Da li ste od djeteta čuli za izraz "fušer"? U pitanju je epitet koji dobijaju oni kojima roditelji ne kupuju firmirane stvari i dio je novog vida vršnjačkog nasilja u kom djeca koriste nove tehnologije kako bi utvrdili da li je nečija garderoba original ili je kopija. Djeca koja ne prođu ovaj materijalistički test, nerijetko postaju meta imućnijih.

Klasna segregacija u osnovnim školama u Srbiji. Ukoliko ne izdvojite trećinu, a nekad i polovinu plate za obuću svog djeteta, moguće je da će ono biti nazvano “fušerom”. Ukoliko nasilnici nisu sigurni da li je nečija garderoba firmirana, nerijetko će vršnjacima skenirati kod na garderobi. Ukoliko aplikacija ne izbaci rezultat – dijete može biti izolovano, zadirkivano, a nekad i fizički zlostavljano.

“Ima razdvajanja, i to dosta, i separisanja po grupicama. Djeca koja ne mogu lijepo da se obuku, firmirano su podsmijavanju u školi. Meni to nije normalno, jer svako danas oblači ono što ima, prema mogućnosti roditelja. Ne možemo mi svi da kupimo jednako – patike ‘Nike’ su 20.000 dinara. Sa ovim platama i penzijama, to je nemoguće”, kaže Snežana Katić, baka jedne učenice.

U pitanju je stari problem u novom ruhu, kaže dječiji psihijatar Oliver Vidojević. Djeca koja se nađu na meti nasilnika bivaju istraumirana i stigmatizovana, dok svi ostali odrastaju u zebnji da će, ukoliko ne ispune kriterijume i sami biti zlostavljani. Posljedice po mentalno zdravlje takve djece mogu biti i pogubne.

“Takvi slučajevi postoje, nažalost, i u kliničkoj praksi, gdje neka djeca, kada ne dobiju određeni telefon ili određene patike su u stanju da prave velike probleme roditeljima, a nekad i da dignu ruku na sebe”, kaže Vidojević.

Djeca odrastaju u potrošačkom društvu, dodaje Vidojević, i kopiraju vrijednosti koje usvajaju pod uticajem iskrivljenog sistema u kom se materijalno postavlja iznad svega – pa cijena i brend postaju zamjena za identitet.

“Mi u svom odraslom svijetu, načinu komuniciranja i načinu reklamiranja nudimo djeci to kao oznaku – ako je određeni brend , to podrazumijeva da je to prihvatljivo, a ako nije, onda je neprihvatljivo. Kao neko ogledalo u kom se ogledaju djeca, i onda kad je neprihvatljivo, oni hoće to ogledalo da razbiju”, kaže Vidojević.

Ukoliko vi lično učite dijete da materijalne vrijednosti nisu najvažnije, ne znači da će vam dijete biti bezbjedno, poručuju stručnjaci. Najbolji savjet u borbi protiv ovakve stigmatizacije je poboljšanje komunikacije između samih roditelja i zajednički uticaj na djecu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad