Gostuša kod Pirota, sa kućama natkrivenim kamenim pločama i zidovima građenim blatnim malterom, jedno je od rijetkih sela sa autentičnom tradicionalnom arhitekturom, zbog čega je zaštićeno kao nepokretno kulturno dobro.
U volonterskom konzervatorskom kampu, organizovanom kroz projekat “Oživljavanje kamenog sela”, boravi Milica Radović koja je nedavno završila studije arhitekture.
“Bavimo se oživljavanjem Kamenog sela i trudimo se da sačuvamo tradicionalni način gradnje. Karakteristično za selo je to što je većina kamenih zidova građena bez maltera. Krovovi su napravljeni od kamenih ploča koje su izuzetno teške za obradu i postavljanje. Zidovi su obloženi blatnim malterom kako bi sprećili prodiranje insekata i glodara u kuće“, priča Milica.
Primjećuje da je selo na krajnjem jugoistoku Srbije, sa svega pedesetak stanovnika, sve praznije.
“Selo polako odumire, mi se trudimo da damo najbolje od sebe da to sprečimo. Većina meštana je u Pirotu i dolaze samo tokom proleća i leta, u jesen već odlaze nazad. Baš je pusto i većinom godine prazno. Par kuća se bavi seoskim turizmom“, govori Milica.
Sličan problem primjećuje i mještanka Milena Panić.
“Nemamo prodavnicu. Nismo do sad imali televiziju, sad ima, i telefon ima, ali je to sve kasno što su popravili. Ali neće u naše selo da poprave ni put, ni ništa da urade, da otvore prodavnicu, nema čovek šta da kupi. Nas vadi što je lepa voda, što imamo ovo drveće, kamen, vazduh… A onako, nema si narod, nema. Leti pa nešto ima, a zimi slabo“, govori Milena.
Ona smatra da se mlađe generacije ne bi iseljavale da postoji put do sela, a arhitekte objašnjavaju da je upravo ta njegova fizička izolovanost onemogućila dopremanje materijala za osavremenjavanje kuća i da je zato selo vijekovima ostalo nepromijenjeno.
Arhitekta konzervator Elena Vasić kaže da se u Gostuši jasno vidi kako su ljudi nekada živjeli sa prirodom i za prirodu.
“Primenili su materijale koji se bukvalno nalaze u okruženju da bi gradili svoje objekte. Tada su svi seljaci znali da se bavi graditeljskim tehnikama i da upotrebljavaju stare materijale“, kaže Elena.
Učesnici kampa su doživjeli tradicionalni način gradnje na raznovrsnim radionicama.
“Radili smo različite vrste krečnih maltera, različite vrste blatnih maltera, radili smo na drvetu, na nameštaju u okviru crkve, na kamenim podovima, stepeništu, dotakli smo se i konzervacije kamena. Uspeli smo da na apsidi crkve rekonstruišemo krov od kamenih ploča sa volonterima i uz naše poznavanje te građevinske tehnike, zahvaljujući istraživanjima koja smo ovde radili“, priča Elena.
Očuvanje kamenih krovova smatra ključnim ciljem projekta, s obzirom na to da neki mještani sve češće rješavaju da “modernizuju” svoje kuće.
“Puno smo razgovarali sa meštanima, oni su uveliko krenuli da kamene krovove menjaju i da stavljaju crep kao pokrivač. Naša glavna ideja je da oni shvate da jeste moguće da se kameni krovovi očuvaju i da oni u svima nama imaju apsolutnu pomoć kada im je to potrebno“, ističe Elena.
Prije dvije godine, crep je postavljen na krovu kuće porodice Marić. Domaćica Vera kaže da za njenog supruga i nju drugog izlaza nije bilo. Kamene ploče ih ne bi koštale ništa jer ih u okolini ima u izobilju, ali se sa njima teško radi i majstora više nema. Crep su mogli da postave i sami.
“Pokrili smo, sve je teklo, sve je padalo. Morali smo da je pokrijemo sa crep jer nema ko sad da radi s ploče. A ploče su sve okolo. Sin je rek’o da će, ako treba, crep da skloni, ako ima majstora, neka pokriju“, priča Vera čije troje djece već odavno živi u tridesetak kilometara udaljenom Pirotu.
Nadu da će selo zaživjeti daju oni koji riješe da se vrate.
“Moj otac je kuću ’64. godine prodao. Do 2009. godine je bila kod drugih vlasnika, pa ih je nasledila bratanica i htela da je proda. Čuo sam, odmah došao i kupio je. Vratio sam se na svoje ognjište“, srećan je penzioner Milan Živić koji sada sa suprugom živi u Gostuši.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
