Bojan Bojat i Velimir Bjelanović novosadski su advokati. Međutim, nije samo posao taj koji ih vezuje, jer će za nedjelju dana na svojim motociklima krenuti iz Novog Sada na istok, put Mongolije i Sibira, preko Himalaja, putovanje dugačko 25.000 kilometara. Bajkeri kojima je vožnja moćnih mašina na dva točka više od hobija, iza sebe imaju mnogo samostalnih bajkerskih poduhvata, ali će na ovaj, najduži do sada, krenuti zajedno.

Bjelanović se, kako priznaje, pripremao dugo vremena za put na istok. U svojoj bajkerskoj karijeri proputovao je veći dio Evrope, a posljednji veliki poduhvat mu je bio putovanje kroz Afriku motociklom, put od 12.000 kilometara, koji je podrazumijevao i vožnju poljskim putevima i po pustinji, a izdržljivost vožnje po nepristupačnim terenima vježbao je i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje je terenskim motociklom prokrstario pustinjom. Sve su to zapravo, bile pripreme za ovaj put koji bi trebalo da traje mjesec i po dana. Ako vrijeme posluži.

Njegovu ideju podržao je i kolega Bojan Bojat koji, takođe, putuje motociklom i piše putopise na svom blogu. Bojatova uža bajkerska specijalnost jesu recepti, odnosno tradicionalna hrana zemalja i podneblja kroz koje prolazi, a te zabilješke odnedavno se mogu pročitati i na njegovoj internet stranici „gastrobajker“. Na ovoj avanturi proći će kroz 17 zemalja, odnosno kroz neke će prolaziti i više puta, kroz devet vremenskih zona, nadmorske visine od minus 6 do 4.665 metara, a svoje utiske sa puta dijeliće na sajtu „gastrobiker.com“.

„Ovakav put zahtijeva opsežne pripreme i podrazumijeva komunikaciju sa ljudima koji su putovali dijelovima rute, njihova iskustva, kao i kontakte sa ljudima na terenu, odnosno u zemljama kroz koje treba da prođemo. Jer nas čekaju različiti vremenski uslovi, nadmorske visine i treba se za sve dobro spremiti. A, imamo dobru opremu“, kaže Velimir.

Kako navodi, ovo mu je petnaesti motocikl u životu. Vozi od malena i ne broji kilometre koje je ostavio za sobom. Voli planinarenje, pa će mu ovaj put donijeti i jedan planinarski poduhvat, jer je Ak Bajtal na Pamiru od 4.665 metara druga najviša tačka na zemaljskoj kugli koja se može doseći motornim vozilom. Proći će i kroz najveću pustinju na svijetu – Gobi, najmanje naseljenu oblast na svijetu – Mongoliju… veliki dio puta voziće neasfaltiranim putevima.

Bojan Bojat zarazio se motociklizmom od malena, a do sada mu je najduže putovanje bilo od 9.000 kilometara kada je obišao 13 evropskih država upoznajući se sa prirodnim i gastronomskim ljepotama i dijeleći iskustva na svom bajkerskom blogu.

„Obično je ljudima želja putovanje ’Pamirskim autoputem’ ili Mongolija ili Sibir, a Velibor je u svojoj skromnosti to objedinio u jedan put. I onda je naletio na budalu koja je na to dodala i Kavkaz“, kaže uz osmijeh Bojan Bojat.

Mađarska, Slovačka, Poljska, Ukrajina, Rusija, Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan i Mongolija su zemlje koje će zajedno prokrstariti svojim motociklima, a onda će im se putevi razići, jer se Velimir vraća za Srbiju kako bi kod kuće dočekao prinovu – treće dijete u porodici, jer mu je supruga u šestom mjesecu trudnoće, dok Bojat nastavlja putovanje kroz Gruziju, Jermeniju, Tursku, Bugarsku, Grčku, Albaniju, Crnu Goru i vraća se u Srbiju.

„Prvi dio putovanja ću biti glavni gastrobajker, jer zemlje kroz koje ćemo proći imaju dobru kuhinju. Očekujem da u finišu puta, od Gruzije krene prava gastro avantura. Pripremao sam se za putovanje tako ko što je gledao mape, konačista, a ja sam gledao gdje šta mogu da jedem. Tako sam već bezecovao restorane, specijalitete i recepte. Mene više interesuje društveni aspekt, tako da sam upoznat kakva je dnevno-politička situacija, kao i sa njihovom historijom. Velimir je organizovan, posvećen poslu, ja imam previše slobodnog vremena pa sam postao enciklopedija nepotrebnog znanja“, ističe Bojan.

Velimir je prvi putopis napisao sa putovanja po Africi, iako na svakom putovanju vodi bilješke u svojoj knjižici koju nosi sa sobom. U toj knjižici nalaze se i svi potrebni podaci i kontakti za predstojeće putovanje. Prazni papiri čekaju i prve utiske s puta. Kako ističu, Bojan i Velimir su potpuno različitih senzibiliteta, pa će se to vjerovatno odraziti i na putopisne bilješke koje budu objavljivali. Obojica su zaljubljenici u prirodu.

„Definitivno svako putovanje oplemenjuje ako se ide sa ciljem. Privukle su nas prirodne ljepote jer iskustva ljudi koji su putovali tom rutom kažu da u životu ljepše predjele vidjeli. Pamir, Gobi, Mongolija… Pravu tišinu osjetiš i pravo nebo vidiš tek u Mongoliji, jer nema zagađivača. Vidi se kristalno nebo. A o Sibiru ne treba trošiti riječi. Bajkalsko jezero je nešto posebno…“, navodi Bojan.

Dio rute kojom će se kretati, deonica ka Pamiru, predstavlja historijski „Put svile“, koji je iz Kine dolazio u Evropu.

„Vidjećemo Samarkand koji je biser istoka, posjetićemo mnoga mjesta koja vrijedi vidjeti“, navodi Bojat, a Bjelanović se nadovezuje u nabrajanjima gradova koje će posjetiti: „Aktobe, Astana, Samarkand, Dušanbe, Biškek, Oš… sve su to mjesta koja imaju bogatu historiju i koja vrijedi posjetiti. Što se Mongolije tiče, posebna historijska priča je oko Džingis Kana. Ali prvenstveno na putovanje idem zbog prirodnih ljepota, više nego zbog gradova. Da vidim ta prostranstva. Mi planiramo u velikoj mjeri da kampujemo, posebno u Mongoliji i Sibiru, da spavamo pod vedrim nebom, što sam dosta puta radio i na putovanju kroz Afriku. To je nešto posebno. To je sloboda koju čovjek osjeti i zarazi se time“.

I jedan i drugi saglasni su da se na motociklu priroda doživljava mnogo intenzivnije nego za volanom automobila, ali i da je to svojevrsna antistres terapija. Jer posao advokata, kako kažu, izuzetno je stresan.

„Putovanje motorom liječi. U poslu se susrećemo sa ljudima koji su u problemu, jer advokatu se uglavnom obraćaju ljudi koji imaju neki problem. I koliko god se trudio da budeš profesionalan, ne može da te to ne dotiče. I onda se nakupimo negativne energije. I onda putovanje motorom relaksira. Nema putovanja na kom sam bio, a da se s njega nisam vratio relaksiran, bez obzira kakvi su uslovi puta ili vremenski uslovi bili. Uvijek sam se vraćao s osmijehom na licu“, navodi Velimir Bjelanović.

Bojan Bojat dodaje da ni jedna vremenska neprilika ne može da pokvari užitak vožnje motorom.

„Ja, kad god stavim kacigu, meni je ispod vizira sunce.“

On dodaje i da su bajkeri posebna zajednica u kojoj se pomaže jedni drugima bez obzira da li se ljudi međusobno poznaju ili ne, ali i sklapaju prijateljstva za cijeli život.

„Bajkerska zajednica je posebno pleme. Tu vladaju druga pravila i njeguju se vrline koje su se u današnjem društvu uglavnom izgubile. Taj osjećaj solidarnosti, podrška ljudi koje prvi put vidiš i nećeš ga nikada više vidjeti, a da mu se nađeš u nevolji ili on tebi. Nismo opterećeni nacionalnim i vjerskim pitanjima.“

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad