Predstavnici Saveza logoraša BiH sastali su se u srijedu u Zagrebu s odvjetnikom Antom Nobilo kako bi nakon punomoćne presude Prliću i drugima razmotrili mogućnosti tužbe protiv Republike Hrvatske. Nobilo je u razgovoru za N1 objasnio imaju li logoraši mogućnost tužbe i koji su daljnji koraci po tom pitanju.
Postoje uvjeti za podizanje tužbe prema RH, kazao je Nobilo u razgovoru za N1 i potvrdio da su se načelno dogovorili da će nastaviti raditi, a nakon što on pročita kompletan tekst presude Prlić i ostali napravit će sastanak, možda u Bosni sljedeći put, i dogovoriti se o daljnjoj dinamici rada, no prije toga mora donijeti i konačnu odluku može li preuzeti slučaj.
Zbog čega postoji mogućnost tužbe?
Radi se o slučaju koji nema presedana, ovo bi bilo prvi put u svjetskoj povijesti da građani jedne države tuže drugu državu za odštetu. Naime, ICTY je utvrdio međunarodni oružani sukob, međutim, da bi se šteta proizašla iz zločina u BiH mogal pripisati Hrvatskoj, nije dovoljno imati međunarodni oružani sukob jer test kojim se utvrđuje međunarodni oružani sukob je takozvana opća kontrola Hrvatske nad HVO-om i hrvatskom zajednicom Herceg-Bosnom. Međutim, da bi država mogla odgovarati po pravnoj praksi Suda u Haagu koji je nadležan za odgovornosti države mora biti operativna kontrola strane države nad jedinicama koje su izvršile zločin u recimo konkretno BiH. Pošto prvi put u povijesti imamo UZP i oružani međunarodni sukob, a u UZP-u prvi put u povijesti sudjeluju čelni ljudi jedne države – predsjednik Tuđman, ministar obrane Šušak, načelnik Glavnog stožera Bobetko – onda je očigledno da je Sud smatrao da je Hrvatska imala i tu operativnu kontrolu nad jedinicama koje su izvršile zločin u konkretnom slučaju, nad onima koji su osnovali logore i organizirali život u logoru onakav kakav je bio. Ovakvi uvjeti da su šefovi država u UZP-u zajedno sa stanovnicima druge države nikad se nije desilo i to je pravni osnov zašto logoraši mogu tužiti RH jer se odgovornost za zločine HVO-a u BiH može pripisati RH jer je RH bila ne samo vojno prisutna (jer rat nije kazneno djelo), već su čelnici hrvatske države bili uključeni u UZP, to jest u izvršenje zločina.
Koji su daljnje mogućnosti?
Prije nego tužimo, zakon nas obvezuje da Vladi RH uputimo prijedlog nagodbe. Naravno, ja sad moram istraživati tu presudu Prlić i drugi te još neke pravne izvore i ako se sve potvrdi kako ja mislim i ako se do kraja dogovorimo – oni mi potpišu punomoć, prvi korak je nagodba. Ako dođe do nagodbe, Crna Gora se, primjerice, nagodila s građanima Hrvatske koji su bili zatočeni u Morinju i već im počela isplaćivati odštetu, onda se na toj liniji bez suda može dogovoriti s Hrvatskom. Međutim, to će očigledno ovisiti o puno stvari, a prije svega o političkoj situaciji u Hrvatskoj, političkom stavu predsjednika Vlade, cijele Vlade, predsjednice i tako dalje. Ako ne dođe do dogovora, onda ostaje tužba gdje bi nekoliko vjerojatno desetaka tisuća logoraša mogli skupnu tužbu ustati pred nekim općinskim sudom moguće u Zagrebu i tražiti odštetu protiv RH.
Što vam se čini realnijom opcijom?
U ovom trenutku Vlada neće pristati jer je premijer rekao da neće pristati, da tu nema pravnog osnova i to unaprijed dok još nije proučio situaciju. Međutim, život ide dalje, stvari se mijenjaju politički, njegov stav se promijenio od jednog tjedna kad je izrečena presuda pa do drugog tjedna, tako da po meni bi za hrvatsku Vladu bilo najelegantnije napraviti nagodbu, pokazala bi demokratičnost i širinu, pokazalo bi distancu prema zločinima koji su se desili u ime Hrvatske 1993. i to bi u moralnom i političkom smislu bilo za hrvatsku državu jako dobro.
Tim bi potezom priznali UZP?
UZP je definiran presudom, priznali to naši političari, ne priznali, on kao pravna činjenica u ovom svijetu egzistira.
Koliko bi po vama ta nagodba iznosila?
Prerano je to još reći, prije svega ja sad razmišljam o pravnim osnovama, tek u daljnjem razvoju morali bi biti vidjeti precizno koliko ima logoraša, koliko su dana proveli u logoru, je li im zdravlje trajno narušeno … postoji puno upitnika i o nekoj cifri se još ne može govoriti.
Koji će biti prvi korak?
Ja sam sada obećao da ću u narednom periodu od nekoliko tjedana, recimo u siječnju, proučiti do kraja presudu i kad to učinim, inicirao bih da se ponovno nađemo i zauzmemo stavove, vidimo u kojim rokovima ćemo poduzimati pojedine radnje.
