Gostujući u Pressingu televizije N1 roditelji Tijane Ognjanović, Nebojša i Jelena, su naveli da je na njih vršen pritisak da novac koji je preostao od Tijaninog liječenja uplate u Fond za liječenje djece u inostranstvu, koji je osnovao ministar zdravlja Zlatibor Lončar.

Majka Tijane Ognjanović, Jelena, kaže da su oni odbili da novac koji je preostao uplate u novi Fond, koji je ministar Lončar osnovao, jer, kako je rekla, ni jedan fond – ni državni ni privatni, nije pomogao njenoj kćerki.

Nebojša Ognjanović smatra da postoji direktna veza između činjenice da su odbili da preostali novac uplate u fond i krivične prijave.

“Naravno, mi smatramo da je cijela ova hajka, koja je započeta u medijima, u stvari rezultat toga da se sav taj novac uplati direktno u taj novoformirani Fond, gde su nam čak i prilikom saslušanja u Upravi kriminalističke policije u zgradi Palate Srbija, to je Služba za borbu protiv organizovanog kriminala, otvoreno rekli “uplatite u fond” i to članovi radne grupe, mi smo se zaprepastili. To je bilo čak u prisustvu zamjenika tužioca”, kaže Nebojša Ognjanović.

Protiv roditelja Tijane Ognjanović podignuta je krivična prijava, zbog sumnje da su zloupotrebili novac namijenjen operaciji svoje kćerke.

“Cijela krivična prijava koju je MUP dostavio Tužilaštvu svela se na jednu stranu. Jedino za šta se okrivljujemo je pranje novca. Mi nikakav novac nikad nismo prali, ovaj novac ima svoje porijeklo”, objašnjava Nebojša.

Na pitanje zašto je novac, koji je za liječenje sakupljan u inostranstvu, prebačen na račun Jelene Ognjanović u Americi, ona odgovara da su u Americi morali da imaju gotovinu sa sobom, jer je mnogo lakše kada se sve plaća karticom.

“Sve što smo skupljali za Tijanu i njeno liječenje, skupljali smo na jednom računu, deviznom i dinarskom u Komercijalnoj banci, koji su se vodili na Tijanino ime. Ne postoji ni jedan račun više na kome smo mi skupljali novac”, kaže ona.

“Ali, otvorili smo naknadno drugi račun, zato što su nam se ljudi javljali iz inostranstva i tražili su najlakši način da uplate novac, a da ne plaćaju proviziju. Prijatelj iz Austrije nam je ustupio paypal nalog na koji su ljudi uplaćivali novac. U Americi smo otvorili račun, jer smo imali gotovinu sa sobom, jer se tamo sve plaća karticom. I tada nas je prijatelj pitao gdje da prebaci novac. Tada je bilo najlakše da on to prebaci u Ameriku, da ne bi prebacivao u Srbiju i tu je sve čisto”, objašnjava Jelena Ognjanović.

Jugoslav Ćosić: Poslije Tijanine smrti, novac ste sa američkog računa prebacili na Nebojšin u Srpskoj banci. Zašto?

Jelena Ognjanović: Zato što taj novac nije poticao sa Tijaninog računa, kao i kada smo pokrenuli ostavinsku raspravu, koja je pokrenuta samo za Tijanin račun i novac koji se nalazio i na mom računu nije mogao da uđe u ostavinsku raspravu. Onda smo mi zbog velikog pritiska javnosti zatražili na sudu da uđe i taj moj novac, samo zato što je poticao sa Tijaninog računa. I tražili smo da se sve to objedini, da bismo dokazali da mi taj novac nismo htjeli da otuđimo.

Nebojša Ognjanović: Sredstva koja se nalaze na mom i Jeleninom računu nisu premet ostavinske rasprave po zakonu o vanparničnom postupku i ona nikako nisu ni mogla da se obuhvate raspravom. I sudija nam je rekla da ne možemo novac sa Jeleninog računa da uvrstimo u ostavinsku raspravu.

Kontroverze i odlazak u Houston

Jedna od optužbi na račun Ognjanovića je da nema računa za Tijanino liječenje u Houston, koji opravdavaju cifru koju im je ispostavila ova dječija bolnica.

“Mi smo od bolnice u Houstonu dobili procjenjene vrijednosti troškova od milion i 15 hiljada dolara, u akciju se uključuje princeza Katarina, koja je preko svojih veza koje je imala u bolnici cijenu smanjila za 30 posto, s tim što smo mi bili u obavezi da prije polaska u Houston uplatimo 500 hiljada dolara kao depozit. To i činimo 3. aprila 2013”, kaže Nebojša i dodaje da je policija sve podatke o prebacivanju novca lako mogla da vidi u Komercijalnoj banci.

“Kada je Tijana preminula nas nisu uslovljavali da uplatimo preostali iznos, već mi to činimo kada smo se vratili u Beograd. I također u Komercijalnoj banci vršimo prenos 576.855 dolara 2. avgusta 2013. sa Tijaninog računa na račun bolnice u Houstonu i to je ta druga faktura. A tu je i treća faktura na 35.753 dolara, također, prebačena 2. avgusta 2013. godine za šta imamo dokaz, a sve se to nalazi u Komercijalnoj banci. I sve ove tri fakture čine milion i 112 hiljada dolara. To je ono što je uplaćeno”.

On kaže da policija ima sve te dokumente koje su i vidjeli tokom istrage i pita se “zbog čega su morali u medijima da budu ti skandalozni naslovi da uopšte ne postoji račun, da je plaćeno manje nego što je prikazano”.

“Kao dokaz ove naše tvrdnje mi posjedujemo kompletnu specifikaciju računa. Samo za 21 dan, koliko je Tijana provela svoje poslednje trenutke u bolnici, dok nije preminula 15.7. 2013. godine, gdje se na dnevnoj bazi, na dnevnom nivou vidi šta je sve rađeno. Samo da kažem da je milion 347 hiljada 586 dolara – 21 dan koštao i to je cijena bez umanjenja od 30 posto”.

Na razgovoru u policiji

Na prvi razgovor u policiju Ognjanovići odlaze krajem 2013. godine, kada su se, kako kažu, “u svojstvu građana pojavili u policijskoj stanici u Beogradu i inspektorima Odeljenja za privredni kriminal dali izjavu i objasnili o čemu se radi”,

“Sve smo im predočili i u tom trenutku je Više javno tužilaštvo odbacilo navode i nije bilo krivične odgovornosti”.

Nakon toga odlaze u Ministarstvo zdravlja, jer su željeli da struka odluči koja će djeca dobiti novac koji je preostao od Tijaninog lečenja.

“Odmah poslije odlaska iz Ministarstva zdravlja pojavila se informacija da sav novac ide u Institut za majku i dijete, kao da je neko želio da taj novac izvuče na račun. Ali, nas niko nije zvao sa Instituta. Tek na svoju inicijativu stupamo u kontakt sa tadašnjim v.d. direktorom Institua i dogovaramo se kako da izvedemo donaciju opreme. Kao rezultat toga potpisujemo protokol, koji reguliše sva ta pitanja, tu se nalazi i spisak opreme koju treba da nabavimo, oni su nam preporučili već neke dobavljače sa kojima sarađuju”, kaže Nebojša Ognjanović.

Međutim, tu problemima nije bio kraj. Jelena Ognjanović kaže da tada kreću pritisci da se novac direktno prebaci na račun Instituta.

“Upravni odbor i ostali koji su bili na Institutu su pritiskali, a ko je na njih vršio ja to ne znam. Vršili su pritisak na nas da novac prebacimo na račun Instituta što nismo željeli i mislili smo da to nije ispravno, htjeli smo da nam daju spisak i da to onda kupimo”.

Kako kažu nailazili su na velike probleme pri kupovini opreme, a u javnosti je, kako tvrde, odmah krenula satanizacija te nabavke, “zato što su mediji tvrdili kako smo se ugrađivali i mi i firme”.

“Ja imam ugovor u kome se kaže da su ugovorne strane saglasne da prodavac nema pravo uvećanja predračuna primljenog od strane uvoznika po bilo kom osnovu, a da je ta navodna razlika između nabavne i plaćene cijene ustvari porez, koji je država uzela i nije se odrekla PDV-a”, navodi Nebojša Ognjanović.

Kažu i da su sa svim firmama imali iste ugovore i da nije bilo ugrađivanja ni od jednog prodavca.

Dirigovana kampanja

“Da smo htjeli jedan dinar da zadržimo za sebe mi se ne bismo ni vraćali”, poručuju Ognjanovići i navode da ne žele da novac ode ni u jedan fond, već da se dodjeli onoj djeci kojoj je najpotrebniji.

“Nekome nije u interesu da se taj novac utroši. Stalno nailazimo na prepreke da se taj novac zadrži, da se izvuče u neki od privatnih ili državnih fondova. Mogu da pritiskaju koliko hoće, neće biti uplaćen u fondove, potrošićemo ga isključivo za bolesnu djecu”, poručuju oni.

Kritike upućuju i na račun Ministarstva zdravlja jer im još nije dostavljena lista djece kojoj je pomoć najhitnija.

“Preostalo je 500 hiljada eura i taj novac će otići za liječenje djece”.