Fond za humanitarno pravo (FHP) je ocijenio da ovogodišnji bilans rada Specijalizovanog tužilaštva i Suda za procesuiranje ratnih zločina u Srbiji alarmantno ukazuje na usporavanje, ako ne i na odustajanje od kažnjavanja odgovornih za krivična djela počinjena tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Iz ove NVO organizacije koja prati sudske procese u vezi s ratnim zločinima danas su podsjetili da je Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo 25. decembra 2017. godine presudu kojom je Marka Paukovića i Dragana Bajića zbog nedostatka dokaza oslobodilo optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Bajić i Pauković su bili optuženi da su, kao pripadnici Vojne policije Šeste sanske brigade Vojske Republike Srpske, 10. oktobra 1992. godine u mjestu Kamičak (opština Ključ, BiH) ubili Hasana Rahića (60), Minku Jusić (70), Muniru Hotić (54), Đemilu Behar (54) i tada maloletnu Safetu Behar (12).

Fond za humanitarno pravo (FHP) ukazuje da je ovo tek treća presuda koja je u predmetima ratnih zločina donijeta u Srbiji tokom 2017. godine i ona je, kao i prethodne dvije, oslobađajuća.

Apelacioni sud je, naime, u martu pravosnažno oslobodio Gorana Šinika za ubistvo civila u mestu Gradiška (BiH) 1992. godine, a u aprilu Neđeljka Sovilja i Rajka Vekića od optužbi za ubistvo civila na području opštine Bosanski Petrovac (BiH) u decembru 1992. godine.

“U sva tri slučaja radi se o rezultatu loše prakse Tužilaštva za ratne zločine (TRZ) Srbije da podiže nedovoljno utemeljene optužnice, ali i suda koji takve optužnice potvrđuje bez svestrane analize predloženih dokaza. Podizanje neutemeljenih optužnica neminovno rezultira oslobađajućim presudama”, navode iz FHP-a.

Kako se naglašava, obrazlažući donijetu presudu u predmetu protiv Paukovića i Bajića, predsjednica vijeća, sudija Vera Vukotić, navela je da je sud zaključio da se na osnovu izvedenih dokaza nije moglo zaključiti da su optuženi počinili djelo za koje se terete.

“Ocenjujući iskaze svedoka tužilaštva, sud je našao da su oni kontradiktorni, nelogični i neživotni te suprotni drugim izvedenim dokazima. Takođe je navela da tokom suđenja nije izveden nijedan svedok koji je bio očevidac događaja ubistava navedenih u optužnici. Sud je zato postupio po pravilu in dubio pro reo – i u nedostatku dokaza presudio u korist optuženih”, ukazuju iz FHP i dodaju da je identična situacija je bila u postupcima protiv Gorana Šinika i Sovilja i Vekića.

U postupku protiv Sovilja i Vekića Apelacioni sud je, ocjenjuju iz FHP-a FHP, u svojoj presudi konstatovao da je iskaz ključnog svjedoka optužbe “nedovoljno logičan i uverljiv” i da je “opovrgnut iskazima drugih svedoka”.

Sva tri predmeta preuzeta su od Tužilaštva BiH, a u Tužilaštvu za ratne zločine Srbije (TRZ) optužnice je podigla tadašnja zamjenica tužioca za ratne zločine, a danas tužiteljka, Snežana Stanojković.

FHP je i ranije ukazivao na praksu TRZ-a da se kroz naizgled veći broj podignutih optužnica fingira rad na privođenju pravdi počinilaca ratnih zločina, bez obzira na to da li raspolaže validnim dokazima koji će optužnicu tokom procesa potvrditi.

FHP poziva Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) Srbije da se, kako ističu, usredsredi na povećanje stvarne, a ne prividne efikasnosti u svom radu, da se sve optužnice prije njihovog podizanja dobro pripreme i potkrepe čvrstim dokazima, ali i sud da ne potvrđuje nedovoljno pripremljene optužnice.

“Time bi se sprečilo rasipanje materijalnih i ljudskih resursa tužilaštva i suda, kao i donošenje presuda koje su nužno oslobađajuće usled nedostatka dokaza. Nepotkrepljene optužnice i, posledično, oslobađajuće presude dovode do toga da su nadanja žrtava u pravdu izneverene i dodatno uvećavaju njihovu patnju. Takvim postupanjem TRZ takođe podriva regionalnu saradnju tužilaštava za ratne zločine i deluje u suprotnosti sa proklamovanom rešenošću vlasti Republike Srbije da se svi odgovorni za zločine iz proteklih ratova privedu pravdi”, saopćio je danas Fond za humanitarno pravo (FHP).