Ekipa N1 razgovarala je s grupom migranata koja je nedavno stigla u Srbiju, prateći prugu kroz Makedoniju. Oni su samo dio većeg broja migranata, koji posljednjih sedmica na više mjesta u prijestolnici Beogradu naprave pauzu na putu ka sjeveru.
Njima vjerovatno ne djeluje tako ali – oni su imali sreće. Kretali su se istom prugom kroz Makedoniju, koja je za za neke bila kobna. Za nesreću su saznali od nas, a taj put ne pamte po dobrom.
pročitajte još
“Kroz Makedoniju smo hodali, sve do granice sa Srbijom. Nikada u životu nisam toliko hodao. Onda smo pješačili i dovde, do Beograda. Ali to ništa nije strašno kada se sjetim rata iz kojeg smo pobjegli”, objašnjava Hamid, azilant iz Malija.
Na svakih nekoliko metara, na travi sjedi druga grupa ljudi, od kojih svatko ima jedinstvenu i po pravilu tešku priču. I jedan ruksak.
“Jako je teško. Može se dogoditi da pješačiš dva mjeseca, mjesec dana, nekoliko sedmica… Nemaš hranu, piješ vodu gdje god da je nađeš. Jedeš ako imaš prijatelja koji ima hranu ili ne jedeš uopće. Sve smo mi to do sada preživjeli”, kaže Lamini, azilant iz Sudana.
Najveći broj njih je bez ikakvih dokumenata, što ih trenutno čini ilegalnim migrantima. Plaše se policije, plaše se deportacije. Plan nemaju, mada svi žele preko Mađarske u Njemačku.
“Za sada se pokušavamo snaći. Nemamo novac, nemamo ništa novca. Poslije ćemo, nadam se, dalje. Za sada sjedimo u ovom parku. Nemamo ni hrane. Užasno, užasno je teško”, rekao je Mamudu, izbjeglica iz Malija.
Opširnije u prilogu Jovane Štetin.
