Crnogorskom primorju nedostaje radne snage – glavni uzroci su niske plate i loši uslovi rada. Sve više mladih sezonski posao nalazi preko work and travel programa. I radije odlaze u Ameriku.

Neprocjenjivo iskustvo! Novi ljudi, drugačija kultura, sticanje radne navike… Tako Ivana Gojković opisuje takozvani work and travel u okviru kojeg ovog ljeta radi kao sobarica u jednom hotelu u New Yorku.

„Ujedno ću i zaraditi dovoljno za master studije, i to čini ovu odluku jednom od najpametnijih koje sam ikada donijela“, priča Ivana za DW.

U njenoj rodnoj Crnoj Gori pak na primorju nedostaje radne snage. To nije novost, ali je problem pogoršan jer su sve popularniji programi koji omogućuju mladima da putuju i rade, najčešće u Sjedinjenim Državama.

Ove godine je prema nezvaničnim podacima oko 2.000 studenata iz Crne Gore zatražilo odgovarajuću vizu, a njih 1.500 zaista otputovalo za udaljeni kontinent.

Studenti koji su imaju i ovo iskustvo, ali i iskustvo ljetnjeg posla na domaćem primorju – kažu da se više isplati work and travel.

Kristina Knežević, studentica iz Bara, radila je prije dvije godina na ostrvu Martini Vinogradi u Massachusettsu, a sljedeće ljeto provela je na crnogorskoj obali.

„Moj prvenstveni cilj je bila isključivo zabava“, priča Kristina za DW. Na kraju je pak radila dva posla – ujutru sobarica, popodne ispomoć u kuhinji – uz dva slobodna dana sedmično. „Bilo je još studenata sa Balkana. Prije povratka kući, vrijeme sam iskoristila za obilazak pojedinih gradova. Svima toplo preporučujem.“

Kaže da se može zaraditi od oko 3.000 eura mjesečno pa naviše. Ne čudi je, kaže, što Crnogorci radije zasuču rukave u Americi nego u domovini. „Svaki radni sat se plaća, svaki prekovremeni sat košta duplo, ako je satnica 11 dolara, prekovremena je 22 dolara. Pa sad računajte.“

U Crnoj Gori pak, kaže Kristina, zarada je često oko 500 eura mjesečno i to „uz malo sreće“. To ništa ne znači studentu koji bi sam da plati studije. „Često ne postoje slobodni dani, radite prekovremeno ili po pozivu i to neplaćeno. Rad na crno više je praksa nego izuzetak.“

Samo u malenoj Crnoj gori djeluje jedanaest posredničkih agencija koje – za priličnu naknadu – pomažu studentima da se potraže posao i američku vizu.

David Knežević iz agencije WAT objašnjava da se kod sličnih programa radi prvenstveno o razmjenama koje treba da omoguće studentima da vide nešto novo, nauče jezik i steknu iskustvo. „Jedini sporni momenat je što ih studenti sve više doživljavaju kao programe za pravljenje novca, što oni nisu“, tvrdi Knežević.

U maju su se oglasili i sa Univerziteta Crne Gore sa namjerom da zabrane polaganje ispita u vanrednim terminima, navodeći da se to protivi statutu Univerziteta. To bi u velikoj mjeri srušilo planove studenata koji planiraju da ljeto provedu u Americi.

Reakcije studentske zajednice povodom toga bile su burne. Univerzitet je potom popustio i ponovo odobrio vanredni rok za polaganje ispita.

Ideja o odlasku iz Crne Gore postala je svakodnevnica za veliki broj ljudi. Veliki broj kandidata upisuje novi fakultet i polaže neke ispite samo kako bi stekli uslov za vizu. Zatim, ako viza bude odobrena, povratnu kartu nikad ne iskoriste.

Zbog toga su ove godine i uslovi za dobijanje vize bili strožiji. Kandidati su podvrgnuti detaljnom ispitivanju.

Prema godišnjem izvještaju State Departmenta za prošlu godinu, tu državu je trebalo da napusti 1.404 posjetilaca na razmjeni i studenta iz Crne Gore koji nisu imigranti, to jest imaju vize F, M, J kategorije. Od tog broja je 95 osoba prekoračilo rok, a za 72 se sumnja da su još u zemlji. To znači da oko pet odsto osoba ostaje da radi na crno.

Zvanični podaci kažu da se 453 državljana Srbije od njih 6.616 prošle godine zadržalo u SAD duže od trajanja vize. Državljani BiH se nisu vratili na vrijeme u 169 slučajeva (od 2.070), Makedonije 56 (od 1.101), a Albanije u 618 (od 15.319).

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad