Zašto nosim konfekcijski broj 36 nekih brandova, a 40 drugih?

Naravno, veličina naše odjeće ne određuje ko smo, ali je teško poreći da na nas barem malo ne utiče koji konfekcijski broj visi na etiketi odjevnog predmeta koji oblačimo u garderobi. Prilikom pripreme ovog članka teško je izbjeći lična iskustva, bilo da se radi o iskustvima čitateljki, prijateljica, radnih kolegica ili same autorice.

„Zara je oduvijek bila moj prvi izbor za kupovinu pantalona. Moja radost pri pomisli da ću nakon nekoliko mjeseci zdravijeg života bez previše truda ponovo moći obući i zakopčati pantalone veličine 38, bila je iskrena. Ali neuspješno“, svoje iskustvo u prodavnici opisala je naša sagovornica. Kaže da je naišla na dosta "supaćenika" sa sličnim iskustvima. "Čula sam od 'svugdje imam veličinu 34, samo u Zari sam skoro na veličini 38' do činjenice da je slično i u Stradivarijusu."

U nekim od naših popularnih prodavnica s odjećom posljednjih godina doživljavamo obrnuto od tzv. vanity sizinga. Vanity sizing odnosno inflacija konfekcijskih brojeva, pojava je u kojoj odjeća s oznakom iste veličine vremenom postaje fizički veća. Zagovornici vanity sizinga tvrde da on ima pozitivan psihološki učinak na ljude i da se zbog toga osjećaju bolje u vlastitoj koži, dok su britanski ljekari iz njihove agencije za javno zdravlje već prije nekoliko godina upozoravali da inflacija veličine doprinosi normalizaciji gojaznosti u društvu.

Nedosljednosti kod konfekcijskih brojeva javljaju se barem od 1937. godine. U katalogu američkog trgovačkog lanca Sears iz te godine je žena sa obimom grudi od 81 centimetar odgovarala konfekcijskom broju 14 (u Evropi je to 44). Trideset godina kasnije, žena sa istom veličinom obima grudi mogla je da nosi haljinu konfekcijskog broja 8, a 2011. to je već bila veličina 0 (u EU je to veličina XS/32).

Dizajn po mjeri idealnog kupca

Šefica Katedre za modu i tekstil na Fakultetu za dizajn, vanr. prof. dr. Damjana Celcar priznaje da zaista postoji velika konfuzija u oblasti konfekcijskih brojeva. Na nivou EU već poznajemo različite načine označavanja - naš konfekcijski broj 36, na primjer, odgovara italijanskom 40.

Postoji više standarda za označavanje odjeće, ali jedino što je obavezno je da na etiketi bude napisan njen sirovinski sastav. Napisana veličina je samo preporuka, ali, naravno, brendovi ne mogu sebi priuštiti da ne koriste konfekcijske brojeve, jer u tom slučaju potrošači ne bi mogli odabrati odgovarajuću odjeću za sebe.

Prije više od 20 godina pojavio se novi prijedlog označavanja i to sa piktogramima. „Bila bi prikazana silueta ljudskog tijela, na jednoj strani bile bi napisane mjere visine i dužine, a na drugoj obim“, objašnjava profesorica Celcar. Ali ovo rješenje nije zaživjelo, vjerovatno zato što bi ovakvo objedinjavanje moglo predstavljati prilične troškove za kompanije zbog potrebe obnove cjelokupnog mjernog sistema.

Zanimljivo je znati da su konfekcijski brojevi zapravo izvedeni iz obima grudi. Istovremeno, sagovornica ističe besmislicu: "Naravno, veličina grudi nema nikakve veze sa pantalonama".

Antropometrijska mjerenja na nivou populacije su neophodna da bi se uopšte napravila tabela mjerenja. "Pritom su otkrili da su se u vremenu od posljednjeg mjerenja, na primjer, povećali obim struka ili su se bokovi spustili..." ilustruje Celcar. Kod nas se tim mjerenjima ne bavi nijedna institucija, uglavnom pratimo njemački standard, jer se tamo mjerenja vrše 3D skenerima.

Na odluku o tome koliki će određeni konfekcijski broj biti za određeni brend,osim modnih trendova, prije svega najviše utiču odluke brendova. Kako Celcar ističe, brend zamišlja "idealnu ženu koja odgovara njihovom konfekcijskom broju 36" i prati te mjere, a ne postojeće standarde.

Prema standardu, konfekcijski broj 36 trebao bi odgovarati obimu grudi od 84 centimetra, ali brendovi kreiraju svoju, idealnu veličinu 36 za njih odnosno za svoje kupce. “Gotovo bi se moglo reći da se radi o obmanjivanju kupaca. Pod konfekcijskim brojem 36 u prodavnici možete dobiti mnogo više nego sa obimom grudi od 84 centimetra“, dodaje sagovornica sa Fakulteta za dizajn.

Prilikom kupovine odjeće preko interneta, kada se više nego u trgovini bavimo tabelama veličina, mora se voditi računa da se mjere konkretnih komada razlikuju od mjera koje odgovaraju određenom konfekcijskom broju. „Prilikom crtanja kroja za – na primjer – jaknu, mora se voditi računa da ispod nosimo donji veš i drugu odjeću, zato je potrebno dodati nekoliko centimetara. Konačna veličina komada se zato razlikuje od stvarne tjelesne mjere", objašnjava Celcar.

Prilagođavanje azijskom tržištu

Tina Martinec Selan, lična stilistkinja i savjetnica za cjelokupan izgled, u praksi primjećuje da se trendovi okreću od inflacije veličine konfekcijskih brojeva. „I iz vlastitog iskustva mogu reći da mi još uvijek odgovara odjeća nekih konfekcijskih brojeva od prije 10 godina, ali mi sada u istoj prodavnici taj isti broj više ne odgovara, čak i ako se radi o sličnom artiklu, recimo teksas suknji", kaže.

Trend smanjenja konfekcijskih veličina može se, između ostalog, pripisati činjenici da se mnogi brendovi šire na azijsko tržište, gdje su žene u prosjeku znatno manje i sitnije. „Budući da je azijsko tržište ogromno i zato što brendovi ne prave odvojene kolekcije, to je nešto što posljedično utiče na sve nas“, objašnjava Martinec Selan.

Drugačiji su brendovi koji dolaze iz sjeverne Evrope. „Kod njih je 'sizing' mnogo velikodušniji i ljubazan prema potrošačima. Ljudi su tamo viši, zato odjeću prilagođavaju ovoj glavnoj ciljnoj grupi. Primjer je H&M i mnogi norveški brendovi koje možemo pronaći na About You. Takođe holandski i švedski. Kada kupujemo tu odjeću, možemo malo 'odahnuti'“, opisuje sagovornica.

Zara, koju smo već spomenuli kao primjer brenda s manjim konfekcijskim brojevima, dio je Inditex grupe, u koju spadaju i Bershka, Pull&Bear, Stradivarius i Oysho. Kao što kaže Martinec Selan, te prodavnice uglavnom ciljaju prije svega na tinejdžere, zbog čega su i brojevi uglavnom manji. Pritom se treba zapitati kakav uticaj to ima na mlade ljude koji ne odgovaraju normi. Za njih je posebno važno da imaju s kim da se identifikuju i da su izloženi različitostima. „Da vide i manekenke koje nisu mršave kao grane i manekene koje nisu mišićavi“, opisuje sagovornica.

“Mislim da se iza svega toga krije želja da nas pretvore u vječno nezadovoljne potrošače, robove dijeta i vježbanja. Takva osoba će potrošiti mnogo više jer će povjerovati svakom obećanju u reklami za sretniji život“, upozorava lična stilistkinja. Kako kaže, i sama je veliki zagovornik da ljudi ne definišu brojeve i da jednostavno trebamo nositi ono što nam pristaje. Ali u svom poslu često primjećuje razočarenje kada neka žena ne odgovara konfekcijskom broju za koji je mislila da je "njen".

#bodypositivity

Posljednjih godina u društvu se pojavio trend body positivity, odnosno dobre slike vlastitog tijela. To je pokret koji naglašava pozitivno prihvaćanje svih tijela, bez obzira na njihovu veličinu, oblik, nijansu kože, spol ili fizičku sposobnost.

Na talas tog trenda skočile su mnoge zvijezde i influencerke, ali i brendovi. To se očituje i u kampanjama i modelima koje koriste u svojim reklamama. "Vidim kampanje koje uključuju sijede, lijepe, starije gospođe i modele punije figure... To nam daje osjećaj da ljepota nije ograničena na konfekcijski broj", govori o tome Martinec Selan.

Naravno, takve kampanje su dobrodošle, ali još važnije je šta brendovi nude u praksi, dakle koji raspon konfekcijskih brojeva je dostupan. "Mene to ljuti jer u određenim prodavnicama možete pronaći samo XS, S, S, M i L - ako ste manji ili veći od toga, možete se obrisati ispod nosa", objašnjava lična stilistkinja, koja kaže da je raspon konfekcijskih brojeva veliki prije svega u Ujedinjenom Kraljevstvu.

"Na Ostrvu možete pronaći sve od UK 2 do UK 20, što je od našeg broja 32 do skoro 50. Dobrodošlo je što ne moramo da žalimo za onim što nam ne odgovara i pronađemo nešto što nam odgovara i u čemu se dobro osjećamo", dodaje Tina Martinec Selan.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad