Obično kažu da su novinari cinici koji o tuđim problemima uglavnom pišu, ali lično ne pomažu. U Zagrebu postoji potpuno suprotan primjer.

Sasvim obična zgrada u zagrebačkom Rudešu. U njoj sasvim obična redakcija internetskog portala. Međutim, i zgrada i portal kriju priču. U njoj rade i žive beskućnici.

Ministarstvo socijalne politike dalo je 118.000 kuna, a još 30.000 su članovi Udruženja i vlasnici portala dalje.com izvadili iz vlastitih džepova da bi mlade beskućnike naučili računarskim vještinama i pripremili ih za neki budući posao.

“Ja sam jedna od petero mladih zaposlenih na projetku “I mi smo kao vi” . Došla sam preko socijalne radnice koja mi je rekla da traže mlade ljude kojima žele dati priliku za normalnim životom. Svidjelo mi se i svidjelo mi se raditi ovdje. Prodajemo oglasi prostor firmama koje nam na taj način pomažu da se portal razvije i napreduje” kaže korisnica projekta Kristina Ljubić.

Kristina ne živi u redakciji portala, no dio njenih kolega konak je našao na radnom mjestu. Zlatko želi završiiti žurnalistiku i ono što je naučio iskoristiti. Živi i radi na istom mjestu.

“Upisujemo pretplatnike koji su se upisali za oglašavanje putem našeg portala. Radio sam i prije i ovdje i izvan zemlje. Kad se probudite ujutro redakcija vam je na korak dva, ali mana je kad se probudite i radite na istom mjestu“, rekao je zaposleni beskućnik Zlatko Košar.

Udruženja Javno i Prosperikon, mladim beskućnicima su dale dom i obrazuju ih za tržište rada.

“Rade četiri sata dnevno od ponedjeljka od petka i dobiju 2.400 kuna mjesečno za četiri sata dnevno. Petero ljudi je ovdje zaposleno. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati neki sličan projekt i da ćemo moći zaposliti još mladih ljudi koji su pripadnici socijalno isključene grupe“, kaže potpredsjednica Prosperikona Matea Kosovec.

Ne vole da ih se naziva beskućnicima. U redakciji je danas njihov dom. Oni su prihvatili priliku koju su mnogi odbili. Zbog posla koje im Udruzženja nude izgubili bi pravo na besplatan prijevooz i narodnu kuhinju. Računica im nije štimala. A i šest mjeseci nakon zaposlenja ne smiju se vratiti u sklonište za beskućnike.

Tomislav Penavić, psiholog: “Ključan problem kod njjih je problem nedostatak vjere i nedostatak prilike. Mi smo se kroz rad s njima usmjerili na to da promijenimo i taj mentalni sklop i način razmišljanja“, rekao je psiholog Tomislav Penavić.

Za mjesec dana projekt završava. Udruženja više nemaju novca da ih finansiraju. Jednog će pokušati poslati na fakultet, drugome omogućiti da položi državnu maturu. Ostali će mjesecima morati moliti da ih se ponovo primi u sistem socijalne pomoći.