Miloš Simić, tattoo majstor iz Banjaluke: Tetoviranje je doživotno učenje, ali i beskrajan izvor sreće i inspiracije

Tetovaža odavno nije samo ukras, već lična priča ispisana na koži, a mladi umjetnik iz Banjaluke pronašao je svoj put. Miloš Simić, 29-godišnji tattoo majstor, već devet godina gradi karijeru u ovom zahtjevnom, ali kreativno neiscrpnom poslu. Njegov rad prepoznatljiv je po realizmu i složenim cover up tehnikama, a iskustvo je sticao radeći u brojnim studijima u Banjaluci, ali i širom Evrope.
Njegova priča počinje mnogo prije prve tetovaže – još u djetinjstvu, uz olovku i papir.

“Oduvijek sam volio umjetnost, a crtam od djetinjstva. Kao tinejdžer, zainteresovao sam se za grafite, a kasnije sam shvatio da je tetoviranje ono što me istinski privlači”, priča Simić.
Prvu tetovažu uradio je – na sebi, sa samo 15 godina. Kako kaže, želio je da osjeti obje strane tog procesa, i kao umjetnik i kao osoba koja nosi tetovažu. Već tada bilo mu je jasno da se ne radi o prolaznom interesovanju.
Nakon srednje škole počinje ozbiljno učiti zanat, i to od poznatih banjalučkih tattoo majstora Nemanje Đukanovića Švabe i Branislava Skenderije Skende. Upravo taj period označio je prekretnicu u njegovom profesionalnom razvoju.
Radio je u njihovim studijima, a ubrzo su stigli i prvi pozivi za gostovanja u inostranstvu. Učestvovao je na brojnim konvencijama i seminarima širom Evrope, gdje je, kako kaže, imao priliku da upozna vrhunske umjetnike i dodatno usavrši svoje vještine.


Danas, njegov stil jasno je definisan.
“Najviše mi odgovara realizam, bilo da je u crno-bijeloj tehnici ili u boji. Volim i cover up tetovaže, jer su zahtjevne i predstavljaju veći izazov”, objašnjava.


Ipak, i pored prepoznatljivog potpisa, ističe da je otvoren za različite ideje i stilove, jer svaki klijent donosi novu priču.
Inspiraciju pronalazi u radu brojnih svjetskih tattoo umjetnika, među kojima izdvaja imena poput Alex Pancha, Alexeya Mashkowa, Igora Mitrenge i Lukasa Smykua.
I dalje jasno pamti i trenutak kada je prvi put tetovirao nekoga.
“Prijatelju sam tetovirao slovo ‘V’, prvo slovo imena njegove majke. Osjećao sam se posebno i ponosno, jer sam tada shvatio koliko volim ovaj posao i koliko znači stvoriti nešto što će neko zauvijek nositi.”
Za Simića, dobra tetovaža nije samo tehnički savršen crtež.
“Kombinacija pažljivo osmišljenog dizajna i precizne tehnike. Kada uz to ima i priču ili emocionalnu važnost za klijenta – onda je to savršena tetovaža.”
Upravo zato mu je kreativna sloboda izuzetno važna. Iako cijeni ideje klijenata, priznaje da najbolje rezultate postiže kada mu vjeruju i prepuste prostor za stvaranje.
“Trudim se da svaki moj rad bude jedinstven i da ispriča priču osobe čije tijelo krasi”.
Ipak, postoje granice koje ne prelazi – tetoviranje intimnih dijelova tijela, kaže, odbija da radi.
Iako je već izgradio ime na domaćoj i evropskoj sceni, ambicije mu sežu dalje. Za pet godina vidi sebe u Americi, na jednoj od najrazvijenijih tattoo scena na svijetu.
“Cilj mi je da učim od najboljih, razvijam svoj stil i širim iskustvo na međunarodnom nivou”.
U tom procesu važnu ulogu imaju i tattoo konvencije, koje, kako ističe, predstavljaju ključnu tačku povezivanja umjetnika i razmjene znanja.
“Konvencije su prilika da pokažeš svoj rad, upoznaš druge umjetnike i pratiš nove trendove i tehnike”.
Iako smatra da je balkanska scena manja i manje razvijena u odnosu na svjetsku, uvjeren je da kvalitet domaćih umjetnika ne zaostaje.
“Balkanski artisti mogu stati rame uz rame sa svjetskim majstorima, ali kod nas nema toliko događaja i scena je jednostavno manja”.
Iza svakog uspjeha stoje i ekstremni izazovi. Jedan od njih bila je i najduža sesija koju je radio – čak 17 sati, i to sa dva klijenta.
A među brojnim zahtjevima, jedan mu je posebno ostao u sjećanju.
“Jedan momak je tražio tetovažu na licu kakvu ima Majk Tajson. Najsmješnije je što nije znao ko je Tajson, nego je to vidio u filmu ‘Mamurluk 2’”.
Bez obzira na trendove, motiv koji mu nikada ne dosadi ostaje isti – realizam, portreti i detaljni radovi koji zahtijevaju maksimalnu preciznost i kreativnost.
Posebno izazovni, kako kaže, ostaju dijelovi tijela poput rebara i lica, gdje je svaka greška vidljiva.
Tokom karijere radio je i sa poznatim ličnostima, među kojima su austrijska TV voditeljka Martina Reuter i pjevač Sergej Pajić, a imao je priliku i da upozna brojne regionalne i svjetske javne ličnosti.
Ipak, ono što nikada ne odbija su – humanitarni projekti.
“Važno je da budemo dio zajednice i da kroz svoj rad pomažemo onima kojima je to potrebno”.
Miloš gradi svoj put – strpljivo, precizno i sa jasnim ciljem: da svaki rad nosi priču koja traje cijeli život.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare