"Ničija djeca" iz Aleksinca ne idu u školu zbog birokratije

[caption id="attachment_95542" align="alignnone" width="750"]

„Kao dvije države. Škola u Trnavi je četiri kilometra, a našu djecu sad šalju u školu u Donjem Krupcu do koje je 14 kilometra. To nije normalno. Mogu da razumijem da je kraj školske godine, pa od septembra - u redu“, kaže jedan od roditelja djece koja ne idu u školu Ivan Stanojević.

Prevoz đaka iz Draževca u Donju Trnavu nije bio problem od 1953. godine. Draževac ima potpuno novu školsku zgradu, ali samo za četiri razreda osnovne, pa su se generacije dalje obrazovale u susjednom selu.

Za ova dva sela mještani kažu da je jedno, samo sa dva različita imena. Administrativna podjela ne poklapa se sa njihovim načinom života i za sada ni nadležni u školi nisu uspjeli da se izbore sa novim problemom.

Marko Ristić, direktor škole na pitanje koje su sve alternative u opticaju odgovara: „Svačega je bilo. Od toga da mi radnici škole skupljamo novac i plaćamo, ali je skupo i nismo u mogućnosti. Pa je bilo da Niš i Aleksinac plaćaju po pola. I to je propalo“.

U opštini Aleksinac najprije su saopštili da pravo na besplatan prijevoz đaci imaju na školskom području gdje je i prebivalište i da nemaju izbora, ali su nakon pritiska javnosti obećali da će do kraja školske godine prijevoz plaćati uz pomoć sponzora.