam rekao, oni su veoma, veoma strogi, što se tiče spolova. Muškarci i žene su zaista odvojeni. Ali to je, opet, vrlo često i u drugim grupama. Njihova odjeća je, muška odjeća je praktički ista kao i kod drugih hasidskih grupa. Žene nose neke vrste ogrtača, kao što ste možda vidjeli na slikama, koje skrivaju njihovu figuru, ne možete baš shvatiti kakvo je tijelo. Mislim da je to jedina razlika između njih i drugih hasidskih grupa”.

Eliezer Papo, nerezidentni rabin Jevrejske zajednice u Sarajevu ističe:

“I kod jevrejskih ultraortodoksa i kod ortodoksa žene pokrivaju glavu, ali pokrivanje glave može da se riješi perikom, mnoge ultraortodoksne žene širom svijeta nose periku i time su pokrile glavu kao da imaju hidžab. Druge to rješavaju šeširom, treće maramom, a ove žene su jedine Jevrejke na cijelom svijetu koje nose čador, baš kao žene u Iranu, znači crni čador. A druga stvar po kojoj se se razlikuju od svih ostalih Jevreja na svijetu, kod svih ostalih Jevreja na svijetu, pokrivanje glave je obavezno za udatu ženu. A neudate žene ne pokrivaju glavu uopšte, i one treba da budu obučene skromno, ne treba da nose mini suknje, ne treba da nose, govorim iz perspektive tih zajednica i njihovog unutrašnjeg poimanja svijeta, ne treba da nose majice na bretele, ali ne moraju da pokrivaju glavu, to je neki opšti uvod. Inače Lev Tahor je samo prebačeno ime njihove ješive, njihove rabinske akademije, odnosno njihovog učilišta, to ime je prebačeno na cijelu zajednicu. Lev Tahor inače znači, čisto srce“.

Na odlazak iz Kanade su se odlučili nakon što je bilo jasno da će socijalne službe da im oduzimaju djecu. Priča je kulminirala, nakon što se pet članova grupe suočilo sa optužbama za kidnapovanje dvoje djece, bivše članice Lev Tahora. Dvojica su osuđeni za kidnapovanje, ali i jer su četrnaestogodišnju djevojčicu vratili, odraslom, tada 18. godišnjem suprugu. Razgovarali smo sa Kajeh Malka, čiji suprug zbog ovog slučaja čeka suđenje.

“Tog sabata, njihov ujak, i još par osoba, napravili su veliko spasavanje, pomogli su im da odu iz tog mjesta. Nismo bili u mogućnosti ni da odemo na sud. Njihov otac kada je pokušao da ode na sud i zatraži zaštitu, niko mu nije želio pomoći, nije bilo advokata, niko nije htio da se umiješa. Kada bi išao u kancelariju pratili bi ga ljudi, po ulicama su bile njegove slike, da je on loša osoba. Ljudi su zvali advokate, nudili novac da ne prihvataju naš slučaj. Nije bilo načina da se djeca uzmu legalno. Ali ni ovo nije bilo ilegalno jer su djeca tražila pomoć, originalno ih je majka otela. Kidnapovanje je na silu, nisu bili prisiljeni da napuste majku, nisu žvijeli sa majkom do tog dana. Tražili su način da pobjegnu od majke i zlostavljača sa kojima su živjeli“, kaže Chayeh.

Priča o Lev Tahoru poprimila je međunarodne razmjere. Pored optužbi za kidnapovanje zbog čega su još uvijek na sudu, članovi koji su napustili grupu, pričali su o strogom odgoju djece, šibanju, zatvaranju po kazni, pa čak i seksualnom zlostavljanju. Kontaktirali smo dva člana grupe koja su je napustila. Nas su kontaktirali članovi grupe “Preživjeli Lev Tahor”, koji nisu bili dio ove zajednice. Na naš zahtjev da nam omoguće razgovor sa osobama koje su živjeli među ovim ljudima nismo dobili odgovor.

“Nekoliko puta sam boravio na njihovom imanju. Tamo sam bio gost nekoliko dana. Nisam vidio ništa što bih nazvao zlostavljanjem djece. Ali opet, ove stvari se ne dešavaju u javnosti. Ne znam ima li zlostavljanja djece. Ono što znam je da su ih organi za zaštitu djece u Kvebeku pregledavali više od godinu dana i da su dolazili u posjete i nikada nisu iznijeli nikakvu optužbu. Dakle, ono što mogu reći je da to nikada nije dokazano. Znam da ima ljudi koji su napustili Lev Tahor i koji su optužili grupu za zlostavljanje djece, za rani brak i sve to. Nisam to vidio, bio sam na jednom ili dva vjenčanja i par očito nije bio maloljetan. Dakle, o zlostavljanju djece, jednostavno ne mogu reći da sam to vidio, a bio sam tamo“, dodaje Rabkin.

Lev Tahor je osnovao Šelomoh Helbranc, otac jednog od osuđenih za kidnapovanje, ali i majke djece koja su, prema presudi suda, kidnapovana.

Kako kaže, rabin Jevrejske zajednice u BiH Eliezer Papo, osnivač Lev Tahora bio je čovjek sekularnih roditelja, koji je postao ultraortodoksan. Godine 2017. godine Helbranc se utopio u Meksiku tokom vjerskog obreda.

Eliezer Papo:

“Satmar. To je jedna od ultraortodoksnih grupa koja se protivi postojanju države Izrael, iz ideoloških, vjerskih, metafizičkih razloga. Smatraju da će jevrejsko trpljenje da dovede do božanskog smilovanja koje će uroditi božanskom intervencijom da riješi jevrejski narod savremenih taguta i on će da uspostavi pravedno carstvo na zemlji i usred njega će da postavi hram. Pred Zalivski rat je cijela grupa iz Izreala preselila u Ameriku. Međutim, u Izraelu javnost smatra da je ideologija iskorištena da se pobjegne u Ameriku, jer su vođe grupa bile u kontaktu sa islamističkim organizacijama koje se u Izraelu smatraju terorističkim“.

Sekta, Kult, pa čak i jevrejski Talibani, nazivi su koji ih prate, iako stručnjaci kažu da se radi o pacifistima.

“Niko nam nikada nije dao šansu, da iznesemo svoj stav. da sasluša našu stranu. Samo nas nazivaju lošim imenima, jevrejskim Talibanima. I pored toga, pored svih tih priča koji nas prate od Kanade do danas, pored svih progona i optužbi ništa nije dokazano, ni da zlostavljamo djecu, ni da ih seksualno iskorištavamo, ni mentalno, ni fizički, da je dokazano bilo bi na svim naslovnicama.

Sve je progon, i to od određenih zemalja i ljudi koji samo mrze način na koji mi praktikujemo vjeru, a praktikujemo je u potpunosti”, kaže Chayeh.

Lev Tahor je napustio je Bosnu i Hercegovinu. Ovdje ih je boravilo 37, polovinu zajednice čine djeca, državljani su Amerike i Kanade, boravišne dozvole su im isticale, a društvo im svakako nije dalo šansu.