Prvi put od izbijanja epidemije koronavirusa i potresa u Zagrebu ekskluzivno za Dnevnik N1 televizije govori predsjednik države Zoran Milanović.

Dio javnosti pita se gdje je predsjednik države tri tjedna dok živimo u izvanrednim, nenormalnim okolnostima. Imali ste jedno obraćanje javnosti, mislite li da Vlada i Nacionalni stožer rade besprijekorno i da se nema što dodati?

Radi svoj posao. Moj posao je prema hrvatskom Ustavu nepšto drugo i ja se toga držim. Kada je krenula kriza, kada je postalo jasno da ćemo morati promijeniti način na koji smo do sada živjeli, obratio sam se tiskovnom konferecijom, prvi sam upotrijebio taj nezgrapni izraz socijalna distanca, čuo sam ga i prije nisam ga izmislio, danima kasnije je ušao nažalost u dnevnu upotrebu i postao dio života. U obraćanju građanima Hrvatske sam rekao da moramo paziti na svoje starije sugrađane, majke, očeve, didove, babe, none i to je to. U međuvremenu pratim što se događa, u kontaktu sam sa svima za koje smatram da imaju relevantne informacije i držim se onoga što mi i Ustav kaže da trebam i smijem raditi.

Jučer je održana koordinacija za Domovinsku sigurnost koja je okupila sve relevantne ljude, sve koji su uključeni u prvom redu, vi ste poslali svog savjetnika.

Nisam ga ja poslao, on je po zakonu tamo formacijski prisutan, taj zakon je donesen prije nekog vremena i u zakonu stoji tko su članovi Vijeća.

Nije ni premijer, a bio je.

Ne, premijer može biti, predsjednik ne može. Tako zakon kaže. Nije da se ja guram tamo, postoje drugi instrumenti. Ja sam u dnevnim kontaktima s čelnicima i njhovim pomoćnicima u sustavima za koje sam ustavno odgovoran, a to je vojska, sigurnosni sustav. Tu je Vijeće za nacionalnu sigurnost, Vijeće za obranu, postoji dovoljno institucija i instrumenata za rad i nadzor, a ovo je bio još jedan pokušaj prije nekoliko godina da da se to objedini. Eto, našli su se, dobro je da razgovaraju. To kažem bez ironije, dobro je da razgovaraju.

Koliko vi razgovarate s premijerom?

Čuo sam se jučer s njim. Čujemo se. To je dobra stvar. Ne znam kako je to bilo dok nisam bio predsjednik Republike, ali razgovaramo.

Kako biste ocijenili zdravstveni sustav, kada je počela kriza, s obzirom na opterećenost sustava mnogi su se bojali hoće li izdržati.

Naš sustav je robustan i on je stari sustav kakav je moglo biti moguće ustrojiti jedino u vremenima kada baš nije bilo demokracije. Dosta je toga uništeno, ali nije sve, to je jedna žilava struktura i naš sustav opterećuju troškovi farmaceutske industrije, to su ogromni dugovi, to bi se dalo riješiti drukčije, u jednom trenutku je i bilo skoro riješeno jer u biti tim veledrogrerijama i tim gospodarima ogromnog novca se najviše isplati da im je država dužna jer im plaća kamatu na to. U vrijeme kada je kamatna stopa nikakva ili nula posto ili jedan posto, zatezna kamata je tolika da bi svatko htio imati novac tamo , a ne na banci. No to je jedan aspekt, to nas tereti, a ovaj drugi aspekt egzistencijalne robusnosti nam je dobar. Ali to se pokazuje manje više u svim državama istočne Europe. Sve je to jako slično, broj mrtvih je manji, broj zaraženih je manji u Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj još manje i kod nas, a to je u izravnoj korelaciji s brojem testiranih koji je manji kod nas.

Koji je vaš stav oko testiranja?

Ne znam. Vidim da ljudi velike i prilične pameti na to reagiraju različito iako se kaže, testirati, testirati, testirati. Međutim, mi testiramo iako imamo mali broj preminulih. Koliko shvaćam i koliko sam informiran, većina ljudi koji imaju virus su kod kuće, nisu u bolničkom sustavu, trenutno je 35 osoba na respiratorima, imamo ih preko 800.

U vrijeme moje Vlade su nabavljeni respiratori i ECMO uređaji – umjetna pluća na kojima nije nitko u ovom trenutku i dobro je imati višak tih resursa uvijek na raspolaganju. Ali vratimo se u siječanj prošle godine. U vrijeme epidemije gripe Zarazna u Zagrebu je imala popunjene kapacitete respiratora, o tome se pisalo i to je bila jedna mala drama na koju nitko nije obratio pažnju, ispada da je sada situacija bolja nego tada.

Vidjet ćemo kako će se razvijati.

Ima izreka u epidemiologiji: Ako si vidio jednu pandemiju, vidio si jednu pandemiju, samo jednu. Nema dvije različite.

Imamo problem u Domovima za starije. Jučer u Splitu, danas u Koprivnici, to bi moglo povećati broj zaraženih i ljudi na respiratorima.

U ovom razdoblju mi se čini da kad god konstatiram da je nešto dobro, ureknem. U razgovorima sa sebi bliskim ljudima, suradnicima. Neki dan sam komentirao gdje je Boris Johnson, kad evo ga u bolnici u roku od 15 minuta objavili.

Oko Domova za starije treba provesti istragu. Da ne ostanem na onoj neka institucije rade svoj posao, u Domovima za stare i nemoćne je temperatura kod štićenika kojih ima nekoliko stotina normalna stvar.

Meni je otac preminuo u jednom takvom domu u centru Zagreba i koliko god sam siguran da se tamo radi top, pretpostavljam da u svakom trenutku među štićenicima kojih ima više od stotinu i koji su po katovima raspoređeni po zdravstvenom stanju uvijek ima netko temperaturu, ali uvijek.

Postavlja se mogućnost različitih propusta.

To će se utvrditi u istrazi, ne bih sada ulazio u priče tko je bio ravnatelj Doma, bila je politička osoba. Je li to dobro, možda nije, ali tamo postoji medicinsko-zdravstveno osoblje. Ravnatelji tih domova u pravilu nisu liječnici.

Mnogi hvale Hrvatsku u smislu restriktivnih mjera, da su dale rezultate, da nema navale na bolnice.

Da, i to je u redu, ali te su mjere manje više posvuda iste, svatko gleda preko ramena ili sa strane, kopira od drugog, doprinese nešto. Jedna neviđena suradnja do sada u kojoj za sada nema profitera, doći ćemo i na to, tko su potencijalni i pravi profiteri ovog razdoblja kao što ih je i bilo u vrijeme našeg Domovinskog rata i to su ljudi vidjeli i osjećali. Sada je taj dojam discipline i predanosti u zajedničkoj nevolji u kojoj se nalazimo jači, ali kažem, mjere su u svim državama manje više iste.

Znamo što se dogodilo u Italiji.

Italija je katastrofalan primjer, ali cijela istočna Europa je manje više ok. Kako to protumačiti, rano je za to. Cijeli niz mjera se provode, netko je izveo žandare na ulicu i zabranio ljudima da šetaju po ulici kao u Srbiji. Rezultati su manje dobri nego u Hrvatskoj, ali bolji nego u Španjolskoj.

U Mađarskoj slično, tamo je premijer preuzeo diktatorske ovlasti i ok, ako su Mađari s tim u redu, u redu, nije na nama da to previše komentiramo. Kod nas je drukčije, ali ponavljam, mjere su više manje iste i ljudi ih se pridržavaju na manje više isti način.

Imate aplikaciju Google mobility, mi smo manje više svojevoljno nadzirani od Googlea gdje  se krećemo i kada to sve skupa zbijete na gomilu i napravite analizu vidjet ćete da je Hrvatskoj 82 posto manje ljudi na prostorima za zabavu i trgovinu u odnosu na mjesec dana prije.

Isto je u Velikoj Britaniji, u Španjolskoj je 90 posto. Vidjet ćete da je manje više svugdje isto izuzev Švedske, Danske donekle, da su sve druge države pod komandom neke nevidljive ruke usvojili obrasce ponašanja. Ljudi se ponašaju na isti način. Mi nikada sa sigurnošću nećemo znati, a i mi ćemo morati napraviti analizu kad sve završi zbog nas samih, ne radi kritike jer trenutno je nemam i nema razloga za nju i ako ima treba malo držati jezik na nekom mjestu za sada.

Kako ćemo objasniti da u Venetu koja ima 5 milijuna stanovnika 500 preminulih, a u Lombardiji koja ima 10 milijuna stanovnika 6000 preminulih u istom razdoblju. Dakle faktor 11, uzmete broj stanovnika to je još uvijek pet puta više u dvije vrlo bliske povezane pokrajine susjedne Italije. Ja nemam odgovor na to i neću ga sam niti doći nego će mi ga morati netko argumentirano podastrijeti.

Vidimo da se malo popušta s mjerama, otvorene su tržnice. Mislite li da je to bila pametna odluka, još nam je uvijek linearna krivulja.

U ovoj situaciji trebate raditi više nego što treba. To je potpuno jasno. Ne znate s čim imate posla. Neki to nazivaju ratom, ja ne pristajem na takvu klasifikaciju, ali pitanje je ukusa na kraju krajeva. Rat je sukob između ljudi. Nalazite s u nepoznatoj situaciji. Neke stvari znate, neke ste znali prije dva mjeseca, a sada znate sa sigurnošću, a to je da virus naprosto ubija starije ljude i ljude s ozbiljnijim zdravstvenim smetnjama.

Kada to znaš, onda se tome možeš i lakše prilagođavati. Recimo da je to sad jedna apsolutna poznanica i mislim da će se prema njoj i sve buduće mjere donositi, a one će sve više i apsolutno biti političke jer virusom se u Hrvatskoj zarazilo malo ljudi, i ne samo u Hrvatskoj, nego i u Austriji, Mađarskoj.

Ako je ovo što je testirano u Hrvatskoj i što je potvrđeno pomnožite sa deset, ako ima 10.000 zaraženih ljudi to je i dalje jako mali broj ljudi, a virus je tu. Ja svoju majku ne viđam. Nadam se da to nije rješenje za idućih 50 godina jer tako dugo nećemo živjeti.

Kada bi po vašem mišljenju epidemija trebala popustiti?

Ispada da bi time davao neki forte ili instrukcije Vladi, a to ne želim raditi jer imaju dovoljno problema i nevolja sami i moraju biti i orignalni i oportunisti u isto vrijeme i gledati što rade drugi. Ovdje smo svi zajedno, ali opet izolirani od državne granice. Europska unija po meni nije pala na ovom testu, za ovo se nitko nije pripremao i nitko nije mogao očekivati da se svi sastanemo u Bruxellesu i gledamo što bi radili zajedno.

Svaka država se u ovoj situaciji brine za sebe i to je to. Hoće li EU pomoći s korona obveznicama ili stabilizacijskim fondom za što su više Nizozemska, Njemačka i sjeverne države, to je na kraju krajeva manje važno, nije presudno, bitno je da pomogne.

Ali ta pomoć stiže prekasno. Vidjeli smo što se događa u Italiji kada im nijedna zemlja članica nije slala zaštitnu opremu.

Ali sada šalju. Ja kada to govorim nemam pred očima nijednu osobu koju bih branio, a o konceptu EU imam svoje mišljenje. Mislim da je dobar, da je dobar za nas i da je manje više sazrio i da ga ne treba produbljavati i od Europske unije raditi državu. Nisam za to i nisam nikada bio za to, ali nisam ni za izolacionizam i zatvorenost.

Vidim da je Albanija poslala liječnike u Italiju i Španjolsku. U Italiju dolazi pomoć, itekako dolazi. Albanija je država kojoj je Italija prije 30 godina jako pomogla i to se ne zaboravlja.

Što se tiče gospodarskih mjera, ne mislite da je EU zakazala, ali ova situacija zahtjeva brzu reakciju jer je velik gubitak za gospodarstvo.

Ovo je strahovit gubitak za gospodarstvo i pitanje je koliki će biti i to će se jedno s drugim morati stavljati u ravnotežu.

Koliko se gubi vremena što EU ne može postići zajednički dogovor? S jedne strane imate Italiju i Španjolsku s velikim brojem umrlih i oboljelih koji su u velikim problemima, s druge strane su sjeverne zemlje. Ako se stavlja nacionalni interes u prvi plan, to je sve jedna zajednička ekonomija?

Ali radi se o ljudskim životima i za to su jedino i isključivo nadležne države i vlade koje biraju stanovnici tih država. To je meni vrlo jasno. Pomoć će stići, pitanje je samo što bi u ovom trenutku s tom pomoći radila Italija, ili za dva tjedna. Stići će sto posto, ja tu ne vidim problem. Vidim problem u tome da je virus polupoznat i da prema nekakvom konvencionalnom iskustvu bi se trebao zadržati među nama dok dio njegovog apetita ne bude zadovoljen. Mi znamo da života lišava stare i bolesne pa znamo koga moramo apsolutno zaštititi. Ako to za pola godine bude značilo da ja moram preuzeti određeni rizik da bih zaštitio svoju majku ili vašu majku i oca onda ću znati da moram s time živjeti.

Po vašoj nekoj procjeni, koliko je hrvatsko gospodarstvo žilavije u odnosu na krizu 2008.?

Potpuno drugačija situacija. Ovo je kriza i ponude i potražnje u kojoj ako bude previše dugo kriza ponude doći će do inflacije pod uvjetima da ljudi imaju dovoljno sredstava bit će novaca neće biti robe, potpuno je neusporediva prema svim parametrima s krizom iz 2008. godine i po otpornosti bankarskog sustava i građana i po stopi nezaposlenosoti koja je puno manja nego 2008. u cijelo Europi. Druge su okolnosti. Ova kriza nije bila u nastajanju, ona je sve šokirala.

Slažete li se s premijerom da će ova kriza imati puno dalekosežnije posljedice?

Ovisi o tome koliko će trajati. Ako bi prestalo za mjesec dana onda ne, odnosno za hrvatski turizam kao prevažnu granu hrvatskog gospodarstva da jer smo već preduboko zašli u godinu i ljudi koji su možda planirali doći ovdje i ostaviti novac poremećen im je raspored, nisu radili morat će više raditi, tko zna hoće li imati godišnje odmore, s time nažalost se moramo pomiriti.

Imamo već neke pokazatelje o dubini problema s kojima se suočavamo.

Bit će za sve ti problemi veliki. I za Njemačku. BMW ne proizvodi već mjesec dana, o njima i lancu opskrbe ne ovisi ne jedna ekonomija u srednjoj Europi, Slovačka, Češka, Poljska, Mađarska. To što se pokazalo blagodati sada se pokazalo kao novčić s dvije strane, kao i naš turizam. Govorilo se ako izbije kriza što ćemo s turizmom, ali razmišljati o krizi u Europi ništa nije ukazivalo na to. Dogodilo se nešto što je jednako pogodilo i nas i Acapulco.

Ali neće se svi jednako izvlačiti iz krize. Hrvatska ima traumu iz krize 2008.

Razlozi su drugi i naša snaga i imunitet su bili drugačiji. Ja sam 2012. kao premijer naslijedio groznu fiskalnu i proračunsku situaciju, svi su bili u manje više sličnim problemima. Sada je drukčije. Da, ove godine ćemo imati veliki gospodarski pad, da narast će i nezaposlenost, pitanje je koliko. Mi kažemo da čuvamo radna mjesta, ne, ne postoje radna mjesta, to je terminološki užas kad se čuje. Postoje radnici i postoje poslovi. Postoji zaposlenost. Radna mjesta su fikcija, to je kao u socijalizmu 50-ih godina. Postoje radnici i ove mjere koje se provode su zapravo zaštitne mjere, to nije stimulans, to je stavljanje štita, da neko vrijeme ,a nadamo se kratko, zaštitimo one koji bez te zaštite ne mogu.

To su zaštitne mjere i nisi zakašnjele. Ne možete od Vlade očekivati istog trenutka da kaže i stavi na stol sve nakon što je dala prvu ponudu i logično je da to bude neka razina legitimnog cjenkanja. Uslijedili su prosvjedi, savjeti, prijedlozi i na kraju su manje više svi zadovoljni.

Vlada je to napravila na svojevrsni pritisak?

Pa naravno. Ja ovdje nisam ničiji odvjetnik. Ja sam to rekao kada su izašli s prvim mjerama da je to rad u progresu, koji traje. I ovo što su sada odlučili pitanje je koliko dugo to može trajati i gdje su nam granice i našeg i svačijeg kapaciteta. Ovo drži vodu za nekoliko mjeseci.

Gdje su tu građani? Mislite li da je izostala pomoć najugroženijim skupinama u društvu?

Naprimjer?

Moratorij na kredite recimo?

Da, apsolutno. To su građani, to nisu najugroženiji građani, to su skoro svi građani. Bankama je otpuštena rezerva odlukom HNB-a koja je Hrvatska narodna banka, možemo mi misliti koliko je to neovisna ustanova, koliko je izvan politike, jest izvan dnevne politike, koliko odgovara Frankfurtu, a ne Hrvatskom saboru – dvojbeno, ali je na kraju to Hrvatska narodna banka koju je osnovala Hrvatska i radi u našem interesu. Sada je kriza i što su napravili? Ono što su trebali. Otpustili su rezerve – 6,5 milijardi kuna koje su inače banke morale čuvati kao zlatnu škrabicu ako bude loše. Što sada rade s tim novcem? Posuđuju ga državi. Kako? Uz kamatu? Koliku? To čekam da čujem. Ako je preko jedan posto to je profiterstvo jer trenutno nitko ne može dobiti toliki povrat na svoj novac osim velikih pharmi i veledrogerija kojima je država dužna pa onda država plaća sulude kamate. Ne samo da o tome treba voditi računa tko koliko zarađuje i na čiju grbaču nego i što ćemo s kreditima, da li se plaća kamata. Banke će iz ovoga opet izaći masnog vrata.

Mislite li da će se ponoviti scenarij iz 2008.?

Ako ništa ne napravimo ponovit će se, nisam siguran da to rade u dosluhu s nekim iz Vlade. Trebat će donositi odluke. Ja sam u svojoj karijeri donosio odluke, i krive. A sada je jako teško. I dobro je da Vlada ima što širu podršku političkog spektra, odnosno predstavnika naroda. To nije Stožer, to su saborski zastupnici i Vlada, to su organi vlasti i što možeš dobiti širu podršku za neke mjere, to bolje.

To bolje ako netko sutra bude postavio pitanje pred nekim sudom i arbitražom kako me to Hrvatska oštetila da možeš reći, ali iza toga smo stajali svi, cijeli Sabor. Zato smatram da su neke od ovih mjera koje se provode opravdane i koje su manje više iste u cijeloj Europi trebale dobiti placet kao jedan katalog mjera u Saboru. I onda znaš na čemu si. To je kao da imate barku ili brod, možete se vezati špagom, možete baciti sidro od 10 kilograma, a možete se vezati na corpo morte, to je ona betonska plaketa od tone, tu si siguran.

Dakle, dvotrećinska većina za sve mjere koje se provode bez dvotrećinske većine, a diraju ljudska prava i slobode, ta dvotrećinska većina je corpo morte, tu si potpuno siguran da ti sutra nitko ništa ne može predbaciti. Zato mi nije jasno zašto se to ne radi, a može se još sutra napraviti.

Najavljeno je smanjivanje plaća, govori se o solidarnosti, ravnomjernom rasporedu tereta krize. Mislite li da treba dirati državni i javni sektor?

Prvo sam rekao na nečiji suludi prijedlog da trebaju svi na minimalce da to nije predložio netko velike pameti. Tjedan dana kasnije sam rekao da smatram da bi u javnom sektoru, trebamo definirati što i koji dio javnog sektora, trebao sudjelovati i smanjiti plaće. Onda sam vidio neke analize prije svega Instituta za javne financije, to su brojke, to fakat jest struka, to su brojke, i na kraju kad izdvojiš one kojima ne možeš dirati plaće jer je to suludo, sad da ne nabrajam koji su to, a u javnom sektoru je 250.000 ljudi ukupno, onda dobiješ one kojima nije u redu da smanjuješ plaću, na kraju dođeš ne do samo jako malih ušteda nego do jedne druge stvari – država se sada zadužuje i morat će vraćati taj dug, kad se konačno počela u trenutku malo razduživati, to je počelo još 2015. sve više se razdužuje, odnosno udio duga u BDP-u se smanjuje. Što se sada događa? Država se treba zaduživati i to je u redu, takva je situacija, ali kada kriza prođe država će morati vraćati taj dug što znači da će ljudi koji rade u javnom sektoru sljedeću povišicu vidjeti u dalekoj budućnosti. I zato im dva puta smanjivati plaću nema smisla. Napravit ćemo dvostruku štetu, kako se kaže rezati rep pet puta. Solidarnost je jedna stvar, ali zdrava ekonomska logika… Netko će sada reći koliko je uhljeba, koliko je zaposlenih po županijama, previše i to jesu vrlo često uhljebi, ali tu govorimo o 15.000 ljudi. Moramo gledati da pogodimo pravom mjerom, a u isto vrijeme ne donesemo kolateralnu ili čak izravnu štetu.

Smatrate li da je sve ovo što je Vlada napravila u dobrom smjeru?

U ovom trenutku da. Pitajte me za dva ili tri tjedna i bit ću jako sretan budem li vam mogao reći da je to to. To će značiti da je kriza stala i da nema više potrebe da razgovaramo o tome. Ali ako ne izađemo van i ne počnemo živjeti otprilike kao što smo do sada, onda ćemo morati razmišljati o nekim drugim mjerama, ali ne samo mi, nego svi.

O kojim mjerama?

Još restriktivnijim mjerama. Mi naprosto ne stvaramo, nitko ne stvara. MI ne prodajemo svoje usluge koje su važan dio naše ekonomije i bit će. Platna bilanca države je na dosta stabilnoj razini jer slabo izvozimo, ali prodajemo jako puno relativno skupih usluga. Njemačka ne proizvodi. Svi stoje. Netko kaže idu mi super paštete i bureci, ali ima paletu proizvoda od 100, ali pedeset ne prodaje jer nitko ne kupuje, a lanac opskrbe je poremećen jer ne može napraviti konzervu zato što je tvornica u Italiji prestala proizvoditi.

Rekli ste da će u cijeloj priči netko biti i profiter?

Pa banke, to vam govorim. To ne smije biti tako. Ne mora biti kao u šerijatskom pravu, ali ne može biti. I građani i koji će što, tu Vlada treba djelovati i ja sam siguran da hoće, ali ne može sve odjednom.

Koliko ovo može biti prilika za novi restart, novu paradigmu?

Pa novu paradigmu za Zagreb, da konačno sredimo Donji grad, ne živi tu puno ljudi iz hrvatske perspektive, ali je važno. No to je sada sporedno ustvari. I meni se tresla kuća u starom dijelu grada, razmišljaš o tome, nije ti ugodno, ali ovo s koronavirusom je trenutno veći problem. Ima puno stvari za koje nemamo odgovore, ali prelazimo preko njih i nastavljamo živjeti. U siječnju 2017. izračunato je da je broj umrlih bio 6500 u tom mjesecu. Međutim siječanj godinu dana ranije 4500 ljudi. Od čega? 2500 ljudi više. Prometne nesreće, samoubojstva, nije ih bilo. Dvije tisuće ljudi je umrlo više od nekog prosjeka. To je zastrašujuća brojka i to smo znali i nitko nije reagirao. To je vjerojatno bila epidemija teže gripe, jer u tim sezonskim prolapsima uvijek više umire i tako se izračunava jer mi ne testiramo na gripu. Ali kad vidiš da ti je u jednom razdoblju umrlo 45 posto više ljudi nego što je normalno u desetogodišnjem prosjeku u tom mjesecu umire, nešto se dogodilo, ne znamo što.

Koliko će epidemija promijeniti globalne okolnosti?

Ljudi će se plašiti i to sada uopće nema smisla komentirati kako se ja osjećam intimno, vi, moja majka, supruga, prijatelji. Ljudi na ovo reagiraju prilično traumatizirano i teško je u ovom trenutku uspostaviti dominaciju racija, da stvari staviš na papir i kažeš gle, ljudi se neracionalno ponašaju kada se kreditno zadužuju, a kamoli kada misle da im je zdravlje i život njima najbližih ugrožen. Treba će vremena da se ovo slegne. Kao što kaže poslovica, ako si vidio jednu pandemiju, vidio si tu pandemiju, ne uspoređuj je s drugima previše.

Vaš komentar činjenice da je Grad Zagreb loše reagirao nakon potresa.

Vojska je izašla i to 300 vojnika profesionalaca su izašli s lopatama na zagrebačke ulice i čistiti cigle u onom prvom naletu. To nije posao vojske, ali je to napravljeno mada je to mogao grad i bez vojske najnormalnije. Ali sada se svaki dan nekoliko desetaka dimnnjaka sruši i taj otpad stoji na gradskim ulicama. Ja mislim da grad ima resurse da deset puta toliko ukloni da nitko ni ne primjeti da se to događa.

Statičari i arhitekti volontiraju, upozoravaju da nema plana.

Za to je nadležan Grad Zagreb. Ja se nadam da neće biti tko god bude na vlasti u Zagrebu tko bude vodio glavnu riječ u obnovi , u kojoj će država morati dati tim ljudima, ne meni, izričito ne meni i mojima, ono što smo dali ljudima u Gunji. Ja sam se uvijek pitao kao premijer tada što bi bilo da su nasipi popustili i u Slavonskom Brodu gdje je malo nedostajalo da se to dogodi, i u Slavonskom Šamcu, da je to sve puklo i da je sve to bilo pod vodom.

Što je prioritet?

Građani su prioritet.

Hoće li biti tako?

Sad me tražite da govorim nešto o gradonačelniku. To neću. Govorio sam to u kampanji, moji stavovi i argumenti su poznati. Međutim, da se to ne bi prebijalo preko leđa ljudi koji su napustili stanove, moj prijatelj je u Osijeku kod djevojke koja je na specijalizaciji u KBC Osijek jer je u svoj stan na Kvatriću morao smjestiti roditelje čiji se stan u Mesničkoj raspao, a nemaju toliko novaca da si nešto unajme ili priušte nešto bolje.

Vlada donosi zakon, vidimo kritike struke, mora li se donositi novi zakon kod svake izvanredne situacije?

Nije ovo svaka izvanredna situacija, to je jako izvanredna situacija i upravo zato osiguravatelji jako skupo osiguravaju od potresa. Vi se možete osigurati od svega. Recimo u Gunji se nitko nije osigurao od poplave, a mogao je za mali novac. Oni koji su se osigurali, njih pet, od države su dobili figu. Nepravedno ustvari. Ako se osiguravate od potresa osiguravatelj zna da će mu svi doći na vrata i zato su te premije tri do četiri puta veće od premija za osiguranje od poplave, puknuća cijevi, da puknuća cijevi, ili od požara. Zato se ljudi nisu osiguravali jer je to preskupo, nisu uređivali kuće jer je to preskupo. Imam osobno iskustvo o tome koliko košta kvadratni metar fasade u Zagrebu da se uredi i koliko košta kvadratni metar kuće na otoku gdje moraju dovesti radnike, imaju trošak, ta razlika je puta pet.

Netko u Zagrebu krade, netko pokušava krasti i oteti novac. Tim sam se bavio na svojoj zgradi. Ne kažem da krade, ali postoji određeni kartel gdje ruka ruku mije, a lice obadvije.

Mislite li da je dio tog kartela i Milan Bandić?

Ne mislim, samo se glasno pitam. To je moglo biti riješeno odavno. Nemoguće je da kuća u Zagrebu koja nema stilskih obilježja i nije zaštićena, takvih objekata je samo 600 u Zagrebu, nego je samo starija kuća nemoguće je da je kvadratni metar prije 10 godina bio 1000 kuna, a da si na moru za istu uslugu dobio 200 kuna. To je nemoguće.

Vlada je izdvojila plaće za obnovu od potresa, Sabor isto. Mislite li se i vi povesti istim primjerom?

Ja sam to rekao prije deset dana. Mislim da ću taj novac dati na račun za koronavirus jer bez obzira što sam Zagrepčanin i živim u centru grada, ovaj problem s koronavirusom je panhrvtaski.

Što se tiče građanskih sloboda u vrijeme izvanredne situacije?

Drago mi je da ste upotrijebili taj izraz jer ovo jest izvanredna situacija, ali Sabor nastavlja s radom i to ne znači da ja preuzimam bilo kakve ovlasti. I to sam rekao i ponovit ću jer mislim da je to u našem interesu da ne bi lupali glavom u zid jer nismo poduzeli sve mjere da štitimo svoje materijalne interese kao država, treba se ovo sve što se radi pojačati dvotrećinskom odlukom saborskih zastupnika koji nakon toga nastavljaju zasjedati.

Mi smo zabranili kretanje svih građana po Hrvatskoj puno rigoroznije nego što to bilo koji doneseni zakon predviđa. Imate Zakon o zaštiti zdravlja pučanstva koji govori o ogromnim ovlastima ministra zdravstva uz određene osigurače “na prijedlog ovoga”, “uz odobrenje ovoga”, ali ministar zdravlja je centralna osoba koja može svašta. Mi smo iz nekog razloga formirali Stožer u kojem je ministar zdravstva jedan član, a u zakonu imate cijeli niz mjera u kojima je karantena i zabrana kretanja. ali znam da tada zakonadavac nije imao predodžbu razloga donošenja zakona, situaciju u kojoj je cijeli svijet u blokadi. Ovo je nekoliko koraka dalje od toga i upravo zato treba to ojačati odlukom 2/3 saborskih zastupnika koji su je spremni dati.

Ali ministar unutarnjih poslova koji je na čelu Stožera kaže da se Sabor ne može sastajati stalno i Stožer mora donositi svakodnevne, brze odluke.

Sabor se ne mora sastajati svakodnevno, ali Sabor radi. Radi se o tome da bi Sabor donoseći odluku o posebnom stanju zbog prirodne nepogode, a virus je iz prirode. Imate situaciju da Sabor donosi odluku i katalog mjera u kojem kaže u dva mjeseca to i to tijelo smije činiti to i to i nakon toga se vidimo opet. Vidite da tu prigovor ministra, ako ga je rekao, ne stoji jer nitko nikome ne staje na prst ili stoji na putu. To napraviš i da bi se sutra zaštitio zbog objesnih tužbi onih koji će tvrditi da su pretrpjeli štetu. Veži se za betonski blok, a ne tankim koncem jer ćeš završiti na drugom otoku, razbijen.

Bilo je ideja da Sabor da ovlasti Vladi

To je nemoguće jer bi se tada morao uključiti i predsjednik Republike, a to je u ovoj situaciji nepotrebno i nemoguće. Evo zatvorite me u podrum. Ja nisam taj koji stoji nekome na putu. Rekao sam, slušajte Vladu pri tome misleći na čistu pravnu situaciju gdje je Vlada glavna. Stožer je…. to s pravne strane nije najsretnije rješenje i to ne za bilo koju političku stranku ili mene koji sam nedavno izabran za predsjednika.

Vlada nije odustala od izmjena zakona o elektroničkim komunikacijama.

Govorio sam vam prije pola sata o Google mobility aplikaciji na koju praktički dragovoljno pristaje 90 posto ljudi koji imaju pametne telefone. Ja mislim da sam ja isključen s toga. Netko je zapeo s velikim zakašnjenjem. Ako je to tako važno mi smo već izginuli bez tog zakona. Netko očito ima fiks ideju da pošto poto taj zakon progura. Očekujem da netko tko koncepcijski stoji iza tog zakona kaže ljudi propast ćemo ako u roku tri dana taj zakon ne donesemo. Međutim tu se uporno kao sivonje idemo u drugo čitanje da bi netko dao neke ovlasti organima. To nije čist posao i to vjerojatno jedina stvar koju saborska dvotrećinska većina ne bi odobrila, ali vidimo da smo i bez toga super.

Predsjednik Sabora je tražio mišljenje Ustavnog suda

Ma kakvog Ustavnog suda kada sam imaš taj instrument, zašto u to uvlačiti Ustavni sud? Mogao se i nije, očitovao se sudac, atipično. I ja sam to govorio prije pet dana, samo ne na tako izravan način. Nikome tu ništa ne prijeti i sada upozoravam na moguću štetu, ono ljuii koji će tražiti svoja prava koja se mogu opravdano isključiti. Imate drugi primjer, zakon o zaštiti pučanstva od zdravstvenih ugroza gdje su navedene vrlo precizne ovlasi ministra zdravstva koji donosi restriktivne odluke. Jedna je krantena, a jedna je gdje kaže da se može ograničiti kretanje, a napravio je Stožer, ne znam po kojoj osnovi.

A stoji dalje da su ljudi koji su obuhvaćeni tom mjerom, a to je skoro cijela Hrvatska, imaju pravo na naknadu. To je utuživo. Čemu se izlažemo nepotrebnom riziku. Donesite odluku dvotrećinskom većinom i stvar riješena. Ne radi se samo o ljudima koji su u samoizolaciji, možete vi sutra izmisliti da je meni na taj i taj način načinjena šteta, izmakla dobit, ja ne vidim pravnu osnovu za ovakvo postupanje.

Vi se protivite da se mijenja Zakon o elektroničkim komunikacijama?

Ja ne znam tko je uopće za to. Očekivao bih da oni koji su za to stanu nasred trga i zapomažu kao Jeremija da ćemo svi pomrijeti ako taj zakon i izmjene ne usvojimo jučer, ali ne, tu se uporno štreberski ide u drugu proceduru, valjda na iscrpljivanje da ljudi odustanu. To mi ukazuje na dvojbene namjere onog koji predlaže. Zašto pobogu, kome to treba? I to još uz suglasnost praćene osobe, koji je smisao te mjere. Ta namjera nije ni obrazložena, a to mora biti. Onda recite želimo pratiti sve, ali onda izazivaš pobunu naroda. Zašto onima koje trebaš nadgledati ne staviš neki tracking device?. Vrlo, to je jedina stvar na koju imam prigovor.

Vojnici se vraćaju iz Afganistana?

Ja sam rekao da će se vratiti prije nego što odu i to je tako.

Koja je pozadina?

Pozadina je ta, ja sam u kampanji govorio znate što. Amerikanci su potpisali ugovor s talibanima i ovo je posljedica toga. Sada ne treba ni onih 100, da me nitko ne drži za brojku, jer svaki čovjek je čovjek, ni oni nisu potrebni. Došli su tamo, raspakirali se i vraćaju se nazad. Drago mi je da sam bio u pravu, zato što mi je drago da naši vojnci nisu tamo gdje im nije mjesto. Nije im mjesto ni da lopataju po centru Zagreba, to su profesionalni gardijski vojnici, ugovorni, karijerni i za njih postoje ozbiljnije zadaće.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad