Dok su u zatvoru, maštaju o slobodi, ali kad se dočepaju slobode, život u realnosti i ne izgleda onako kako su zamišljali. Kako doći do posla i do novca, prvo je pitanje koje muči bivše zatvorenike.
Od sadnje marihuane do sadnje ruža i hrizantema, dijele ga skoro dvije i po godine zatvora. Ogromna razlika za Bojana Mitrovića je to što sada živi od nečega što ne mora da krije, i što mu u tome pomaže cijela porodica. “Pomislio sam: kad sam mogao da uzgajam marihuanu, zašto ne bih cvijeće koje je mnogo lakše za uzgajanje?”, kaže kroz osmjeh Bojan.
pročitajte još
Sadnjom cvijeća u svom registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu se bavi dvije godine koliko je na slobodi, a svoje proizvode prodaje cvjećarama na gradskom groblju. Sada, kada je prošlo toliko vremena, Bojan je dosta sigurniji u sebe, svoj posao i novi način života.
Supruga i dvoje male djece su mu kako kaže, najjači motiv. Supruga i starija kćerka su mu bile motiv i da započne svoj mali biznis, jer su za vrijeme koje je Bojan proveo u zatvoru, oni živjeli od socijalne pomoći. “Dok sam bio u zatvoru, imali smo mogućnost da se prijavimo za neku od stručnih obuka. Ja sam izabrao obuku za gajenje povrća, voća i cvijeća u zaštićenom prostoru, nekako mi je to izgledalo najzanimljivije. U tom trenutku sam mislio da ću kada izađem saditi lješnjake, imao sam ideje, ali još uvijek nisam znao šta ću stvarno raditi kad izađem”, kaže Bojan za DW.
Njegova obuka je trajala šest mjeseci u Kazneno popravnom zavodu u Nišu, i svakako mu je skratila vrijeme provedeno u zatvoru. Ono što nije vjerovao, to je da će zaista lako uspjeti u svojoj namjeri uz projekat koji sprovodi njemačka organizacija Help. “Samo što sam izašao iz KPZ-a, možda je petnestak dana prošlo kada su me zvali telefonom. Mislio sam da je to nešto bezveze, nisam vjerovao, čak sam mojima rekao da kažu da nisam kod kuće, jednostavno nisam vjerovao. Ja sam imao planove za budućnost, ali nisam mislio da ću odmah moći da krenem, a posebno nisam mislio da će mi neko pomoći”, kaže Bojan.
Ubrzo potom aplicirao je za projekat i dobio dva plastenika i sistem za navodnjavanje u vrijednosti od 2.000 evra. Stalno čitanje i učenje o cvijeću doprinijelo je da Bojan danas ima mali porodični biznis u kome mu pomažu i roditelji i supruga. Ima planove da nabavi grijanje kako bi cvijeće u plastenicima stiglo ranije nego inače, kada je i cijena viša, a potom da nabavi još plastenika.
Da li bi bez ovakve pomoći Bojan mogao da dođe do posla nije lako pitanje, ali iskustvo Uprave niškog zatvora kaže da su dvije trećine zatvorenika povratnici. Bez obzira na to što je 70 odsto osuđenika radno angažovano u različitim oblastima i različitim zanatima, očigledno se po izlasku iz zatvora, bivši osuđenici teško snalaze. To pokazuju i podaci Nacionalne službe za zapošljavanje gdje je od 650 bivših zatvorenika iz njihove evidencije do septembra ove godine posao našlo njih 50.
Kako je u niškom zatvoru trenutno oko 1.600 zatvorenika, različite obuke za sve njih su motiv da konačno zarađuju svoj novac radom, a ne kriminalom, kaže Dejan Panić, zamjenik upravnika KPZ Niš. “Niški zavod se inače bavi proizvodnjom raznih stvari, ovdje se recimo rade dušeci za sve Zavode u Srbiji, zatim nepromočivi dušeci za medicinske ustanove, posteljinu radimo, kompletnu osuđeničku uniformu takođe za sve zavode u Srbiji, a radimo po narudžbini i uniforme za medicinsko osoblje”.
Oko 70 odsto radno angažovanih osuđenika u zatvoru prima naknadu za svoj rad. Kada je riječ o stručnim obukama zainteresovani zatvorenici se prijavljuju na objavljeni konkurs koji raspiše KPZ i trenutno je oko 200 osuđenika u procesu obuke. Nakon završene obuke dobijaju priznate sertifikate na kojima ne piše gdje su je stekli, koji bi trebalo da im pomognu da lakše dođu do posla, budući da je najčešće riječ o deficitarnim zanimanjima.
To su obuke za metalostrugara, strugara, bravara, za montažu gotovih proizvoda, zavarivača, zatim iz građevinske struke za keramičare, vodovodnu mrežu, takođe, obuke za krojača, poljoprivrednika i mnoge druge. Jedna od najpopularnijih obuka koju takođe omogućava organizacija Help je rad u AutoCad softveru s jedne strane, a s druge strane rad na CNC mašini za obradu drveta. Zamjenik upravnika KPZ Niš Dejan Panić kaže da je od velikog značaja i Zavodu to što su dobili ovakvu mašinu.
“Dobili smo nekoliko različitih mašina, mašine u štampariji, u konfekciji, CNC mašinu, i time smo unijeli inovacije u te poslove, tako da smo prije svega veliki broj osuđenika prvo radno osposobili, a zatim i radno angažovali od čega imaju višestruku korist i oni i Zavod”, kaže Panić.
Jedan od osuđenika koji radi na CNC mašini je Nemanja Đorđević koji je stanovnik niškog zatvora već tri godine. U okviru cijelog kompleksa KPZ Niš nalaze se njegovi radovi od drveta.
“Dok sam bio na slobodi bavio sam se izradom i održavanjem sajtova. Ova CNC mašina ima veze sa kompjuterima, ali je u suštini skroz drugačiji posao. Mnogo mi znači, jer je kreativan i stalno može da se napreduje. Svoj rad sam usavršio i kada bih ovog momenta otvorio radionicu, mogao bih da radim. Dobra stvar je što je drvo jeftino, a završni proizvod nije. Lijepo može da se zaradi, a posao je odličan, kažem vam, vrlo kreativan, i može da se napravi šta god vam padne na pamet”, objašnjava uzbuđeno Nemanja i dodaje da planira time da se bavi kada bude bio na slobodi. Kaže da je već aplicirao za CNC mašinu sa još dva prijatelja, pošto je stekao pravo za uslovni otpust, za šta mu je pomoglo radno angažovanje.
Još jedan primjer radnog angažovanja u izdržavanju zatvorske kazne koji je bio povoljan za život poslije je primjer Bojana Kresoje koji se sada bavi dresurom konja. Sa konjima je počeo da radi još u zatvoru gdje je bila osposobljena škola jahanja u okviru konjičkog kluba “Srem”. U tom konjičkom klubu koji pripada KPZ Sremska Mitrovica i danas radi na obuci konja za sportski dio takmičenja, kao i za jahanje. On je apliciranjem kod Helpa dobio opremu za konje.
“Mnogo mi znači ovaj posao jer ne bih znao šta bih radio po izlasku, tim više što sam prije isteka kazne dobio zahtjev za razvod braka, a djeca su pripala majci, tako sam ja ostao bez primanja. Na ovaj način ipak imam stabilna primanja, a drušvo i okolina me zahvaljujući ovom poslu lakše prihvataju”, kaže Kresoja.
Koliko je važno pomoći bivšim osuđenicima da po izlasku na slobodu mogu da žive od svog rada, umjesto da budu u one dvije trećine povratnika – u KPZ Niš kažu da polažu velike nade u ovaj program. Prema riječima zamjenika upravnika Zavoda u Nišu Dejana Panića, u Srbiji nema sličnih projekata koji su namijenjeni ovoj populaciji, pa je ova grupa ljudi iako stigmatizovana od strane okoline prepuštena samoj sebi.
Njemačka organizacija Help svoj program resocijalizacije sprovodi od kraja 2014. godine. Finansira ga Vlada Njemačke, i to je prvi program tog tipa u regionu, kaže Maša Bubanj, senior program menadžer za ekonomski razvoj. “Mi inače radimo sa ugroženim grupama, a bivši osuđenici su i te kako ugroženi, i to sa više aspekata. To što ne mogu da nađu posao od koga će da zarađuju i žive doprinosi da se veći dio njih vrati starim poslovima zbog koga su i dospjeli u zatvor”, kaže ona i dodaje da se bez obzira na rizik poslovanja za bivšim osuđenicima, trud ipak isplati.
“Do sada je obuku u nekoliko Kazneno – popravnih zavoda u Srbiji prošlo 1.000 ljudi. Podržali smo 37 biznisa bivših osuđenika. Oni koji žive u ruralnim područjima uglavnom se bave obradom zemlje, proizvodnjom žitarica, proizvodnjom u plastenicima, dok oni koji žive u gradovima uglavnom se bave različitim zanatskim uslugama. Od 37 biznisa koje smo podržali, 85% posluje pozitivno. Ostalima aktivnost nije uspjela, ali imamo i dvojicu koji su se vratili u zatvor i to zbog pronevjere opreme koju su dobili. Ali za ovakvu ciljnu grupu i za ovakvu ‘pilot aktivnost’, to je odličan rezultat”, kaže Bubanj.
