Kosovski ministar spoljnih poslova saopštio je da je Madagaskar priznao nezavisnost Kosova. I dok se kosovski i srbijanski šef diplomatije nadmeću u broju zemalja koje su priznale ili poništile podršku nezavisnosti, poznavaoci međunarodne diplomatije ističu - rješavanje problema Kosova zavisi od velikih sila koje ne mijenjanaju svoje stavove.

Nakon što su Surinam i Gvineja Bisao povukle priznanje Kosova, uslijedio je hladan tuš za Beograd – kosovski ministar spoljnih poslova Bedžet Pacoli navodi da je nezavisnost Kosova priznala još jedna država – Madagaskar.

I dok se kosovski i srbijanski šefovi diplomatije na dnevnom nivou prebrojavaju zemlje koje stoje iza njihovih ciljeva, analitičari ističu da iako je svako povlačenje, ili novo priznanje, važno, rješavanje problema Kosova zavisi od velikih sila koje ne mijenjanju svoje stavove.

Jučerašnja sjednica ministarske konferencije Frankofonije u Parizu, kako je naveo ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić bila je prilika da sa predstavnicima brojnih zemlja razgovara o najznačajnijem spoljnopolitičkom pitanju za Srbiju – Kosovu.

“Razgovarao sam sa ministrima niza zemalja koje nisu priznale Kosovo i od svih njih sam dobio uveravanja da će ostati pri svom stavu. Razgovarao sam i sa ministrima zemalja koje preispituju svoje stavove u vezi za ranijom odlukom njihovih administracija koje su ranije priznale tzv. Kosovo, ali te informacije ćemo sačuvati za naše potrebe da bismo onemogućili da druga strana radi u kontra smeru”, poručio je Dačić.

Sudeći prema objavi Bedžeta Pacolija na Twitteru, Ivica Dačić nije se susreo sa predstavnicima Madagaskara koji su na marginama sastanka kosovskom ministru spoljnih poslova uručili verbalnu notu o priznanju nezavisnosti.

“Od danas, Kosovo i Madagaskar imaju više od prijateljstva”, izjavio je Pacoli.

Promjene stavova manjih zemalja, kako smatra karijerni diplomata Zoran Milivojević, moguće su i ubuduće i to pokazuje da one nemaju jasno definisani stav o Kosovu, već da sprovode politike velikih sila.

“Tu ne treba očekivati nikakve promene pogotovu kada se radi o ovom zapadnom bloku vodećih zemalja, na čelu sa SAD-om, i ovim vodećim zemljama Zapadne Evrope. Prema tome, bez promene tih stavova kao i onih sa druge strane, Rusije i Kine, u ovom trenutku, ova priznanja i odustajanja od priznanja imaju jedan kratkoročni politički efekat, ali u svakom slučaju pokazuju da ta priča nije do kraja završena”, objašnjava Milivojević.

Iako nije završena, Milivojević ocjenjuje da se ubrzava i u tom kontekstu vidi i špekulacije o roku od 18 mjeseci za završertak biselskog dijaloga, isticanje normalizacije odnosa kao uslova za pristupanje Evropskoj uniji, kao i veću dinamiku u unutrašnjem dijalogu o tom pitanju.