Haški tribunal imao je i prednosti i mane, jedna od najvećih mana je što nisu procesuirani svi počinioci teških ratnih zločina, dok je pozitivno to što su mnogi zločini rasvjetljeni i što je prikupljena velika dokumentacija o ratnim zbivanjima na prostoru Jugoslavije, rečeno je večeras na tribini u Beogradu.

Na tribini “Kraj Haškog tribunala” u Centru za kulturnu dekontaminaciju, bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović rekao je da su hiljade Hrvata, Srba i Bošnjaka bili žrtve i da bi pogriješio svako ko bi okrivio samo jednu stranu.

On je kazao da nisu sve strane podjednako krive, ali da se nada da će pravosuđe zemalja u regionu imati hrabrost da po podacima do kojih je došao Haški tribunal kazni krivce bez obzira na njihovu nacionalnost.

Predstavnik Fonda za humanitarno pravo Nemanja Stjepanović rekao je da su presude bile individualne, ali da su individue kojima se sudilo bile na određenim vojnim ili političkim položajima u državama i entitetima Jugoslavije, kao i da zločini nisu učinjeni iz puke mržnje već iz “nekih koncepata”.

“Na osnovu svih dokaza sa srpske i hrvatske strane zločini su počinjeni iz koncepata koji su zagovarali teritorijalno proširenje i etničko pročišćenje”, ocijenio je Stjepanović.

Josipović je rekao da hrvatsko pravosuđe nije imalo isti odnos prem zločincima iz Hrvatske i Srbije.

Naveo je da hrvatsko pravosuđe nije imalo snage da nekima sudi za zločine počinjenje u operaciji Oluja, a da je Haag izabrao pogrešnu osobu, jer prema njegovom uvjerenju Ante Gotovina ne bi bio na vrhu liste optužen za zločine u toj operaciji.

Stjepanović je rekao da je Haški tribunal za optužnicu za zločine u Oluji odabrao najbolje među živim učesnicima te operacije.

On je kazao da je prvostepena presuda u slučaju Oluja jedna od najkonzistentnijih, da se u njoj vide zločini hrvatske vojske, da se vidi da su zločini bili sistematski i da je sprečavan povratak ljudi.

“Srpske žrtve pred Haagom nisu doživele odgovarajuću satisfakciju. Predmet Oluja je jedan od razloga za to”, kazao je Stjepanović.

Stjepanović je kazao da bez rada Haškog tribunala ne bi bilo toliko podataka i dokaza o Oluji i zločinima kakvi su Grubori, dok je Josipović kazao da su Grubori jedan od predmeta u kojima je hrvatsko pravosuđe bilo pristrasno i zločini nisu rasvetljeni.

Nekadašnja portparolka Tužilaštva Haškog tribunala Florence Hartmann rekla je da ne mogu sve strane biti podjednako odgovorne, jer jedna (srpska) iza sebe ima genocid, jedna (hrvatska) zločin protiv čovječnosti, a jedna (bošnjačka) kršenje pravila ratovanja.

“U dva slučaja riječ je o kriminalnom projektu”, rekla je Hartmann. 

Direktorka udruženja “Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje” Dženana Karup Druško ocijenila je da je danas vreme slično onom iz ‘90-tih godina prošlog vijeka, kao i da se pravljenjem heroja od ljudi kao što je haški osuđenik Ratko Mladić stvara predispozicije za neki novi rat.

“Preživjela sam jedan rat, ne treba mi još jedan, ne bih ga nikome poželjela”, kazala je Dženana Karup Druško.

Josipović je ocijenio da su odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH znatno lošiji nego prije četiri godine i da nema dana “da ne ide strelica” iz Beograda, Zagreba ili Sarajeva ka nekoj od susjednih zemalja, dodajući da se boji da bi takvo ponašanje moglo da izazove nove sukobe.

Hartmann je rekla da je bitno da se ne govori o zatvaranju Haškog tribunala jer će na slučajevima nastaviti da radi novi “Mehanizam” i da je važno pratiti njegove presude.

“Cijela priča nije gotova, gradi se budućnost, gledanjem na takve stvari (presude)”, kazala je Hartmann na tribini u Beogradu koju su organizovali list “Danas” i njemačka organizacija Forum ZFD.