Bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović gostovao je u Novom danu i komentirao poziv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović srbijanskom predsjedniku u službeni posjet Hrvatskoj.

Kakvo je vaše iskustvo kad se organizira ovakav susret na najvišoj razini?

Dolazak Vučića i poziv predsjednice dobra je vijest, da u ovom ratu drugim sredstvima koji se vodi između Hrvatske i Srbije susret na predsjedničkoj razini može biti blagotvoran i djelotvoran. Postoje dvije razine mogućih odnosa kad je riječ o pripremi predsjedničkih vanjskopolitičkih susreta. Po Ustavu predsjednica i Vlada sukoordiniraju i suprovode vanjsku politiku i nema nijednog ozbiljnijeg sastanka koji određuje predsjednica sama. Realizacija susreta je u suradnji Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Vlade i nemoguće je zamisliti kvalitetan odlazak predsjednice u drugu zemlju da nije toga.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova jučerašnjim je priopćenjem sugeriralo da nije vrijeme za posjet Vučića. Postoje li situacije u kojima predsjednica može samostalno, neovisno o Vladi, organizirati nečiji posjet?

Postoje, posebice ako imate razmimoilaženje s Vladom. Oni trenuci kad tematika to dopušta i kad je to doista potrebno, tad predsjednica može nastupiti samostalno. U mom mandatu su to bila dva susreta, prvi neformalni sastanak s tadašnjim predsjednikom Srbije, Borisom Tadićem u Opatiji i moj odlazak u BiH, koji je bio na neki način koordiniran s Vladom, ali Vlada je na svaki način davala do znanja da se distancira od tog puta. Kad govorimo o susretu s Tadićem, to su trenuci kad su odnosi između Hrvatske i Srbije bili puno hladniji i lošiji nego danas, iako su danas puno lošiji nego što su bili na kraju mog mandata. To je bio trenutak kad Vlada ne želi čuti za odnose sa Srbijom, kad su odnosi vrlo hladni, zabrinjavajući i tad naši predsjednički kabineti odlučuju da ćemo uspostaviti kontakt i na neki način pokušati promijeniti ledeno doba koje je zavladalo. Naš sastanak je bio pripreman u potpunoj diskreciji. To je jedini susret o kojem se s Vladom nije razgovaralo, jer sam tada očekivao da bi Vlada možda i opstruirala takav jedan sastanak. Bilo je važno postići faktor iznenađenja.

Kako se protokolarno dogovara susret gosta predsjednika neke države s predsjednikom Vlade? Hoće li se uopće premijer Plenković susresti s Vučićem?

Mislim da se hoće susresti, jer je to dio protokola. Ako Vlada možda i je bila iznenađena, premijer će se sasvim sigurno naći s Vučićem, jer nema provedbe dogovora ako Vlada opstruira takvu stvar.

Dolazak Tadića je imao i element isprike na masovnoj grobnici. Mislite li da će to i Vučić napraviti?

To je bila važna simbolička gesta, Tadić se pokazao kao čovjek koji je širok i koji ne gleda priče. Njemu nije bilo lako doći, ali je došao i poklonio se žrtvama, mislim da bi to isto mogao napraviti i Vučić, kao što sam i ja otišao u Ahmiće. Važno je da se simboličke geste čine, ja sam kao predsjednik išao na stratišta žrtava hrvatske strane.

Ipak, Tadić nije dolazio iz politike koja je direktno sudjelovala u agresiji na Hrvatsku, a Vučić jest. Bivša premijerka Jadranka Kosor rekla je da očekuje od Vučića ispriku zbog ponašanja 1995. u Glini.

To je točno i koliko god ja kritiziram predsjednicu i Vladu zbog pogrešne politike prema susjedima i Srbiji, moram reći da nije isto surađivati s Tadićem i sa sadašnjim vodstvom. To je jedan od elemenata i mislim da bi Vučić na neki način trebao dati do znanja da je cijela njegova priča iz ratnih dana, kad je jasno bio na strani agresije, da je sad na drugim pozicijama.

Očekujete li javnu ispriku?

Ne očekujem sad veliko pokajanje u stilu Willyja Brandta, ali da pokaže da je ono što se radilo prema Hrvatskoj u Srbiji bilo pogrešno – da, i čisto sumnjam da bi mu itko u Srbiji to zamjerio.

Zašto se dolazak dogodio sada? Sad je javni poziv upućen s porukom da je prošlo stoljeće u sukobima i da je vrijeme za novu stranicu u odnosima. Je li predsjednica ovim potezom pokazala hrabrost?

To je stvar razuma, prije svega, jer ova politika rata drugim sredstvima koje su forsirale i jedna i druga vlada bila previše i nadam se da predsjednica mijenja svoju politiku prije svega, a i u Srbiji se ima puno toga promijeniti po pitanju dobrosusjedskih odnosa.

Koliko će tome pridonijeti činjenica da su pitanja koja su dugo opterećivala odnose, haški sud primjerice, u ovom trenutku formalno riješena? Što su glavni problemi sad?

Kad govorimo o problemima i poziciji predsjednice, moram se vratiti na neka svoja iskustva. Što god da predsjednici dogovore, ako nema blagoslov od strane Vlade, onda je slabo. Tadić i ja smo puno razgovarali, ali neke stvari nije bilo moguće pomaknuti, jer Vlada nije bila motivirana.

Koje stvari i zašto?

Došli smo u fazu kad je bila socijaldemokratska vlada Zorana Milanovića i ja sam očekivao da će se otvorena pitanja sa Srbijom početi rješavati. Nešto jest, ali puno manje nego što sam očekivao. Dobro su države surađivale po pitanju stradalih i nestalih, iako se u našim krugovima govorilo da postoje skrivene informacije kojih se Srbija srami.

Ima li ih?

Ja to ne mogu znati. I nama su spočitavali da mi srpske žrtve ne otkrivamo.

Koliko u svemu imaju utjecaja sigurnosno obavještajne službe dvije zemlje?

Ja sam uvjeren da naše službe ne skrivaju podatke, što se radi u Srbiji ne znam. I s naše strane se manipuliralo brojkama. Kad su u pitanju nestale osobe, kod nas se priča da samo Hrvati nedostaju, a ima i Srba, gotovo je podjednaka brojka. Svi su oni hrvatski državljani i bilo bi dobro da se ta situacija riješi. Izbjegli Srbi iz Hrvatske pričaju da njihova pitanja nisu riješena.

Kako vidite pitanje granice i generalne jurisdikcije? Hoće li se to uspjeti riješiti?

Kada je riječ o jurisdikciji, naša je Vlada pokušala to pitanje upotrijebiti kao pritisak i sredstvo za kočenje otvaranja poglavlja Srbije, jer sam ja tu govorio da to nije dobra ideja i mislim da je to bila eizoda koju nije trebalo povesti.

Očekujete li rješenje pitanja granica?

Mislim da ne. To stalno odgađanje rješenja pitanja granica dugo vremena nije bilo vruće pitanje u smislu sukoba, ali nije za očekivati da se dogovorom riješe ta pitanja, jer ne postoji hrabrosti i snage ni kod jedne vlade da se “odrekne” dijela teritorja. Ja mislim da je najbolje ono što sam predlagao za Sloveniju, da se odmah ide pred Međunarodni sud pravde. To je sud UN-a i što on odluči, treba to prihvatiti.

Koja je razlika u mogućnostima hrvatske predsjednice i predsjednika Srbije? 

U Srbiji predsjednik države može biti predsjednik stranke iz koje dolazi, a još je i druga stvar ako je ta stranka glavna u vladi. To je tolika ozbiljna razlika u mogućnostima predsjednika, jer Srbija ima jedan kriptopredsjednički, a ne parlamentarni sustav. Vučić što naredi vladi, to će se i provesti, a odnosi predsjednika s Vladom u Hrvatskoj puno je drugačiji.

Dobar dio javnosti ne gleda pozitivno na predsjedničin poziv Vučiću. Koji su mogući dosezi ovoga posjeta?

Uvijek su takvi susreti bili pod upitnikom. Teško je govoriti o dosezima, ako bude i na simboličkoj razini, ne treba ih se minimizirati. Ako klima bude pozitivna, onda će se valjda nešto od otvorenih pitanja početi rješavati. Ne bih nikako podcjenjivao mogući pozitivni učinak i na simboličkoj razini.