Profesor na Varšavskom univerzitetu Marko Babić ocijenio je u razgovoru za N1 da na relaciji Beograd – Sarajevo ne postoji problem, već da je problem unutar BiH. Smatra da je BiH nefunkcionalna država, ali da ni u toj zemlji, ni u Beogradu i Zagrebu, ni u međunarodnoj zajednici trenutno nema volje da se to promijeni.
Trojica članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine – Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić – stižu u posjetu Beogradu, drugu u posljednjih godinu i po dana. Ova posjeta dolazu u trenutku pojačanih tenzija između dvije države.
Babić je za N1 ocijenio da nedavne haške presude Ratku Mladiću i šestorici lidera tzv. Herceg-Bosne “samo dolivaju benzin na vatru”. Ako je cilj Haškog tribunal bio da donese pomirenje, taj cilj nije postignut, ističe gost Dana uživo
“Velika zasluga je da je Haški tribunal skupio ogromnu građu o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, ali ništa više od toga. Konkretno u BiH imamo tri istine, tri narativa, a govorimo o istim činjenicama! Ove poruke putem presuda samo produbljuju podele. Pogledajte reakciju ne samo političkih elita, narod zaista tamo razmišlja na taj način – da su presude nepravedne jer znaju svoju istinu o ratu”, kaže Babić.
A upravo su političari u BiH, prema njegovoj ocjeni, majstori oportunisti, jer govore ono što narod želi da čuje i do savršentva su doveli tehnologiju vlasti, odnosno to kako se održati na vlasti sve vrijeme.
“Imamo iste ljude u igri 20 godina. To je klasično prebacivanje loptice – ja tebi, ti meni – a to ne vodi ničemu pozitivnom i nikakvom daljem progresu (…) Drugo pitanje je imamo li političare ili državnike? Državnici daju ton, oni su predvodnici, a političari idu za narodom i slušaju glas naroda. U BiH nemamo državnike, imam političare”, ocjenjuje on i podsjeća da se 2018. održavaju izbori i da je kampanja već u toku.
Veliki problem BiH je vezan za savladavanje prošlosti koja, kako kaže, nikako neće da ode u istoriju. Elite potpomažu tako što uvijek govore “mi smo ta strana koja je najviše patila”, kaže Babić i ističe da će unutrašnja konfiguracija, forme i sadržine BiH morati da se mijenjaju.
“Jer na ovaj način se neće ništa na bolje promeniti – isti igrači, ista pravila igre. To neće moći da traje večito”, upozorava on, ali dodaje i da “lokalni igrači” ipak nisu ti koji odlučuju.
“Postavlja se pitanje atmosfere među svetskim igračima. Bojim se da je BiH osetljivo područje, da u jednom momentu može da postane tzv. proksi teritorija – da veliki igrači vode svoje politike na teritoriji treće zemlje. To se već faktički dešava, hvala bogu to nisu oružani sukobi, ali stalno krčkaju bosanski lonac”, primećuje Babić.
Kaže i da je situacija danas dijametralno suprotna nego pre 10 ili 20 godina. Sjedinjene Države jesu igrale odlučujuću ulogu 90-ih godina, ali danas to nije slučaj, i svaki potez Vašingtona u regionu udariće u dosta jak zid Rusije, ocjenjuje sagovornik N1.
Ne zanemaruje i uticaj Turske u regionu, i ocjenjuje da je nedavna poseta Redžepa Tajipa Erdogana Srbiji značajna jer eventualno strateško partnerstvo Beograda i Ankare može dovesti do promjene pozicije Turske kao “kvazi-zaštitnice muslimana” na Balkanu.
Što se tiče pozicija Beograda i Zagreba u odnosu na BiH, Babić smatra da Srbija i Hrvatska mogu imati odlučujuću pozitivnu ulogu ukoliko bi postojala takva želja, ali on tu želju ne vidi.
“Moram da podvučem, BiH u ovakvoj formi nije funkcionalna država, i dodatno zaoštavanje muslimana i Hrvata, samo pokazuje situaciju kakva jeste, a to je duboko podeljeno društvo. Pogledajte 25 godina posle Drugog svetskog rata gde je bila Jugoslavija, a gde je danas BiH. Radi se o klimi, politikama koje nastavljaju po starim klišeima. Nema želje da BiH postane funkcionalna država, a postavlja se i ključno pitanje – može li da bude”, naveo je Babić.
Popov: Mnogo toga dogovarano, a malo dogovoreno
U razgovor se iz Novog Sada uključio i Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam koji je istako da je dobro da se lideri BiH i Srbije sastaju, ali navodi da bi bilo dobro da tokom tih razgovora ispred sebe imaju papire na kojima bi pisalo šta je dosad dogovarano, a šta je od tih dogovora apsolvirano.
“Verujem da bi druga strana bila prazna”, kaže Popov i podsjeća da je 2015. održana zajednička sednica dvije vlade, kada su potpisana četiri protokola, a otvorena pitanja se i dalje ne rješavaju.
Popov je uvjeren da se najviše može postići na ekonomskom polju, jer tu preovladavaju interesi, ali dodaje da se politika u ekonomiju uvijek umješa na negativan način i kao primjer navodi vancarinske barijere BiH i hrvatsku blokadu kamiona na Batrovcima.
“Suštinski problem je odnos naših političlih elita, oni se najčešće instrumentalizuju za unutrašnje političke svrhe. Idu izbori u BiH, ova poseta dolazi kao intermeco, a posle će verovatno biti opet zakuvavanja”, očekuje Popov.
Generator krize, prema njegovom mišljenju, upravo je “dejtonska BiH” koja je ustrojena tako da je centralna država zapravo razvlašćena, a sva vlast je u entitetima i kantonima.
“Bilo je jasno i onima koji su doneli taj sporazum i koji su bili garanti, da on zaustavlja rat, a ne daje preduslove za trajan i stabilan mir”, kaže Popov i dodaje da se početkom veka Dejtonski sporazum mogao promeniti, ali da je tada međunarodnoj zajednici bilo dovoljno “samo da se ne puca”, dok su danas stvari otišle predaleko.
“U SAD postoji volja da se nešto učini, da se od BiH napravi funkcionalna država. Da li im okolnosti idu na ruku? Nisam siguran. Kad su mogli nisu hteli, a kad hoće, ne mogu da urade”, ocenio je on.
Popov primjećuje i da je na djelu “podvala političara” i igra koju su ranije igrali Haris Silajdžić i Milorad Dodik, a sada je igraju Dodik i Bakir Izetbegović – a to je da Sarajevo počne da govori o ukidanju Republike Srpske kao “genocidne tvorevine” što onda daje šlagvort Dodiku da najavljuje otcjepljenje – i onda se dovodi do “ili-ili” situacije – unitarna država ili rastakanje – umesto “i-i” koja je takođe moguća.
