U improvizovano izbjegličko naselje kod Horgoša hladna jesen je donijela nove probleme. Mađarsku granicu dnevno može da pređe samo 15 ljudi, dok ostali smješteni u kampu traže način da se izbore sa niskim temperaturama i kišom. Za njihovo zbrinjavanje, država za sada nema konkretno rješenje.

Zora u kampu kod Horgoša. Osim par radnika Čistoće, u ovom divljem naselju svi spavaju. Prvi se budi Ali, neformalni vođa kampa. On ovdje ima posla.

“Ovo je lista koju svako jutro predajem mađarskoj policiji. Oni mi saopštavaju kojih petnaest ljudi će tog dana biti propušteno. Isto tako, obavještavaju me i koje ljude treba zvati iz prihvatnih centara pa to prenosim Komesarijatu za izbjeglice”, kaže Ali, izbjeglica iz Afganistana.

Tako i ovog jutra. Nakon upoređivanja spiskova, Ali može sapatnicima da saopšti dobre vijesti. Prvi je prozvan Salih, koji u kampu boravi sa ženom i dvoje djece.

“Ovdje smo dva dana i dvije noći, a u Krnjači smo čekali tri mjeseca da nas pozovu. Bilo je baš hladno ovih par dana, jer smo spavali na otvorenom, ali sretan sam jer idemo dalje”, navodi Salih, koji je takođe iz Afganistana.

Upravo je hladnoća izbjeglicama najveći problem, jer je jedino grijanje koje imaju ćebad, koja su im podijelili aktivisti humanitarnih organizacija.

“Ponekad, kad mi je hladno, a gledam ove žene i djecu kako se i oni smrzavaju, pomislim – ovo nije život. Ovo je puko preživljavanje”, kaže Ali.

U kampu se nalazi tek pedesetak izbjeglica, što ukazuje na to da se najveći dio njih odlučio da ode u obližnji prihvatni centar. Ipak, kad ih pozovu, to ne znači da će odmah i preći granicu, već da će smrzavajući se provesti dane, a nekad i nedjelje. U Komesarijatu tvrde – izbjeglice zimu neće dočekati nezaštićene.

“Planovi su u pripremi, tačno šta će biti – još ne znamo, ali znamo da ovi ljudi neće ostati na cjedilu i na vjetrometini. U planu su neki šatori kapaciteta do 20 ljudi, ali neće njih pretjerano ovdje ni biti – uglavnom će porodice koje su spremne za prelazak samo dan, dva ili tri čekati ovdje”, navodi Slobodan Radovanović iz Komesarijata za izbjeglice.

Dosadašnji stav države bio je da na ničijoj zemlji zvanično ništa ne smije da se postavlja, zbog čega bi ideja Komesarijata mogla da naiđe na protivljenje druge državne instance.

Problem u tome da ljude uskoro, umjesto vatre, zagriju termo šatori, mogli bi da predstavljaju propisi koji ne dozvoljavaju gradnju bilo kakvih objekata na graničnom prelazu. Za to je nadležna Granična policija, koju smo pitali da li bi oni takvo postavljanje zabranili, ali odgovor nismo dobili.

Poseban problem prave lokalni pljačkaši, koji potkradaju migrante, ali i činjenica da zbog očajnih puteva koji vode do kampa, ni humanitarna pomoć više ne stiže u onoj mjeri u kojoj im je potrebna.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.