Sudsko vijeće Specijalnog suda osudilo je četvoricu nekadašnjih pripadnika Državne bezbjednosti (DB), na ukupno 100 godina zatvora za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije.

Nekadašnji šef DB-a Radomir Marković osuđen je na 30 godina zatvora zbog krivičnog djela teško ubistvo u pokušaju.

Nekadašnji šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić takođe je osuđen na 30 godina zatvora kao saizvršilac u teškom ubistvu.

Nekadašnji pripadnik DB-a Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđei su na po 20 godina zatvora kao saizvršioci u teškom ubistvu. Kurak je u bjekstvu i presuda mu je izrečena u odsustvu.

Podsjetimo, zamjenik tužioca za organizovani kriminal Milenko Mandić, koji zastupa optužnicu, predložio je maksimalne kazne od po 40 godina, navodeći da je Ćuruvija mučenički stradao u borbi za istinu i bolju budućnost.

Ćuruvija nije imao šanse da preživi, rekao je Mandić, navodeći da je tadašnja vlast vidjela u njemu opasnog protivnika.

Odbrana optuženih je, u završnoj riječi, tražila oslobađajuću presudu, smatrajući da Tužilaštvo nije dokazalo da su krivi, uz tvrdnju da je optužnica “plod mašte”.

Prvooptuženi, nekadašnji načelnik DB Radomir Marković je rekao da je postupak pokrenut kako bi se sve loše što se u tom periodu dešavalo pripisalo toj službi i tadašnjem predsjedniku države Slobodanu Miloševiću.

Presuda koju je izreklo Vijeće sudije Snežane Jovanović je prvostepena i na nju odbrana i tužilaštvo imaju pravo žalbe.

Tužilaštvo je navelo u optužnici da je Ćuruvija ubijen 11. aprila 1999, na Uskrs, iz niskih pobuda po nalogu NN osobe iz najviših struktura vlasti. Kao motiv se navodi želja da se ograniči sloboda medija i očuva moć i vlast, čije je predstavnike Ćuruvija javno kritikovao.

Prvooptuženi Marković se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 40 godina, zbog kazni izrečenih u predmetima Ibarska magistrala i Budva, kada su izvedeni atentati na Vuka Draškovića, kao i u predmetu ubistva Ivana Stambolića.

Tužilaštvo tereti i nekadašnjeg šefa beogradskog centa DB Milana Radonjića i nekadašnje pripadnike te službe Ratka Romića i Miroslava Kuraka, kojem se sudi u odsustvu jer je u bjekstvu. Prema nezvaničnim informacijama, on je prije više godina otišao u Afriku i tamo organizovao lov na krupnu divljač.

Njih dvojica označeni su kao neposredni izvršioci, tako što su Ćuruviji prišli neopaženo s leđa u haustoru ispred zgrade gdje je živio. Kurak puca, tvrdi tužilaštvo, automatskim pištoljem sa metar i po razdaljine a zatim prilazi i puca ponovo u glavu Ćuruviji koji je pao na zemlju.

Optužnica je podignuta poslije iskaza u istrazi Milorada Ulemeka Legije, nekadašnjeg komandanta Jedinice za specijalne operacije, koji je u vezu sa zločinom doveo, prije svega, Markovića.

Ulemek je na izdržavanju maksimalne kazne zatvora jer je osuđen u istim predmetima kao Marković, ali i za ubistvo premijera Zorana Đinđića i zločine Zemunskog klana.

U predmetu Stambolić-Budva, u kojem su osuđeni Marković i Ulemek, direktno je navedeno da je tadašnji predsjednik države Slobodan Milošević dao nalog da se iz “niskih pobuda liše života pojedini njegovi politički protivnici”.

Tokom suđenja za ubistvo Ćuruvije saslušani su kao svjedoci brojni pripadnici DB koji su učestvovali tog dana u tajnom praćenju da bi se provjerila tvrdnja Tužilaštva da ih je Radonjić angažovao mimo pravila, kako bi imao podatke o njegovom kretanju.

Oni, navodi Tužilaštvo, nisu znali da je namjera Radonjića da podatke dostavi izvršiocima.

Veliki dio postupka protekao je u svjedočenju tih i drugih pripadnika DB, ali je priličan dio njih tvrdio da ne mogu precizno da odgovore na pitanja jer je prošlo puno vremena pa se ne sjećaju.

Završnicu suđenja obilježila je neizvjesnost da li će moći da se koristi jedan od najvažnijih dokaza Tužilaštva, koje tvrdi da podaci sa baznih stanica mobilne telefonije ukazuju da su neposredni izvršioci ubistva bili na lokaciji gdje je Ćuruvija ubijen i u to vrijeme.

Vijeće je, odlučujući o prijedlogu odbrane, izdvojilo dio tih traka ali ih je Apelacioni sud vratio u spise predmeta.

Vijeće nije prihvatilo prijedlog odbrane da se u sudnici kao svjedoci pojave i političari iz državnog vrha, u vrijeme kada se zločin dogodio, među njima i tadašnji ministar informisanja Aleksandar Vučić.

Na prijedlog tužilaštva saslušan je kao svjedok autor teksta u Ekspres politici Miroslav Marković, pod nazivom “Ćuruvija dočekao bombe”, objavljen u vrijeme NATO bombardovanja.

U njemu se pozivao na govor supruge Miloševića, Mire Marković održan prilikom osnivanja Komiteta Univerzitetske ljevice Jugoslavije.

U optužnici je detaljno opisano ekonomsko uništavanje Ćuruvijinih listova Dnevni telegraf i Evropljanin kažnjavanjem po tadašnjem Zakonu o informisanju, neposredno pred ubistvo, kao i dio prisluškivanih razgovora iz kojih se vide njegovi poslovni planovi i politički kontakti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad