Advokatica Vesna Alaburić, koja je pred sudom u Haagu branila Milivoja Petkovića, komentirala je za N1 televiziju presudu bosansko-hercegovačkoj šestorki, koja je u Haagu osuđena pravosnažno na 111 godina.
Kako komentirate propuste osiguranja koji su doveli do toga da je Slobodan Praljak unio otrov u sudnicu?
Potpuno je nevjerojatno i ne možemo shvatiti kako je moguće da je general Praljak mogao pronijeti bočicu s otrovom.
Kakav pregled se prolazi na ulazu u sud?
Odvjetnici su u nešto drugačijem režimu. Mi kroz kontrolni mehanizam ulazimo u zgradu, ne podliježemo nikakvim značajnim kontrolama, ali okrivljenici prolaze zaista rigorozne kontrole.
Istraga je u tijeku. Hoće li nizozemske vlasti ustanoviti o čemu je bila riječ?
Nemam iskustava s nizozemskim vlastima, ali po normalnom tijeku stvari do kraja tjedna bi se trebale znati sve činjenice.
Kako su ostali vaši klijenti primili presudu?
Svi su jako teško to podnijeli jer su bili optimistični i jer smo vjerovali da smo dokazali da sve što se događalo nije bilo posljedica zločinačkog plana. Nažalost, nismo uspjeli. Moje mišljenje je da je žalbeno vijeće išlo linijom manjeg otpora. Potvrditi prvostupanjsku odluku je jednostavnije nego obrazlagati povećanje ili smanjenje kazne.
Koliko vas je neugodno iznenadila potvrda teze o udruženom zločinačkom pothvatu?
Željeli ili ne željeli, gledamo je li sud pravično odlučio. Rekla bih da me nije iznenadila potvrda presude u smislu principa kaznene odgovornosti. Cijelo vrijeme suđenje je i vođeno tako da se nije utvrđivalo što je svaki od naših klijenata radio u konkretno vrijeme. Nije se vodio postupak na individualiziranoj razini nego se cijelo vrijeme govorilo: “Zločini su počinjeni, vi ste dio političkog establishmenta, ergo: vi ste odgovorni.” Ono što mislim da je jako važno, a naša javnost to nije znala, je to da naši klijenti nisu ušli u sudnicu kao nevini ljudi kojima se tek treba dokazati odgovornost.
Što se političkog konteksta tiče, u prijašnjim predmetima Blaškiću, Kordiću i Naletiliću, je utvrđeno da je HDZ BIH nastao kao ogranak HDZ-a Hrvatske, da je Tuđan opetovano spominjao povijesne granice Hrvatske. Što se međunarodnog sukoba tiče, sud je utvrdio da je HVO bio agent Hrvatske na teritoriju BiH, da su pripadnici HV-a bili na teritoriju BiH, da je Hrvatska imala potpunu kontrolu na HVO-om. Blaškićeva obrana se nije žalila na međunarodni karakter sukoba. To je sve ušlo u naš predmet kao istina i mi smo morali dokazivati da to nije bilo tako.
Blaškićevu prvostupanjsku presudu srušio je dokaz o dvostrukoj liniji zapovijedanja.
Ja ne predbacujem nikome ništa. Jako se dobro sjećam što je kolega Nobilo rekao tada hrvatskoj javnosti. Svaki odvjetnik bi napravio ono što smatra da je dobro za njegovog klijenta, jednostavno želim reći da je u naš predmet ušla činjenica o međunarodnom karakteru sukoba. Optužnica je podignuta nakon što je sud prihvatio udruženi zločinački pothvat kao oblik kaznene odgovornosti. Prije toga nije bilo.
Je li udruženi zločinački pothvat izmišljotina Haškog suda?
Kreacija Haškog suda jest. To je izmišljen oblik kaznene odgovornosti da bi se uhvatile najviše pozicionirane osobe u političkom establishmentu.
Milivoj Petković je po tom obliku odgovornosti odgovoran za sva silovanja, pljačke, progone, za sve zločine koje su počinili ljudi koje on nije nikada vidio, zločine za koje nikada nije čuo i nije ih mogao spriječiti, zločine koje nije mogao kazniti kada je za njih saznao…
Ovaj sud 14 godina odlučuje je li šestorka odgovorna za nekažnjavanje nekih zločina pa sad oni trebaju biti kažnjeni za primjer drugima. Od naših klijenata očekuju da u nekoliko mjeseci ratnih zbivanja riješe ono što sud rješava 14 godina.
Reakcije hrvatske politike? Sad se digla određena panika, sprema se deklaracija oko haških presuda… Može li se išta napraviti?
Hrvatska politika ima nečistu savjest što se tiče BiH. Isprepliće se razina koja pravno nije sporna i ona koja jest. Netko tko smatra da je Tuđmanova politika bila pogrešna, povezuje zločine s tom politikom. Ne postoji nijedan jedini dokaz da je hrvatsko političko vodstvo pokušalo ostvariti neki cilj silovanjem, progonima ili bilo kakvim zločinima. Nije postojao plan počinjenja zločina. Krajnje je nepravedno smatrati Hrvatsku odgovornom za ratna događanja u BiH. Uvjerena sam da bi i ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović rekao da je Hrvatska mnogo pomogla BiH tijekom rata.
Je li moguće revidirati presudu?
Postoji samo jedan način. To je revizijski postupak ako saznate neke nove činjenice ili dokaze, ali oni moraju biti od takvog značenja da mogu dovesti do drugačije presude. Ja ovog trenutka ne vidim mogućnost uspješne revizije.
Očekujete li tužbe protiv Hrvatske nakon ovakve presude?
Ne očekujem. Ovdje, što se tiče involviranosti Hrvatske, nema ništa suštinski novo u odnosu na Blaškićevu, Kordićevu i Naletilićevu presudu.
Hoće li ovo utjecati na odnose u BiH?
Koliko ja mogu procijeniti, hoće. Osobito ako, nastavno na ovu presudu, krene niz sudskih procesa protiv Hrvata u BiH.
Tužiteljstvo je dalo uputu DORH-u da nastavi procese u Hrvatskoj.
To je posljedica prigovora iz BiH jer je dio Hrvata iz BiH došao u Hrvatsku. To je bila uputa zbog intervencije iz BiH.
Kako biste ocijenili rad suda?
U početku svoga rada imao je vrlo pozitivan učinak i dobro je što je osnovan. Bojim se da je institutom udruženog zločinačkog pothvata i načinom na koji je kasnije odlučivao, posijao novo sjeme razdora.
Što možemo očekivati od novog tijela koje će zamijeniti Haški sud?
To je nastavak Haškog suda pod drugim imenom. Tamo nastavljaju raditi isti suci.