Direktor centra "Simon Wiesenthal" iz Izraela Efraim Zuroff sastao se u četvrtak sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem sa kojim je razgovarao o podizanju Memorijalnog centra "Staro sajmište" i nacrtu zakona kojim bi trebalo da bude regulisano njegovo formiranje.

Na sastanku se govorilo i o Jasenovcu i odnosu društva na Balkanu prema toj temi, kao i o dešavanjima u Jevrejskoj opštini Beograd. 

Sa Zuroffom je razgovarao naš reporter Mladen Savatović:

Srbija još uvijek nije preduzela ništa kako bi pretvorila Staro Sajmište u memorijalni centar u čast žrtvama Drugog svjetskog rata i ovo nije prvi put da o tome govorimo – kako vidite trenutnu situaciju?

“Nakon jučerašnjeg sastanka u Ministarstvu kulture, informisan sam da je napokon postignut značajan napredak. Zakon je već izrađen u konsultaciji sa jevrejskom zajednicom, što je veoma bitno. Bit će dosta uključena u cijeli proces, što je apsolutno neophodno i sada su najbitniji donošenje zakona pred Parlament u novembru i naravno finansije koje Vlada izdvaja kako bi se planovi realizovali. Ali jedna stvar koju moram da napomenem jeste ta da nažalost nisam bio obaviješten o značajnim promjenama koje su se dogodile, jer, prvobitno, kada sam imenovan za predsjednika međunarodnog, savjetodavnog tijela, projekat je bio u rukama opštine Beograd, ali dvije godine kasnije, kako ništa nije učinjeno, preuzelo ga je Ministarstvo kulture i niko me nije obavijestio o tome. I koji god da je bio razlog, nismo bili konsultovani i naš Međunarodni savjetodavni komitet nikada nije bio pozvan. To je jedna od tema koje sam spomenuo jučer na sastanku, kao i kad sam se sastao sa predsjednikom Vučićem. Jednostavno, apelovao sam da nas uključe i prije nego što zakon ode u Skupštinu, jer možda ćemo imati neke prijedloge koji bi mogli da budu od koristi”.

Proteklih godina videli smo da se objekti na Starom Sajmištu koriste kao teretane, restorani, pa čak i kao sjedište vladajuće stranke. Da li je to prikladan način korištenja tog prostora?

“Naravno da nije. Ali čujte, mislim da su Vlada i srbijansko društvo prešli dug put po pitanju odnosa prema Starom sajmištu i sad postoji široka podrška da se ono pretvori u ono što je i trebalo da bude prvobitno – memorijalni centar.

Svake godine viđamo iste prizore kada je riječ o Jasenovcu. Zagreb ne odustaje od pozdrava “Za dom spremni”, a Jevreji i Srbi ne prisustvuju centralnoj, memorijalnoj ceremoniji koju organizuje hrvatska Vlada – da li će se to ikada promijeniti?

“To zavisi od hrvatskog društva. Drugim riječima, u njemu postoji borba između većine, koja po mom mišljenju osjeća nostalgiju prema ustaštvu, naspram značajne manjine, koja im se suprotstavlja i koja razumije koliko je fašizam opasan i kakve zločine su ustaše činile. To je vječni sukob u hrvatskom društvu i morate da se nadate da će ljudi, koji se protive ustaštvu, na kraju pobijediti”.

I da li ste razgovarali sa hrvatskim zvaničnicima o tome?

“Sa njima komuniciram putem medija i uvijek se trudim da ih podsjetim na to da je ustaštvo prisutno. Ali, zavisi kome se obraćate, da li su to ljudi koji mu se protive ili ljudi koje ne dotiče ili onima koji ga podržavaju. Imali ste ministra kulture Hasanbegovića koji je bio nostalgičan prema ustaštvu i koji, hvala Bogu više nije ministar. Sa druge strane, imate predsjednicu koja pozira sa ustaškom zastavom u Kanadi sa hrvatskim emigrantima, koji veličaju Hrvate koji su pobjegli u Argentinu iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, koja je bila prepuna ratnih zločinaca i masovnih ubica, poput Ante Pavlovića i Dinka Šakića. Tako da, ako Kolinda kaže da joj je omiljeni pjevač Thompson, kakvu onda poruku šalje, da su njegov fašizam i ultranacionalizam u redu? Pod takvim okolnostima nije ni čudo što ljudi odlaze na Thompsonove koncerte.

Zašto i dalje pričamo i raspravljamo o događajima od prije 80 godina? Zašto države Balkana još uvijek broje žrtve i dolaze do različitih brojeva, kako gledate na to?

Dok ne bude ustanovljena međunarodna komisija koju će činiti ugledni stručnjaci, koji će sprovesti istragu o žrtvama Jasenovca, nikada nećemo imati validan broj. Hrvati čine sve da ga umanje, a ovdje nažalost, kao što sam objasnio, postoje ljudi koji pokušavaju da ga prenaduvaju. Tako da možete reći da je jedno odgovor na drugo, ali nijedno od ta dva ne služi svrsi. Ono što nam treba je tačan podatak, i dok njega ne bude, nastavit ćemo da se sporimo.

Vas posmatraju kao jednog od posljednjih ljudi koji, recimo to tako – love Naciste, koji su u potrazi za pravdom. Da li su preostali neki slučajevi?

Preostali su, a dva su razloga za to. Prvi je produžetak životnog vijeka, znate, ljudi žive znatno duže nego ranije i mnogi naci zločinci žive u Njemačkoj i Austriji u kojima je medicinska njega relativno dobra. Drugi razlog je drastična promjena u njemačkom sistemu tužilaštva, koje je omogućilo da se procesuiraju osobe samo na osnovu službe, na osnovu toga da li su služili u logorima smrti ili u mobilnim, ubilačkim jedinicama. Tako da već imamo tri uspješna slučaja u Njemačkoj, jedan se otvara u Hamburgu u oktobru, a otkrili smo i nekoliko osoba koja su služila u Einsatz grupi, koja će nadam se uskoro biti privedena pravdi također i nastavit ćemo da tragamo za njima.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad