Učiteljica upozorila roditelje: Previše ulazite u sistem školstva, dijete mora biti važnije od petice

Hajdarević je kazala da je njen rad u školi počeo 1. septembra 1989. godine i da je od tada ostala u učionici.

„I do danas sam tu gdje jesam. U učionici sa onim što najviše volim, sa onim osmijesima, onim srcima koja žure u školu, koja čekaju tu učiteljicu“, kazala je.

Danas vodi drugi razred, a kaže da je i prvog jutra nove školske godine požurila u školu kako bi učenike dočekala s osmijehom i zagrljajem.

„Ljubav prema djeci“

Na pitanje šta je svih ovih godina održava jednako posvećenom poslu, odgovorila je jednostavno.

„Ljubav. Ljubav prema djeci. Onoj svojoj, onoj tuđoj. Ljubav prema ljudima“, rekla je.

Ističe da ljubav i autoritet ne isključuju jedno drugo te da je u radu s djecom potrebno pronaći ravnotežu.

„Morate vidjeti šta imate ispred sebe. Morate upoznati djecu. Nekad je to vrlo teško“, kazala je.

Za nju škola nije samo mjesto sticanja znanja.

„Ja prvo kažem: u školi je odgoj, a onda obrazovanje“, istakla je.

Djeca dolaze informisanija, ali im je pažnja kraća

Govoreći o promjenama koje primjećuje kod novih generacija, Hajdarević je kazala da joj današnja djeca djeluju zrelije i informisanije nego ranije.

„Oni su već dosta informisani preko medija, preko mobitela“, kazala je.

Međutim, uz to dolazi i novi izazov.

„Pažnja je njihova malo smanjena, koncentracija, jer oni su navikli putem te tehnike da malo drugačije uče, da dobijaju informacije“, objasnila je.

Smatra da učitelji upravo tu moraju pronaći balans – ne uskraćivati djeci ono što im moderna tehnologija pruža, ali istovremeno raditi na povećanju koncentracije koja je važna za školski rad.

Roditelji i petice

Jedan od najvećih problema koje primjećuje jeste pritisak koji djeca donose iz kuće.

„Djeca iz kuće donesu, moram reći od roditelja, da obavezno mora biti pet“, kazala je.

Hajdarević naglašava da petica može biti cilj, ali da ne smije biti obaveza po svaku cijenu.

„Može biti petica. Ne mora, ali može. Ali za tu peticu se stvarno moramo potruditi. I vi i ja“, rekla je.

Istakla je da su ponašanje, odgovornost, redovno izvršavanje obaveza i dolazak u školu jednako važni temelji obrazovanja.

A roditeljima je uputila posebno snažnu poruku:

„Zato roditelji dragi, neka vam ne bude ocjena na broju jedan. Neka vam bude to dijete na broju jedan, a ocjena će biti sigurno dobra ako dijete bude onakvo kako mu dajemo upute.“

„Ne treba djeci postavljati velike zahtjeve“

Hajdarević smatra da različite provjere znanja i eksterne mature mogu stvarati stres kod učenika, posebno kod mlađe djece.

„Treba olakšati djeci. Ne treba im postavljati velike zahtjeve“, kazala je.

Roditeljima je poručila da imaju povjerenja u učitelje.

„Roditelji, molim vas, prepustite djecu učiteljima dok su oni u učionici i nemojte zahtijevati i postavljati prevelike zahtjeve i prevelike standarde pred svoje dijete“, rekla je.

Smatra i da pitanje koje roditelj prvo postavi djetetu nakon škole ne bi trebalo biti: „Jesi li dobio peticu?“

„Šta si uradio danas? Čime si bio zadovoljan, čime nisi? Šta si zapamtio?“, predložila je kao pitanja koja bi, po njenom mišljenju, trebala biti važnija.

Dodaje da razgovor s djetetom ne mora počinjati ni od znanja.

„Kreni od lijepog ponašanja. Kreni šta je neki drug uradio lijepo“, kazala je.

„Roditelj sada previše ulazi u sistem školstva“

Govoreći o statusu nastavnika i odnosu roditelja prema školi, Hajdarević kaže da danas vidi značajnu promjenu.

„Roditelj sada previše nekako ulazi u taj sistem školstva, više, po mom mišljenju, više nego što treba“, kazala je.

Prema njenom stavu, roditelj treba učitelju prenijeti važne informacije o svom djetetu, ali ne i određivati kako će učitelj raditi svoj posao.

„Ako ja predam dijete učitelju, ja treba da sam siguran da je taj učitelj učitelj. I ja njemu ne trebam više govoriti šta treba on da radi“, rekla je.

Dodala je da se to danas ipak događa.

„A to se radi i to nije lijepo“, kazala je.

Istovremeno naglašava da je i s takvim roditeljima potrebno razgovarati i pokušati pronaći zajednički jezik.

Prvi dan škole treba biti radost

Za Hajdarević prvi dan školske godine ima posebno mjesto.

„Ono što je vrlo važno, što sam ja kod sebe primijetila u svom dugogodišnjem radu, jeste da taj prvi dan bude nekako – neću reći veseli čas – ali da budemo svi veseli i da nam taj dan sve bude lijepo“, kazala je.

Želi da djeca tog dana budu upoznata s osnovnim stvarima koje im trebaju, ali i da se vesele, druže i igraju.

„I da nam taj dan bude nekako dobra odskočna daska za dalje“, rekla je.

Na kraju razgovora posebno je mislila na prvačiće i svu djecu koja su ponovo sjela u školske klupe.

„Da sa osmijehom, sa radošću dođu u školu, da je tako prihvate i da im tako bude nastavak školovanja. U sreći, u radosti, u igri, u druženju, u zagrljajima i, naravno, ono što obuhvata sve to zajedno – znanje“, poručila je učiteljica Mujesira Hajdarević.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad