Fotografija Pixsellovog fotoreportera Hrvoja Jelavića, snimljena u četvrtak u Benkovcu tijekom posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, a učijem je fokusu stari čovjek, izazvala je brojne komentare na društvenim mrežama.

Čovjek koji hoda pognute glave i opterećen životnim problemima ni ne primjećuje Plenkovića i njegovu svitu, je Osman Mehić.

Pogrbljenih leđa prošao je pored njih razmišljajući o gladi. Već danima nema ni kune u džepu. Ni taj dan kad se sjatila politička elita, kao ni jučer, nije imao za ručak. Dobri ljudi u pekarnici dali su mu burek, koji nije pojeo cijeli odmah. Pola za marendu, a pola si je ostavio za kasnije. I to je sve što je taj dan pojeo, pišu 24 sata.

Kad je vidio fotografiju na kojoj je, zahvaljujući oku fotoreportera Pixsella postao simbol podijeljenosti društva na dobrostojeće i sirotinju, počeo se grohotom smijati.

“A vidi mene, izgledam kao stari starac! Vidi ti te sijede kose, a bio sam pravi bećar.

A ovi iza, to su ovi naši iz Sabora.

Ništa loše za njih nemam reći. Ja sam iskren čovjek i rekao bih da nešto ne valja. A samo da znate, imam ja doma fotografije i Tita i Tuđmana”, kroz smijeh je rekao Osman pa izrecitirao:

“Siromah sam, siromah, al’ volim da živim, nikad više ljubavi nema ko što sam imao”.

Dok je mogao, radio je u Zadru kao tapetar, a bez voljene supruge, dodaje, ostao je prije pet godina, kad je preminula. Od tada živi sam jer su mu dvije kćeri u drugim gradovima.

“Najgore od svega mi je što su mi isključili struju. Sad ne mogu podgrijati juhu, skuhati čaj ili kavu. Bio sam u Elektri, objasnio im da ne trošim puno i molio da mi je uključe, ali samo mi spominju dugove. Tako ne mogu kuhati, pa pojedem što uhvatim. Dobivam i račune za televiziju, koju ne mogu gledati jer nemam struje, govori Mehić, koji se u Benkovac doselio prije mnogo godina iz Travnika.

Živi u stanu u potkrovlju derutne zgrade, koji promoči pri svakoj obilnijoj kiši, pa mora spavati u drugom krevetu jer mu kiša curi izravno na postelju.

“Ne mogu kopati zbog godina i lošeg zdravlja, a volio bih da još mogu tapecirati namještaj. Volio bih ja, dijete, i da mi je penzija veća. S ovim ne možeš preživjeti, a opet ne daju ni umrijeti”, unatoč teškom životu smije se i šali ovaj vitalni čovjek.

U malo ozbiljnijem tonu ipak dodaje da “štedi kao oči u glavi”, ali jednostavno ne može rastegnuti novac od mirovine do mirovine. Deseti u mjesecu čeka kao ozebao sunce.

“Teško mi je, dijete, meni sad 10 kuna znači kao da sam dobio deset milijuna”, kaže Osman za 24sata.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android| iPhone/iPad