Gost Pressinga kod Ilije Jandrića je kandidat za predsjednika Hrvatske Zoran Milanović. Između ostalog, govorio je i o tome da li bi kao predsjednik razgovarali s članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem.

Prvi put ćemo imati predsjedničku kampanju bez debate.

Mislim da je to logično, s obzirom na to da nema smisla imati debatu bez aktualne predsjednice. Već pet mjeseci potzivam na debatu, a televizije se izmotavaju, čekaju da se jedna strana zavlači mjesec dana, a nisu na to reagirali. Nuditi debatu ovako kasno, sat vremena prije izborne šutnje 20. prosinca je besmisleno.

Kako komentirate da predsjednica ne može doći na debatu zbog obaveza u kampanji?

To je očekivano, 20. prosinca vjerojatno nitko više nema obaveza. Ja to nudim već pola godine.

Mislite li da glađane zanimaju prepiranja između Vas i predsjednice i premijera oko toga što se događalo u Ministarstvu vanjskih poslova, tko je dobio kakav kredit?

Mislim da ih zanima. To su bitna moralna pitanja, ja tu vidim sukub između dva HDZ-a, i moj je cilj osloboditi zemlju od jarma HDZ-a, bar na pet godina, i u skladu s ovlastima.

Mate Granić je nedavno u svojoj knjizi lijepo govorio o Plenkoviću, meni, svima, gradeći valjda lijepu sliku o sebi. Za Plenkovića sam rekao da je bio dobar diplomat, radio je manje složene i riskantne poslove od mene, bio je politički proteže kao i Kolinda, koja je bila kabinetska asistentica Ive Sanadera, koja je nakon Oluje, s nekolicinom odabranih, dobila povlašteni kredit, besplatan novac. Neki kao ja nismo mogli ni sanjati o tome. Plenković je došao kasnije i nije hvatao krivine, a ja još manje. Imao sam sreću da radim poslove koji su bili jedinstveni, mogao je biti malo originalniji.

Kada je u pitanju jedenje jastoga, ono na što aludiraju je restoran u Dubrovniku u kojem se jede žlicom.

Kako komentirate da je glas za Škoru glas za SDP?

Nikako. Ovo je borba i sraz dvoje HDZ-ovih kandidata. Možda svi koji im planiraju dati glas nisu svjesni toga. Ovo je politička borba i obračun s ovakvim načinom vođenja HDZ-a, lopovlukom, licemjerjem…
Neki su tu već 30 godina, neki ad hoc, od slučaja do slučaja, a neki potpuno neprirodno, zadnjih godina, pa stranka sada ratuje protiv njih.

Škoro je HDZ-ovac i od toga je imao velike koristi u životu.

Kako komentirate izjavu da Vas ne bi zaposlio, kao ni kolindu Grabar-Kitarović, ni Plenkovića?

Ja ne znam niti o kakvoj se tvrtki radi, niti me zanima. on od toga vjerojatno dobro živi i drago mi je zbog njega. Siguran sam da bi i Plenkovića i Grabar- Kitarović mnogi ljudi zaposlili, jer su školovaniji od Škore.
Bez obzira na doktorat, radi se o tome da nisu dorasli poslovima koje rade, Plenković bi mogao biti dobar ambasarod, ministar vanjskih poslova, ali predsjednik ovakve stranke i predsjednik vlade. Mi pod tim patimo i lipšemo.

Andrej Plenković naglašava kako je smanjio vanjski dug.

Brojke govore da Plenković nije smanjio dug ni za lipu nego ga je manje povećao. Sanaderova je vlada, u kojoj je počelo političko pupanje Plenkovića i sličnih, zadužila Hrvatsku za 100 milijardi kuna, a rezultat toga je bio pad BDP-a od 10 posto. Moja je vlada provela fiskalnu konsolidaciju kakvu Hrvatska nije nikada imala, povećala prihode, smanjila rashode, i stvorila zdravu poziciju za gospodarsku ekspanziju koja je počela 2014., dvije godine prije Plenkovićevog dolaska. On je imao tu sreću da uđe u jedan ritam, u kojem su svi trendovi već biti definirani u trećem kvartalu 2014. godine.

Ni jednu reformu nisu proveli, osim prčkanja i čeprkanja po poreznom sustavu. Početko 2015. godine smo vidjeli da je počeo gospodarski rast smo krenuli klasičnom mjerom, smanjili smo porezne stope na više prihode, HDZ je to nastavio raditi.

Moja je vlada oko sindikata mogla pogriješiti, u vrijeme kada smo se borili za golo očuvanje proračuna, ali kako to može biti izgovor sedam godina kasnije? Dižu se koeficijenti i plaće kome se želi, a vojsci od 65.000 profesora i učitelja nije se htjelo podići.

Mi nismo smanjili radnička prava. Ovdje je riječ o pravima jedne društvene grupe u vrijeme ogromnog javnog duga. početkom krize zaduženost nam je bila 35 posto BDP-a, a odlaskom Sanaderove vlade dug je porastao na 65 posto BDP-a. To je bilo stanje krajem 2011. godine. U takvom stanju isplatiti plaće je umjetnost. Onda smo se morali snalaziti na sve moguće načine. Sindikati su pokazali i tada da im nije pravo.

2009. godine su neki svojevoljno pristali na smanjenje plaća za 6 posto na krizni porez i da se ciklički plaće dižu 6 posto, dok ne budemo imali dva kvartala uzastopnog gospodarskog rada. Sve što smo radili bilo je transparentno, ali zadnje dvije mjere koje je moja vlada radila bile su podizanje koeficijenata učiteljima, učiteljima koji rade u rehabilitaciji.

Netko može na razini provokacije nešto lupiti, ali gospodarski rast počeo je 2014. rast, zaduživanje je prestalo. Mi smo se zaduživali po kamati od 3 posto, a HDZ se zaduživao po kamati od 7 posto.

Neki vas optužuju da niste pravi ljevičar.

Ja sam socijaldemokrat, vodio sam tu stranku gotovo deset godina, završio sam mandat kao premijer aktivnim udarom na banke. Je li to lijeva politika? Ukinuo sam saborske mirovine, privatne ovršitelje. Neki ljudi nisu nikada zadovoljni.

Čini se da bi mogla biti tijesna utrka za drugi krug, brine li vas mogućnost da budete treći?

Brine me svaka mogućnost, uvijek sam spreman na sve izazove u politici, jer me nitko ovdje nije doveo za ruku. Od početka sam morao raditi sa slabijim kartama u rukama.

Spreman sam na sve, u drugom će krugu biti nova mobilizacija. Ne precjenjujemo se. U drugom je krugu bilo prije pet godina bilo više glasača, i to 400.000. Tražimo izmjene izbornog zakona, a HDZ to opstruira, jer im ne dogovara veća transparentnost. Želimo da se na izborima formira birači odbor iz stranačkog tijela, gdje bi bila mnogo veća transparentnost, jer svatko kontrolira svakoga.

Hoćete imati dovoljan broj promatrača?

Ne. Problem je u članovima biračkog odbora koje će u Imotskom birati gradonačelnik Imotskog, u Zagrebu Bandić… Pritom se osoba prilikom preuzimanja glasačkog listića ne potpisuje.

Bavio sam se državnim poslovima, ali nikada nisma bio ova vrsta kandidata i sada kada jesam vidim koliko je sistem moguće kompromitirati i tko na njega može imati utjecaja. A to je HDZ. Zato upozoravam građane da oni već mjesecima odbijaju da se to izmijeni.

I osoba iz DIP koja je bila HDZ-ova ministrica pravosuđa rekla je da su ti prijedlozi razumni. Protiv njih je samo HDZ i Bandić.

Predsjednički izbori nikada nisu posve regularni, zato što uvijek postoji prostor u Hrvatskoj koji je slabije pokriven, a birački odbori nisu stranački nego su prijateljski i rođački, zato jer nema promatrača koje treba platiti. Uvijek postoji oparvadana sumnja da se nešto čvakne. Negdje u zakutnim dijelovima zemlje to je moguće, a to je može biti i 15-20.000 glasova, a to može biti presudno.

Izbore činite transparentnijima, povjerenje u izborni sustav povećavate, a šanse ne umanjujete nikome.

I Krešimir Macan je rekao da su zadnji izbori pokradeni. HDZ pruža gluhi otpor. Promatrača trebi biti mnogo i to je velik broj ljudi koje je potrebno platiti, a mi taj novac nemamo. Možemo pokriti nešto, ali uvijek postoje rupe.

Izborni zakon za Europske izbore mijenjali su dan prije nego su izbori raspisani. Plafon potrošnje digli su na četiri milijuna kuna, a time su pogodovali sebi, jer druge stranke nisu imali taj izbor.

To ima potencijalno veći utjecaj na izbore nego struktura biračkih odbora.

Kolinda Grabar-Kitarović je danas povodom godišnjice smrti Franje Tuđmana rekla kako se Vi pozivate i na socijaldemokraciju i na Tuđmana, da svaštarite. Koje je Vaše mišljenje o Tuđmanu?

Već sam se zalagao da se Markov trg nazove po Tuđmanu, ali su u međuvremenu skinuli Trg maršala Tita… Tuđman lagano odlazi u povijest. Na njegovom sprovodu nije bio nitko osim kasnijih autokrata i diktatora, kao što je Orban. Bilo mi je žao što nitko nije bio. Nisam likovao, bio sam diplomat, za razliku od Kitarović i ostalih.

Mislim da bi Tuđmana danas izbacili iz HDZ-a zbog njegovih stavova o društvenim i intimnim pitanjima, pitanjima braka, Bleiburga, odnosa prema Titu. On bi dobio šut-kartu iz stranke. On je bio Titov general, od Tita je dobio viletinu, luksuzan stan u Nazorovoj, koji je privatizirao preko reda.

On je za Hrvatsku bio spreman provesti neko vrijeme u zatvoru, bio je prkosan i imao je gard. Nije često bio u pravu, ali je tada u bitnim stvarima bio u pravu, i to su mnogi hrvatski građani prepoznali, i zato je on mogao kao bivši Partizan, komunist, Titov general, koji je jako profitirao od tog sustava, ali je i kažnjen, biti prihvaćen kao lider i voditi Hrvatsku u to teško vrijeme. Nažalost dopustio je da ga okruže ljudi najniže moguće kvalitete, a svi ovi koji se danas pozivaju na njega su smiješni ljudi – svi. Na njega se može pozivati njegov sin i to je to.

I vi ste se znali okružiti pogrešnim ljudima.

Porešnim ljudima i te kako. No, ja nisam bio autokrat, nisam imao tu razinu moći. Ja sam bio demokratski lider, prolazio sam kroz teška i turbulentna razdoblja. Nisam se okruživao ljudima, dovodio sam suradnike, ali uvijek na temelju toga da oni budu stranački ljudi. Nije billo šanse da nečiji sinovac ili sestrić, Šeksov ili bilo čiji, završi na vrhu liste.

Saucha je imao nekoliko visokih dužnosti u forumu mladih SDP-a i druge funkcije. No ti su ljudi moji najveći grijehovi.

Milanka Opačić bila je stranačka seniorka, potpredsjednica stranke, neopterećena aferama, poštena osoba. Na kraju, odgovara za sebe. Ja sam rekao da vrati mandat, nikoga nisam štitio. U cijelom mandatu nije nam pokrenuta ni jedna istraga, osim ove idiotske situacije s dnevnicama, koja nikada neće biti raščišćenja, ali netko će tu platiti cijenu.

Varga je bio odličan ministar, nije doveden s koca i konopca, nije bio pomoćnik prorektora Veleučilišta u Prnjavoru, bio ugledan. On je bio vrlo kompetentan, ušao je u stranku kada sma bio premijer. Što mu je ovo trebalo? Nije kupio ni materijalni status, ni društveni status. Želim mu ljudski sve najbolje, ali sorry frende.

Među ovlastima predsjednika je i vrhovni zapovjednik vojnih snaga. Kako komentirate izjavu Damira Krstičevića koji je rekao da HDZ nikada neće odvojiti Crkvu od hrvatske vojske?

Da bi ga tumačio potreban mi je vrlo kvalitetan slavist, pročitao sam što je rekao, ali ne znam što je on rekao. Nisam ga razumio.

Predsjednicu je upozorio DIP jer je objavila svoju fotografiju s postrojenim vojnicima u uniformama. Je li to zloupotreba?

Hrvatska vojska će se vratiti iz predjela i prostora u kojima je već godinama bez ikakvog razloga. A tamo je otišla i zahvaljujući mom nekadašnjem angažmanu u Ministarstvu vanjskih poslova, jer smo bili protiv toga da naša vojska ide u Irak. To što se očekuje, da što veći broj država podnese što veći teret da bi trumpu bilo lakše… Ali mi kao članica NATO-a nemamo takvu obvezu. Svjestan sam ograničenja, ali sigurno neću dolijevati ulje na vatru i govoriti da je to prekrasno – što mi više radimo tamo?

Podržavate li izdvajanje dva posto proračuna za obranu do 2024. što je zahtjev Donalda Trumpa?

Podržavam povećanje proračuna, prvenstveno za opremu, tehniku, brodove. Za zrakoplove treba sjesti i vidjeti, jer je ovo što se izvodi totalna sramota. Odlučeno je da se remont zrakoplova radi u Ukrajini prije nego što je tamo počeo rat. Dva časnika Ministarstva vanjskih poslova uhvaćena su u lopovluku i za to su kažnjeni, a predsjednica je vjerojatno htjela da se uhiti cijela vlada. Ti se avioni vraćaju u Hrvatsku i lete, a mi smo iz tog remonta, koji je bio prije rata u Ukrajini, izvukli maksimum. Jedina adresa koja za mene ima smisla kada je u pitanju kupnja zrakoplova je Washington.

Miroslav Škoro zalaže se za to da granicu čuva vojska.

I što, da im tamo na razglasu puštaju Škorine govore? Vojska je stroj za ubijanje, osim kada su u pitanju humanitarne katastrofe i inženjerstvo. Obrana zemlje od ljudi koji skitaju? Čime, plahtama, da njima mašu? Ili da pucaju po njima? Ja sam 2015. godine mogao ograditi Hrvatsku žicom i to bih možda u nekom trenutku učinio da je nekolicina nas procijenila da je Hrvatska u izbiljnoj opasnosti – ali nije bila, a nije ni danas.

Politika pushbacka je nesretna politika i posljedica smušenosti i traljavosti naše vlade koji se žele dopasti ne znam kome u Bruxellesu ili Berlinu. To djelomično mogu shvatiti, moraš težiti dome da budeš donekle simpatičan, naročito ako si mala država i želiš nešto što nemaš, a u interesu ti je – kao što je Schengen.

Hrvatsku policiju ne mogu napadati samo tako. Ti ljudi imaju težak, gotovo nemoguć posao. Prelazak ljudi iz BiH prema Sloveniji nije nikakvo putničarstvo, turizam. Nije prava opasnost, osim ako ne živite u tim krajevima, pa vas počne izluđivati. Napadati policiju svaki dan da su pendrekaši je krivi primjer. Imamo primjera ozbiljne ugroze građanskih sloboda, maltretiranje i privođenje novinara, što sve radi policija po političkom diktatu nekolicine ljudi.

Ljudi koji rade za dnevnicu po šumama moraju sprečavati kršenje propisa. Ljudi koji iz Bihaća bježe ka Sloveniji ne bježe od pogibelji koja im prijeti licu mjesta. Ako je njima pogibelj prijetila, to je vrijeme davno iza nas. Sustav azila koji postoji u međunarodnom pravu nastao je prije par desetljeća potpuno je neprilagođen današnjem vremenu.

Ne želim da se Hrvatska pretvori u vojnu krajinu, što je bila povijest moje obitelji – evo ti puška, konj, vreća graha i pucaj na Turke, Mletke… Vojska nije apsolutno nikakvo rješenje.

Podržavate li proširenje Unije na susjedne države, imate li neke uvjete za to? Miroslav Škoro i Kolinda Grabar-Kitarović kažu da bi Srbiji kao uvjet postavili pitanje nestalih u ratu.

Takvi komentari pokazuju da su oni mali trgovci mržnjom. Mogli su onda reći da su protiv ulaska Srbije u EU u bilo kakvim okolnostima. Najgori su nam ti čaršijski političari. Podržavam njihov ulazak u Uniju, a uvjeti su kakvi su za sve.

Ne znam koje gafove ja imam u odnosima sa susjedima. Jedno je odnos prema nekim personama sadašnje političke drame u Srbiji, koja će završiti kao drama, a ne kao komedija. Viktimizirati i kinjiti Srbiju postavljajući joj uvjete koje je pitanje koliko može ispuniti. Ja sam inzistirao na popisu nestalih. Takva blokada može uspjeti neko vrijeme, ali na kraju donosi veliku štetu u odnosima između dvije zemlje i reputaciji države koja provodi blokadu. Slovenci su se zbog toga, ne mogu reći izblamirali, ali su na kraju pristali na arbitražu koja je bila utjerana Hrvatskoj.

Kako bi bili strateški partner sa Slovenijom s kojom imamo otvoren problem granice?

Pa nema država koje nemaju otvoren problem granice. U svim pitanjima oko kojih se možemo dogovoriti, osim tog jednog oko kojeg se trenutno ne možemo dogovoriti, dogovorit ćemo se.
Ne može se tu petljati ni EK, to je kompromitiran proces. Nama to vitalno ne ugrožava odnose, Slovenci su nam, bez omalovažavanja svih drugih, najbliži.

Biste li, kao predsjednik, razgovarali s Željkom Komšićem?

Razgovarao bih sa svima, ali podržavam izmjenu izbornog zakona tako da Hrvati mogu birati svog predstavnika. Prije 10 godina imao sam iluziju da nije bitno tko bira članove predsjedništva, ali ako su članovi zadani po etničkoj pripadnosti, onda je jedini zaključak da člana koji se deklarira kao Srbin biraju oni koji se deklariraju Srbi.

Viktor Orban je rekao da su Slavonija i Baranja u našoj regiji bile najbogatije regije.

Kada se pripadnik europske mućke, odnosno Pučke stranke, onda možete sve. To je jedan moloh čiji je jedini cilj da se ta braća i sestrice koje su i toj stranci, koja se petlja u sve živo i održava kongrese po svuda. Dođe Talijan u Istru i lupeta, a to je blaga riječ, o talijanskoj Istri i Dalmaciji. I nitko da mu zvizne trisku – figurativno. Ništa, to je naš pučanin.

Orban je sagradio neke terene tamo, pa bih prvo tražio da vidim porijeklo tog novca. Mađarska nije Njemačka. Ona je zemlja slična Hrvatskoj, ali je Hrvatska, kakva god bila, demokratski uzor za Mađarsku. Kod nas kada HDZ izgubi izbore predsjednik HDZ-a odlazi. Čak i HDZ-a, zlostavljača hrvatskog naroda. U Mađarskoj kada Orban izgubi izbore, svi drugi odlaze, on ostaje. On 30 godina vodi Fides, što je to, komunalna, privatna firma? Nema državi u Europi u kojoj se ide na izbore i u kojoj jednu stranku od 1990. godine vodi jedan čovjek. On je nedodirljiv.

Predsjednica kaže da vam se na jednom sastanku u Bruxellesu smilovala i sjela kraj vas, kako ne bi bili usamljeni.

To je kao da sam vam ja prepričao razgovor sa Orbanom, što je neprimjereno. Situacija o kojoj ona govori vjerojatno se odvila u Rigi u Latviji, jer sam je jedino tamo vidio. Došla je s neka dva cekera puna robe, to su svi vidjeli, i sjedila je tamo jedno vrijeme. Za večerom nije imala pristup mom stolu jer nije bila taj rang. Moji gosti su tamo bili premijer Latvije. Ljudi koji su me okruživali tada bili su ljudi koje sam znao i u određenom poluprivatnom aranžmanu i koje znam godinama.

Škoro je najavio da bi, postane li predsjednik, sudjelovao u Hodu za život koji se zalaže za zabranu pobačaja.

Škoro je… Bože dragi. Neka ide. Mi smo to bolno pitanje u kojem žena treba podršku riješili prije puno desetljeća u onom mraku socijalizma, kada nije bilo jogurta, ali je bilo sklonosti množenju, jer je broj Hrvata, Srba i Slovenaca tada narastao više nego ikada.

Nisam odlazio na povorsku ponosa, ali sam mijenjao zakone u tom delikatnom području. Znali smo tko je diskriminirana skupina i kome treba dati ruke. To je bio naš program, a to smo nakon referenduma o braku uspjeli provesti. Nisam išao ba Pride jer ne volim drugima krasti show i muku njihovog rada – ni košarkašima, ni nogometašima, ni borcima za prava te društvene skupine. Moja je supruga otišla, a ja sam smatrao da moja podrška u tom pogledu nije više potrebna.

Biste li pomilovali Perkovića i Mustača?

Ne bih pomilovao nikoga. I tu bih ovlast oduzeo predsjedniku, jer je ona prosto jedan rezervoar korupcije da je to milina.

Bešker piše danas da je teško definirati što je normalno.

Nenormalno je da se kitiš rezultatima tuđeg rada, da stalno konvertiraš i mijenjaš mišljenje, da si licemjer, da kradeš. Nenormalno je da se slikaš s osumnjičenicima i opruženicima i to za delikatna kaznena djela, a ne za prekršaj u prometu. Nenormalno je da kada rješavaš problem Agrokora formiraš radnu skupinu od ljudi koji nisu dio sustava. Ne kažem da je kriminalno, ali nije normalno.

U Hrvatskoj kojom ponovo drma HDZ puno je toga nenormalno, da šatoraši skupe pred redakcijom u kojoj radi Mirjana Rakić – to je najgora vrsta zastrašivanja. Nenormalno je da se bilo koji predsjednički kandidat pripadnicima jedne manjine obraća riječima da će nakon 22.12. znati gdje im je mjesto i da će se s njima drugačije razgovarati. To je prijetnja.

Borim se za dostojanstvo dužnosti predsjednika republike i za jednu drugačiju, bolju i ljepšu republiku.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad