Gost Intervjua tjedna Točke na tjedan bio je bivši ministar obrane Hrvatske, general Ante Kotromanović.
1991. godine kao pripadnik specijalnih postorojbi HV-a na nišanu ste imali generala JNA Ratka Mladića. Ispalili ste zolju, no ona se odbila od Mladićevo oklopno vozilo. Ratko Mladić prošloga je tjedna u Haagu osuđen na doživotni zatvor za zločine nad bosansko-hercegovačkim Hrvatima i muslimanima. Kako je to izgledalo?
“Mi smo već bili formirali specijalne postrojbe, to je bio početak rata, već smo danima bili u neprijateljskoj pozadini, spavali vani, ratovali i tijekom jutra smo znali da dolazi neprijateljska kolona i bili smo svega četiri metra zračne linije iznad ceste. Nismo znali da se iz zolja ne može pucati iz te daljine, nismo ni znali da se on nalazi u vozilu. Mi smo tada tek stjecali iskustvo.
Mislim da doživotna kazna premala kazna za njega, s druge strane mi je žao što sudski nisu procesuirani i kažnjeni glavni šerifi iz Srbije. Mladić je provodio jednu krvavu politiku vrha, dvije do tri doživotne kazne zatvora su premalo za to što su ti ljudi u svom zločinačkom poduhvatu napravili od Hrvatske pa rekao bih sve do Kosova. Samo u mom selu zapalili su sve kuće, ubili puno civila, pobili i moju obitelj.”
Je li Mladić bio veliki strateg? Mnogi svjedoče da nije bio poslušan vojnik i da ga Beograd i Milošević nisu mogli kontrolirati?
“Čitao sam o njemu, razgovarao s ljudima koji su ga na neki način poiznavali… Očito je imao naglu narav, bio je dosta tvrdoglav. To se vidjelo po postupcima. O tome je li bio strateg… Lako je bilo kad imaš toliko tenkova i toliku nadmoć. Kasnije, kad smo mi ojačali, stekli ratna iskustva, mi smo njega porazili na svim frontovima. doživio je ogromne poraze.”
Kako komentirate presudu haškoj šetorki i kako gledate na reakcije hrvatskog političkog vrha u ocjeni da je presuda nepravedna, da je Hrvatska radila udruženi zločinački pothvat na čelu s Franjom Tuđmanom u BiH?
“Ja se slažem s tom tvrdnjom državnog vrha. Kad kompariram Mladića i način na koji je Haag djelovao. Svi smo bili svjesni 1995. da će biti optužen. Rat s muslimanima bio je 1992., 1993. a optužnica za Praljka i druge ide tek 2004. Više od 12 godina su oni taktiziriali: “OK, optužili smo najviše Srba, nešto Bošnjaka, ajmo sad nešto malo Hrvata na području BiH”. Ja sam čitavo vrijeme govorio da je to politički sud, birali su doslovce po tipu ljudi koga će optužiti. Definitivno je mogao raditi bolje, radio je sporo, to su bili dugotrajni procesi, jako se puno politika mješala. Sjećamo se da je Carla Del Ponte žarila i palila našim područjem, praktički vodila našu unutarnju i vanjsku politiku. I mi se tu nismo ponašali kako smo se trebali. Mi vojnici smo radili kako nam je država zapovijedila.”
Teza haškog tužiteljstva upravo je da su vojnici na terenu u BiH provodili politiku vrha Hrvatske?
“Mislim da je to pogrešna teza. Svi znamo što smo mi napravili za Armiju BiH od starta – kampovi, naoružavanje, pomaganje s izbjeglicama, zajedničke operacije… Normalno da smo trebali štititi interese “tamo dolje” kao što radi svaka normalna zmelja.”
To je jedna strana priče, ali činjenica je da se događao i muslimansko-hrvatski rat, u tom trenutku snage na terenu kontrolira Zagreb?
“Ja nisam bio u ratu s muslimanima i teško mi je govoriti s pozicije da imam velika saznanja. Znam koliko i svi drugi. Moramo gledati širi kontekst, stvaranje Republike Srpske, agresija prema Republici Hrvatskoj iz BiH… U to vrijeme je još bila zajednička vojska, puno muslimana časnika je vodilo satnije, brigade i korpuse JNA. Svi su oni na jedan način sudjelovali žestoko u agresiji na RH.”
Ne možemo sporiti činjenicu da su na području Herceg-Bosne počinjeni strašni zločini. Znamo da su postojali logori u kojima je bilo nekoliko tisuća ljudi. To zahtijeva određenu logistiku pa i političku odluku. Mislite li da se to moglo raditi bez zelenog svjetla Zagreba?
“Ne znam zašto bi trebalo zeleno svjetlo Zagreb. Ne vjerujem u to. Tuđman i Šušak imali su prečeg posla od organiziranja logora u BiH. Ako je netko napravio ratni zločin, treba ga procesuirati. Ali žestoko se protivim toj tezi da je Zagreb u tom trenutku dirigirao postrojbama baš u tom kontekstu. Mislim da je tu haški sud potpuno pristran.”
Čiji su logori krivnja?
“Ljudi koji su to dolje organizirani. Teško je to povezati s RH. Mislim da to naprosto ne stoji.”
Je li Tuđmanovu politiku kompromitirao niz raznih transkirapata objavljenih u javnosti gdje u više navrata razgovara o podjeli Bosne?
“To je zanimljiva tema za ljude koji su povjesničari, koji se time bave, više znaju nego ja. RH je jedna od prvih priznala BiH, hrvatski narod u bih glsasao je za jedinstvo BiH za razliku od RS-a. Situacija se tada mijenjala iz sata u sat, iz dana u dan. Dozvoljavam da se možda razgovaralo i o tome, ja to ne znam. Teško mi je govoriti i osuđivati jednu politiku, kada smo s druge strane napravili sve da pomognemo Armiji BiH. Zašto je došlo do rata s muslimanima, ne znam. Znam da kada smo mi došli dolje, da smo zajednički i hrvatska vojska i HVO i Armija BiH polučili sjajan dobitak, omogućili Dayton i na jedan način osigurali trajni mir na područuju BiH.”
Kako gledate na čin Slobodana Praljka?
“Ja sam gledao tu snimku i pokušao se staviti u njegovu glavu jer smo svi mi zapovjednici mogli biti tamo. Za mene je to izvanredan junački čin. Čovjek očito nije mogao prihvatiti činjenicu da je osuđen za ratne zločine,to je moj stav, moje mišljenje. Znao je da će brzo izaći. Na kraju to je isto jedna tragedija. Nisam očekivao ovakvu presudu. Možda manje kazne, UZP nisam. To je za mene bilo iznenađenje.”
Kako gledate na optužbe na račun Stjepana Mesića?
“Nije samo on zdušno surađivao s Haškim sudom. Znamo koja Vlada je donijela promjenu Ustava pa onda i izručila Kordića, Blaškića pa i Praljka. Svi su oni zdušno surađivali, licemjerno je govoriti da je samo Mesić surađivao. Da sam ja bio predsjednik iščitao bih svaki dokument i vidio može li naštetiti interesima RH. Onda bih to zaustavio.”
Smatrate li, kao neke braniteljske udruge, da treba osnovati istražno povjerenstvo koje bi se bavilo upravo time kako je došlo do ovakvih presuda?
“To je meni bezveze. Vidjeli smo što je značilo Povjerenstvo za Agrokor. Mi znamo tko je donio promjenu Ustava, Vlada, a tada je to bio HDZ. Što ćemo sada ispitivati? Trebalo se drugačije ponašati, jasnije čvršće i bolje čuvati interese RH. Kada smo mi bili na vlasti, kada je bila aktivna optužnica Gotovini i Markaču mi smo se žestoko i tvrdo postavili. Jasno smo naznačili što će se dogoditi, ja sam rekao kolegama stranim ministrima ako se presudi za tih 200 metara da mi povlačimo ljude iz Afganistama, ako treba da ćemo i izaći iz NATO-a. Ne možemo dozvoliti da se na taj način kreira povijest, to je nešto što je apsolutno neprihvatljivo.”