Samoubojstvo koje je u haškoj sudnici počinio general Slobodan Praljak, nakon što mu je potvrđena osuđujuća presuda za ratni zločin, prema ocjenama stručnjaka za sigurnost posljedica je opuštanja stražara, njihova premalog broja u sudnici i loše pozicioniranosti, te zakazivanja sigurnosnih mjera.
Bivši šef osiguranja bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i stručnjak za sigurnost Mate Laušić rekao je u razgovoru za Hinu da je nakon dugotrajnog rada haškog suda, koji postoji od 1993., a zatim i dugotrajnog postupka protiv šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji traje od 2004., očito došlo do opuštanja ljudi u zatvorskom sustavu suda u Haagu. “Apsolutno je došlo do opuštanja i vjerojatno neki sigurnosni postupci i procedure nisu ispoštovane do kraja. Na njih šest dvojica sudskih stražara, to je neprimjerena brojka”, rekao je Laušić.
Iako na samom suđenju dosad nije bilo ekscesa, Laušić kaže da se problem pojavio kod Ratka Mladića koji se prošlu srijedu, nakon što mu je objavljena presuda doživotnog zatvora, na neki način tjelesno suprotstavio sudskim stražarima. “U svakom slučaju, to je propust osiguranja i nešto nedopustivo”, rekao je Laušić koji smatra da je “jaka sterilizacija”, odnosno tjelesni pregled, trebala biti provedena nad optuženicima prilikom izvođenja iz zatvora u Scheveningenu, ali i prilikom dovođenja na sud.
“To se moralo uočiti, on to nije mogao u vozilu naći, niti negdje drugdje, to je očito bilo iz same prostorije u zatvoru gdje se nalazi”, kaže Laušić za bočicu s otrovom, napominjući da je također detaljno trebalo biti pregledano odijelo u kojem je Praljak bio na sudu.
Po njegovim riječima, optuženici ne prolaze ponovni pregled dovođenjem na sud jer ih se tamo dovodi kao “sterilne iz sterilnog prostora”.
“To sam osobno vidio, boravio sam tamo 15 dana, oni ne prolaze poseban pregled nego izravno ulaze u zgradu suda u pratnji sudskih stražara, jer kao sterilni dolaze iz sterilnog prostora“, kaže Laušić. Laušić ne sumnja da su samom zatvoru mjere osiguranja stroge, no unatoč tim mjerama zabilježeni su teški akcidenti, primjerice samoubojstvo Slavka Dokmanovića, optuženog za ratne zločine u Vukovaru, ili naprasna smrt Slobodana Miloševića.
Za slučaj ispijanja otrova na samom suđenju pred kamerama i javnošću, Laušić kaže da je drastičan. “Mogli ste primijetiti da je Praljak, u trenutku kad poseže u džep za bočicom s nekom tekućinom, prvo pogledao prema sudskom stražaru, čija je pozicija dvije osobe dalje od njega, tako da taj stražar u trenutku kad on poseže za džep nije mogao učiniti ništa”.
U postojećoj situaciji, zbog loše pozicioniranosti, stražar je imao svega 3 ili 4 sekunde za reagiranje. Pitanje je također jesu li stražari uopće vidjeli Praljka kako poseže prema džepu jer su im iz njihove pozicije vizualno smetali ostali optuženici, kaže Laušić. Da je stražar stajao neposredno uz Praljka, kao što je stajao uz Jadranka Prlića, Laušić smatra da bi nešto učinio na sprječavanju Praljka jer bi mu bilo sumnjivo posezanje u džep. Laušić kaže kako je pitanje je li Praljak sam pripremio otrov ili mu je dostavila treća osoba.
Stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila također misli kako nema nikakve dvojbe da je došlo do propusta. “Netko je uspio Praljku dostaviti otrov i vjerojatno su zakazala mjere koje se konstantno primjenjuju u pregledu pritvorenika”, rekao je Cvrtila. Slaže se s ocjenom da su se u tom slučaju čuvari uspavali. “Radi se o zatvorskim čuvarima koji brinu o sigurnosti svojih štićenika, odnosno pritvorenika, tu se svašta nešto javlja, javljaju se tu možda neki prisni odnosi nakon toliko vremena, možda čak neki prijateljski odnosi, nekakve sitne usluge i protuusluge između pritvorenika i čuvara”, kaže Cvrtila.
S obzirom da je Praljak dugo vremena proveo u haškom zatvoru, Cvrtila zaključuje da nema drugog načina nego da mu je netko dostavio otrov. Na policiji je, kaže, da utvrdi je li mu otrov dao netko od osoblja ili netko tko je dolazio u posjet. Isključio je mogućnost da je Praljak sam smiješao ubojito sredstvo od više supstanci.
No, bez obzira na koji je način Praljak došao do tog sredstva, Cvrtila zaključuje kako je to neosporno propust zatvorskog osoblja i da bi sigurnosne mjere trebale biti iste u zatvorskoj ćeliji ili sudnici. Osim toga, zatvorski službenici ili sigurnosne službe su trebali voditi računa o tome da na dan objave presude pojačaju mjere predostrožnosti i sigurnosti njihovih štićenika, ali očito netko nije bio dovoljno promućuran i pojačao mjere prema posjetiteljima, odvjetnicima, internom osoblju i pritvorenicima, što je trebalo učiniti u zadnjih mjesec dana.
No, s obzirom da s današnjom objavom presude zatvara svoja vrata, za haški sud je kasno da nauči nešto iz vlastitih grešaka. General Praljak, smatra Cvrtila nije počinio samoubojstvo zbog toga što nije mogao izdržati zatvorske uvjete, jer bi to učinio odavno, već zato što nije mogao dozvoliti da ga netko proglašava ratnim zločincem nakon svega što je napravio u Bosni i Hercegovini.
