U Osnovnoj školi Đuro Ester iz Koprivnice nastavnici nisu dvojili. Svoje učenike odveli su u posjet Jasenovcu. Dok resorno ministarstvo najavljuje kako će posjet ovom logoru preporučiti svim školama, ova koprivnička o holokaustu uči i bez preporuke.

Profesorica povijesti Mirna Kovačić kaže da svakodnevno svjedočimo raznim oblicima diskriminacije, nasilja, izrugivanju okrenutom manjinskim skupinama. 

“U našoj školi pristupamo temi holokausta multidisciplinarno – kroz povijest, hrvatski jezik, film, likovnu i glazbenu umjetnost. Naposlijetku, važno je da učenici shvate da je holokaust bio gubitak za civilizaciju kao cjelinu kao i za države koje su bile direktno uključene. Naš je cilj pomoći učenicima razumjeti korijene predrasuda, rasizma i stereotipa u svakom društvu”, kaže profesorica Kovačić.

Ova škola je ipak u manjini i jedna je od tek 15-ak koje godišnje posjete Jasenovac. Ravnatelj JUSP Jasenovac Ivo Pejaković kaže da se iz godine u godinu ipak vidi pomak.

“Broj posjetitelja raste svake godine otkada je Memorijalni muzej ponovno otvoren 2006. godine. Prošle godine Spomen područje Jasenovac je posjetilo ukupno 16.066 posjetitelja, 6.740 iz Hrvatske, a 9.326 iz stranih država. Naravno da bi voljeli da je broj posjetitelja veći i nadamo se da će on i dalje rasti u sljedećim godinama”, kaže Pejaković. 

Od sljedeće školske godine preporuka za 43.000 osmaša

U osnovne škole diljem Hrvatske ide 43.000 osmaša. Ministarstvo znanosti i obrazovanja od sljedeće školske godine preporučit će školama da ih odvedu u posjet Jasenovcu, mjestu najvećeg ustaškog logora u Drugom svjetskom ratu. Tema je teška i strašna pa je važno i posjet pozorno pripremiti.   

Profesorica Kovačić kaže kako je većina njezinih učenika pokazala veliki interes za proučavanje ovog dijela povijesti, prije svega jer učenje o holokaustu (i ostalim zločinima protiv čovječnosti) postavlja pitanja pravednosti, pravde, osobnog identiteta, ravnodušnosti i poslušnosti, a to su pitanja s kojima se adolescenti suočavaju u svakodnevnom životu.

“U edukaciji o holokaustu sudjeluju učenici završnih razreda osnovne škole, uglavnom 8. razreda, što je zbog osjetljivosti sadržaja i kompleksnosti teme preporuka Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust. Tijekom posjeta Spomen području Jasenovac učenici se solidariziraju i imaju prilike sudjelovati u kulturi sjećanja na sve nevine žrtve čija je jedina krivica bila u boji kože, crtama lica, materinjem jeziku, imenu i prezimenu ili načinu na kojem se mole Bogu”, kaže profesorica Kovačić.

Dodaje da su učenici ustvrdili kako je terenska nastava bila izuzetno zanimljiva, te ih je potaknula na promišljanje i dodatno proučavanje ovog dijela prošlosti.

“U osnovnoj školi „Đuro Ester“ posvećujemo mnogo pozornosti poučavajući učenike kako se zločini protiv čovječnosti nisu dogodili iznenada, već zato što su pojedinci, organizacije i vlade donosili odluke koje nisu samo legalizirale diskriminaciju, već su dopuštale predrasude, mržnju i konačno masovna ubojstva”, objašnjava profesorica Kovačić.

Kako izgleda posjet?

Posjet u prosjeku traje oko tri sata. Prvo se obilazi vanjski memorijalni prostor uz vodstvo kustosa gdje se kroz sat vremena učenicima postupno otkriva način funkcioniranja cijelog sustava logora. Nakon toga slijedi posjet muzejskom prostoru i radionice za učenike kako bi ih se senzibiliziralo za holokaust i za sve ostale žrtve koje su stradale od nacističkih režima, uključujući desetke tisuća Srba, Roma i antifašista.

Radionice se odvijaju u sedam skupina koje samostalno istražuju Memorijalni muzej. Skupine istražuju teme: Nezavisna Država Hrvatska, Rasni zakoni, Zatočenici, Svakodnevni život u logoru, Svjedočanstva preživjelih zatočenika logora, Dehumanizacija i Otpor. Surađujući, te pronalazeći informacije u mračnim labirintima muzejskog prostora, učenici pokazuju koliko su uspješni u timskom radu. 

“Vidljiv je napor i entuzijazam djelatnika Spomen područja da iz skromnih mogućnosti koje pruža postav muzeja osiguraju najupečatljivije iskustvo za učenike, no uočava se potreba za ponovnim ulaganjem u muzej, njegovim proširivanjem i osuvremenjivanjem”, zaključuje profesorica Kovačić.

Koprivnica – grad iz kojeg su Židovi nestali

Bila je potrebna tek jedna noć 1941. godine da velika židovska zajednica, koja je u gradu ostavila značajan pečat, nestane. Koprivnička židovska zajednica svela se s prijeratnih 350 na brojku od svega nekoliko članova. Škola, koliko je to moguće, održava veze s malobrojnom koprivničkom Židovskom zajednicom, trudeći se očuvati sjećanje i spriječiti kontinuirano propadanje kulturne baštine.

Profesorica Kovačić ističe da je uvijek kod obrade tema vezanih uz stradanje židovskog naroda važno naglašavati da je židovska zajednica imala svoj bogat život i u dugim stoljećima prije Holokausta.

“Prilikom učenja o holokaustu pričamo o židovskoj tradiciji, o njihovoj kulturnoj baštini, ali i brojnim znanstvenim i kulturnim dostignućima s kojima su nas zadužili”, kaže profesorica. 

Prije Jasenovca, Danica – prvi sabirni ustaški logor

Iako je bio otvoren tek nekoliko mjeseci, u logoru Danica završili su i koprivnički Židovi. 

“Veliki broj učenika, sve do osmog razreda nije upoznat ili je upoznat sasvim površno s postojanjem logora koji se nalazi samo 3 km od središta Koprivnice. Posjetom Danici i židovskoj sinagogi učenici postaju svjesni stoljetne prisutnosti židovskog naroda u našemu gradu”, objašnjava profesorica zašto djecu vode i u posjetu tom logoru.

Kaže kako Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježavaju upravo u Danici.

“Na taj dan prisjećamo se onih koji su patili i umrli u vrijeme holokausta u Europi. Sjećamo se smrti 6 milijuna Židova koji su stradali u vrijeme nacističkog režima. Osim komemoracije u kojoj prigodnim programom sudjeluju učenici naše škole, na Danici se odvija i terenska nastava. Na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora učenici uče o razlozima nastanka logora, namjeni, sudbini logoraša, ali i o suvremenim nastojanjima da se prostor logora trajno pretvori u memorijalno područje”, pojasnila je.

Na istom tragu je i ravnatelj JUSP Jasenovac Ivo Pejaković.

“Cilj je da se kroz priče o ljudskim sudbinama, izazove suosjećanje prema žrtvama i zatočenicima logora Jasenovac, te na kraju da se pošalju poruke za sadašnjost i budućnost kako bi učenici imali jasan stav o osudi ideologija koje određene pojedince i skupine u društvu etiketiraju kao “drugačije”. Smatram da su takvi ciljevi obrazovnog programa pravilno postavljeni na način da pošalju jasne poruke s mjesta zločina kakav je bio logor Jasenovac i da bi iz tog razloga bilo dobro da učenici prilikom svog školovanja posjete Spomen područje Jasenovac”, zaključuje Pejaković.

Glavna lekcija je da se moramo suprotstaviti nepravdi

Profesorica Kovačić kaže kako je najveća vrijednost terenske nastave u Jasenovcu (no i svih ostalih izvanučioničkih oblika nastave) susret učenika s izvornom stvarnošću. Ondje učenici primjenjuju naučeno, samostalno stječu nova znanja i sistematiziraju usvojena, stvarajući uzročno-posljedične veze među sadržajima. 

“Tijekom 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća osnovna ljudska prava oduzeta su židovskom narodu i ostalim manjinama. Jedno za drugim, nestajala su ljudska prava na rad, na obiteljski život i na prakticiranje religije. Glavna lekcija holokausta je da se moramo suprotstaviti nepravdi.

Poginule ne možemo vratiti, ali možemo čuvati sjećanje na milijune koji su poginuli boreći se za ljudska prava i pravedan svijet za sve. Stečena znanja i vještine, poput razvijenog kritičkog mišljenja, međusobnog uvažavanja, tolerancije i pravednosti ključna su u izgradnji mladih generacija, ali i demokratske države”, poručuje profesorica Kovačić.

Prema trenutačno dostupnim podacima u Jasenovcu je ubijeno 83.145 žrtava. Njih gotovo polovica, 39.570, bili su muškarci. Ustaše su ubile i 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android| iPhone/iPad