A četvrt vijeka kasnije - Vukovar se i dalje obnavlja, dok njegove stanovnike muče nezaposlenost, odlazak mladih i nedostatak perspektive. Vukovarci želje da se odmaknu od rata, od obećanja političara koji se, kažu, Vukovara sjete samo 18. novembra, i tako već godinama.

Šta građani Vukovara zaista žele, čemu se nadaju i kako vide život u gradu?

Marijin sin Tomislav živio je 21 godinu, ona ga trazi već 25.

“Ja živim u 1991. godini, želim mu zapaliti sveću”, kaže Marija Šestan.

U Vukovaru je gotovo svaku porodicu obilježila tragedija i s njom se moraju nositi i četvrt stoljeća nakon ratnog stradanja. Bez obzira na to kojoj generaciji pripadali.

Suživot postoji već dugo godina, ali život nikome nije lak. Hrvati 18. novembra tuguju zbog pada grada, za dio Srba to je dan kada je Vukovar osolobođen.

Školske klupe su dobro mjesto za razgovor, iako je to teško u odvojenim učionicama, smjenama ili školama. Direktorica škole u kojoj se nastava odvija i na hrvatskom i na srpskom jeziku, kao i na obja pisma, ima optimizma.

Optimistični moraju biti svi preduzetnici u gradu. Ovi preduzetnici vratili su se u Vukovar kako bi uložili u grad i vjeruju u suživot.

Detaljnije u prilogu Antonija Zavade:

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.