Crna Gora danas obilježava trinaest godina od obnove nezavisnosti. U prethodnom periodu Crna Gora je na planu integracija najviše napredovala od svih zemalja u regiji, postala punopravna članica NATO-a i država koja je najbliža članstvu u EU. Brojke pokazuju da su plate i penzije rasle u proteklih trinaest godina, ali i zaduženje države.

Nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, crnogorsko društvo pred sobom imalo je jedan veliki zadatak – premostiti razlike stvorene referendumskom podijeljenošću. Analitičari smatraju da su blokovske razlike danas čak i veće nego 2006. godine.

Zapaženi vanjskopolitički rezultati

Na planu vanjske politike, Crna Gora je ostvarila zapažene rezultate. Prvi spoljnopolitički cilj, članstvo u NATO-u, ostvaren je 5. juna 2017. godine. Ovakvoj odluci žestoko su se protivile tzv. prosrpske partije, ali je crnogorski parlament, većinskom podrškom osigurao punopravno članstvo Crne Gore u NATO savezu.

Osim puta u NATO, drugi vanjskopolitički cilj države od obnove nezavisnosti je ulazak u EU. Od 2013, kada je Crna Gora otvorila pregovore sa EU, pa do danas, otvoreno je 32 od ukupno 33 prgovaračka poglavlja, dok su dva poglavlja privremeno zatvorena.

Analitičar Srđan Vukadinović, u razgovoru za AA ističe da je Crna Gora za kratko vrijeme stekla međunarodni ugled.

“Crna Gora je jedna od zemalja regiona koja je najdalje otišla u procesu integracija. Članica je NATO-a. Iako je mala država po površini, po broju stanovnika, po ekonomskim kapacitetima, ipak je Crna Gora neko ko znači dosta u političkom smislu u regiji”, kaže Vukadinović.

Politička kriza

Unutrašnje prilike u državi znatno su drugačije. Bojkot parlamenta opozicije zbog sumnji u regularnost izbora, na sceni je već drugi mandat. Za navedeni period u Crnoj Gori održavani su mnogobrojni protesti.

Posljednji parlamentarni izbori 2016. godine ostali su upamćeni po optužnici za pokušaj državnog udara na dan izbora, za šta su, između ostalog, lideri opozicionog Demokratskog fronta 9. maja osuđeni na po pet godina zatvora.

“Politička kriza je danas veća nego 2006. Ona je prouzrokovana u parlamentu i može se riješiti u parlamentu. Tu krizu ne može riješiti niko iz svijeta, nikakve ambasade, protesti, šatori, bojkot, već dijalog unutar parlamenta. Ta podijeljenost Crne Gore veća je danas nego 2006. godine. Crnogorski parlament radi, ali je limitiran u kapacitetu donošenja odluka, jer se ni jedna odluka sa dvotrećinskom većinom ne može donijeti. To znači da treba razmisliti i o tome da srpski korpus, odnosno srpske stranke moraju biti dio vlasti, da se postigne saglasnost”, ističe Vukadinović.

Prethodni period obilježio je i povratak Mile Đukanovića na političku scenu, nakon kratkog predaha od državničkih funkcija. Đukanović je na predsjedničkim izborima u aprilu 2018. odnio pobjedu u prvom krugu. Đukanović je političar sa najdužim stažom u Crnoj Gori. Šest puta je biran za premijera, a sada po drugi put vodi državu u ulozi predsjednika.

Plate i penzije znatno su veće u odnosu na period prije referenduma, ali je takođe i zaduženje države znatno veće.

Rasle plate i penzije

Godinu prije sticanja nezavisnosti, prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila je 257 eura. Pored malih zarada, u Crnoj Gori je bila i velika nezaposlenost. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT), 2005. godine stopa nezaposlenosti je bila 20,6 odsto. Nakon osamostaljenja, nezaposlenost je počela da pada, dok su plate konstantno rasle.

Neto zarade su brzo rasle sa 282 eura u 2006. godini na 463 eura, koliko je iznosila prosječna zarada u 2009. godini. Do ovog rasta došlo je zbog jačanja ekonomija, ali i promjene obračuna neto zarade u 2008. godini. Prosječna neto zarada u februaru 2019. godine iznosila je 514 eura.

Prosječna penzija u 2006. godini iznosila je 142 eura, a sada je 289 eura. I broj penzionera je porastao sa 107 hiljada na 129 hiljada.

Kada je nezaposlenost u pitanju, u 2006. godini je bilo 38.800 nezaposlenih. Taj broj je 2008. godine opao na 28.323. Broj nezaposlenih je zatim rastao, da bi na kraju prošle sedmice iznosio 37.649.

Visok javni dug

Da Crna Gora proteklih godina nije živjela od rasta svoje privrede, već dobrim dijelom i od zaduživanja pokazuju podaci o državnom dugu. On je 2006. godine iznosio 700 miliona, da bi na kraju prošle narastao na 3,09 milijardi. Državni dug je u referendumskoj godini bio 32,6 odsto bruto-domaćeg proizvoda (BDP), po čemu je Crna Gora tada bila nisko zadužena zemlja. Na kraju prošle godine državni dug je bio 67,1 odsto, a granica visoke zaduženosti je 60 odsto BDP-a. Visokom javnom dugu doprinio je kredit koji je Crna Gora podigla kod jedne kineske banke za izgradnju prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare. Za 41 kilometar dionice autoputa, država će platiti skoro milijardu eura. Prva dionica autoputa biće završena naredne godine i to će biti prvi kilometri autoputa u Crnoj Gori.

Poreski dug je na kraju 2005. godine iznosio 258,8 eura. U godini obnove crnogorske nezavisnosti porastao je za 76 miliona i iznosio je 334,9 miliona eura. Posljednji podaci o iznosu poreskog duga koji datiraju s početka ove godine pokazuju da je taj iznos na nivou 420 miliona eura.

Bruto domaći proizvod 2006. je iznosio 2,1 milijardu eura, do bi na kraju 2008. narastao na 3,08 milijardi. Naredne godine je pao na 2,9 milijardi, da bi se kasnije održavao između 3,1 i 3,2 milijarde. Procjenjuje se da je na kraju prošle godine iznosio 4,6 milijardi eura.

Za trinaest godina nezavisnosti, Crna Gora je postala uvozno zavisna država. Izvoz Crne Gore 2006. godine iznosio je 441 milion, a uvoz je bio 1,45 milijardi. Pokrivenost izvoza uvozom iznosila je 30 odsto. Na vrhuncu ekonomskog buma 2008. uvoz je porastao na 2,5 milijardi, dok je izvoz bio 416 miliona. Na kraju prošle godine, uvoz je iznosio 2,5 milijardi eura, dok je izvoz bio 400 miliona.

Analitičar Srđan Vukadinović poručuje da se na ekonomskom planu vidi da prosječan lični dohodak raste, kao i da značajne investicije ulaze u Crnu Goru.

„One znače nova radna mjesta. Taj ekonosmki razvoj ne ide onim tokom kako bi građani željeli, ali bolje da ide ovako sporo, ali da ide naprijed, nego da stagnira ili da ide nazad“, kaže Vukadinović.

Sportisti donijeli najviše radosti

Od sticanja crnogorske nezavisnosti 21.maja 2016. godine, građane i javnost ove države najviše puta obradovali su sportisti.

Država od 625 hiljada stanovnika uspjela je za trinaest godina samostalnosti ostvariti veoma zapažene rezultate u nekoliko sportskih disciplina. Vaterpolisti i rukometašice postarali su se da budu najbolji ambasadori Crne Gore u svijetu.

Kada je 21.maja 2006. godine i zvanično postala samostalna država, krenuo je proces stvaranja reprezentativnih selekcija. U taj ne baš jednostavan posao Crna Gora je ušla sa svega tri bazena, fudbalskim terenima koji nijesu ispunjavali osnovne propise i svega desetak dvorana.

Istorijski dan za crnogorski sport u cjelini, a posebno fudbal odigrao se 24.marta 2007. godine. Tada je u istorijskom meču na stadionu pod Goricom u Podgorici fudbalska reprezentacije Crne Gore odigrala svoj premijerni meč protiv selekcije Mađarske. Poslije preokreta slavila je Crna Gora 2:1.

Meč protiv Mađarske bio je poseban jer je bio premijerni. Ipak, pravi uspjesi za Crnu Goru kreću godinu dana kasnije. U januaru 2008. godine muška rukometna reprezentacija Crne Gore ostvarila je ogroman uspjeh, izborivši plasman na Evropsko prvenstvo u Norveškoj. To je bio prvijenac Crne Gore kada je u pitanju učešće na nekom velikom takmičenju u ekipnim sportovima. Popularni „lavovi“ čak su i izborili prolaz u drugu rundu takmičenja.

Zlatne “ajkule”

Ta 2008. godina donijela je nezaboravnu titulu šampiona Evrope u vaterpolu. U Malagi, Crna Gora je bila bolja od Srbije 6:5. To je rezultat koji će zlatnim slovima ostati upisan u sportskoj istoriji Crne Gore. Nošeni patriotizmom, energijom, željom za dokazivanjem, popularne „ajkule“ su učinile da cijela nacija tada postane reprezentacija. Rezultat iz Malage lansirao je crnogorske vaterpoliste u sam vrh svjetskog vaterpola. Predvođeni selektorom Petrom Porobićom, kapitenom Veljkom Uskokovićem, braćom Janović i drugima, na 13. jul, nacionalni praznik Crne Gore, u Malagi, ali i cijeloj Cori tada se orilo „Crna Gora je šamipon Evrope“.

Da je vaterpolo definitivno sport broj jedan u Crnoj Gori potvrdio je i rezultat kotorskog Primorca, koji je 2009. godine izazvao pravi sportski zemljotres, osvojivši Ligu šampiona. Sjajnom igrom i borbenošću, u Rijeci je savladan italijanski Pro Reko, rezultatom 8:7. Na klupi Primorca bio je Ranko Perović. Godinu kasnije, Primorac je opet igrao u finalu protiv istog rivala, ali ovoga puta slavio je italijanski tim.

Novi veliki rezultat ostvaren je na prvenstvu Evrope u Holandiji, u januaru 2012. godine, kada je Crna Gora osvojila srebro. U finalu je bila bolja Srbija 9:8. „Ajkule“ su se pojavile i na Olimpijadi u Londonu, 2012. godine, osvojivši 4. mjesto. Nastavak dobrih igara viđen je i narednih godina, kada su osvojena srebrena odličja odličja na Evropskom i Svjetskom prvenstvu 2013. i 2016. godine.

Titule rukometašica

Osim vaterpolista, ponos Crne Gore su i rukometašice. Podgorička Budućnost je dan uoči referenduma osvojila Kup kupova, koji je bio uvertira za dobre rezultate koji će uslijediti u nezavisnoj Crnoj Gori. U 2010. godini Budućnost je ponovo podigla pehar Kupa kupova, da bi dvije godine kasnije, pobjedom nad mađarskim Đerom, rukometašice Budućnosti postale šampionke Evrope. Ta 2012. godina ostaće takođe zlatnim slovima upisana u istoriji crnogorskog sporta, jer su rukometašice Crne Gore, popularne „lavice“, na Olimpijadi osvojile srebro, a nakon toga na prvenstvu Evrope u Srbiji osvojile zlatnu medalju. Crnogorski ženski rukomet od tada je neizostavni dio elite. Na čelo reprezentacije Crne Gore i Budućnosti nalazio se tada i sada, Dragan Adžić, koji je u dva navrata proglašavan za najboljeg svjetskog rukometnog trenera. Rukometašice Budućnosti se nijesu zaustavile, pa su 2015. godine ponovo pokorile Evropu, pobijedivši u finalu Larvik.

Muška košarkaška reprezentacija svoj put je započela u B diviziji, da bi nakon prvog ciklusa izborila A diviziju. Dva puta pojavili su se na Evropskim prvenstvima. Ipak, utisak je da kvalitet kakav Crna Gora ima kada su košarkaši u pitanju nije na najbolji način iskorišten.

Kada je odbojka u pitanju, muška odbojkaška reprezentacija napravila je najveći uspjeh, osvajanjem Evropske lige, 2014. godine.

Fudbaleri su krenuli 24.marta 2007. godine. Selekcija predvođena Mirkom Vučinićem stigla je do baraža za Evropsko prvenstvo 2011. godine, ali je tada bolja bila selekcija Češke. Ostaće upamćeni dueli protiv Engleske, kada se Crna Gora ravnopravno nosila sa selekcijom koja je „kolijevka fudbala“. Tada je Crna Gora bila na 16.mjestu na rang listi FIFA-e.

Crna Gora je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine imala 33 kvalifikovanih sportista, što je bio svjetski rekord u odnosu na broj stanovnika.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad