Sindikat policijskih starješina aktuelizovao je ideju o legalizacije prostitucije. Aktivisti i stručnjaci imaju različita mišljenja o tome, ali su jedinstveni u ocjeni da su aktuelna zakonska rješenja izuzetno loša.

Da li je legalizacija seksualnog rada u Srbiji dobra ideja? Taj prijedlog je prije nekoliko dana stigao iz redova jednog od policijskih sindikata.

Aktivisti i stručnjaci upućeni u ovu tematiku, imaju različita mišljenja, ali su saglasni oko toga da su aktuelna zakonska rješenja izuzetno loša, jer seksualne radnike, kao najstigmatizovaniju grupu u društvu, još više guraju na marginu.

Uz sve opasnosti koje vrebaju na ulici, svaka noć nosi i rizik da će završiti bez novca ili iza rešetaka, jer Zakon o javnom redu i miru iz 2016. godine, previđa kazne i za seksualne radnike i za njihove klijente.

“Ko se odaje prostituciji, koristi usluge prostitucije ili ustupa prostorije radi prostitucije – kaznit će se novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara ili kaznom zatvora od 30 do 60 dana”, propisuje Zakon.

Zbog straha od kazni, seksualni radnici ostaju uskraćeni za pravnu zaštitu, pa tako u slučajevima kada su žrtve nasilja, oni ne smiju da ga prijave.

Prijedlog da se prostitucija uvede u legalne tokove, kako je to u većini evropskih zemalja, stiže iz Sinidikata policije i policijskih starješina.

“U zemljama u kojima je prostitucija legalna, ona je solidan izvor prihoda države, ‘seksualne radnice su zakonski zaštićene,a također i zdravstveno (pa i penzijski) osigurane”, podsjetio je Blažo Marković iz Sinidikata policije i policijskih starješina.

“U svemu ovome i policijski službenici bi bili uveliko oslobođeni besmislene aktivnosti suzbijanja nelegalne prostitucije i mogli bi da se u mnogo većoj mjeri fokusiraju na trgovce ‘bijelim robljem'”, uvjeren je Marković.

Legalizacija je bolje rješenje od aktuelnog, ali još bolja bi bila dekriminalizacija, kaže Slađana Baroš iz Jazasa, navodeći primjer Novog Zelanda gdje umjesto striktnih zakonskih propisa postoje uslovi.

“Vi imate određene uslove kako je bezbjedno obavljati djelatnost – na primjer, propisuje se obaveza upotrebe kondoma, licenciranje bordela na jednu godinu, tačno se definiše recimo gdje se može oglašavati gdje ne može oglašavati seksualni rad i tako dalje, što znači da ukoliko dođe do bilo kakvog nasilja, ukoliko dođe do bilo kakvog trafikinga ili prisilnog držanja, osoba može da prijavi policiji”, objašnjava Slađana Baroš.

Novozelandski model zagovara i beogradsko Udruženje seksualnih radnika, ipak u javnosti se čuju i drugačiji glasovi, poput aktiviste Miloša Uroševića, koji su zagovornici takozvanog “nordijskog modela” po kom se ne kažnjavaju seksualni radnici, nego klijenti.

“Prijedlog da se prostitucija legalizuje zapravo znači legalizaciju muškog nasilja nad ženama. Postoje evropske zemlje koje su usvojile takozvani nordijski model, koji kaže da je ona strana koja je odgovorna za prostituciju zapravo potražnja”, objašnjava on.

Različita mišljenja aktivista sjeku se u jednoj tački – potrebi za donošenjem novih zakonskih rješenja, koja će zaštiti jednu od najugroženijih grupa u društvu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.