Javnost još bruji o najavljenom preimenovanju ulica u Beogradu. Gradski odbornici bi u četvrtak trebalo da promijene naziv samo jedne ulice, a trenutno je nejasno kojim će još ulicama biti promijenjen naziv i kada. Dok zamjenik gradonačelnika Goran Vesić kaže da će imena ulica koja sadrže toponime iz bivše Jugoslavije sigurno biti brisana, istoričari poručuju da takve odluke otkrivaju način na koji pamtimo.
Živjećete na novoj adresi, da više ne bi živjeli kao mazohisti – to je poruka koju stanovnicima Zagorske u Zemunu, prije nego što za 24 sata tabla u njihovoj ulici ne ponese ime Blagoja Jovovića, atentatora na Antu Pavelića, šalje zamjenik gradonačelnika.
“Koliko građana u Zemunu želi da živi u Zagorskoj ulici?”, pita se Goran Vesić.
Jeste li ih pitali, radili anketu?
Vesić: Ja mislim da ne žele da žive u Zagorskoj.
Jeste li radili anketu, koliko je to problem sada sa zamjenom dokumenata?
Vesić: Kao što znate odlukom Vlade Srbije promjena dokumenata je besplatna.
Koliko će još Beograđana, besplatno, mijenjati adrese u ličnim kartama, pasošima. Niko ne zna, jer trenutno nije poznat ni konačan spisak ulica kojima gradska vlast planira da promijeni ime, ni kada će to uraditi.
Imena ulica su se prvi put pojavila prije nekoliko dana u Večernjim novostima, uz izjavu zamjenika gradonačelnika Beograda. Vesić je siguran da će biti još reciprocitetnih promjena, ali table su se izmiješale, otkad se umiješao i predsjednik države Aleksandar Vučić.
“On me je lično zamolio da Sarajevska ulica ostane, između ostalog, jer su tamo živjeli brojni Srbi”, rekao je Vesić.
VEZANE VIJESTI
A da vas nije zamolio?
Vesić: Sigurno bi ostala jer mi nikada nismo ni planirali da promijenimo Sarajevsku ulicu. To vam je pokušaj da vam objasne da treba da imamo Hrvatsku ulicu, a imamo je danas.
Hoćemo li je imati i dalje?
Vesić: Nećemo, zato što ni u jednom gradu u Hrvatskoj ne postoji Srpska.
U Mariboru postoji Beogradska i tamo živi osam hiljada Srba zašto da se mijenja?
Vesić: Pa niko nije ni rekao da će Mariborska da se mijenja.
“Ovo je Vesićev način da se zatre ideja neke dobre prošlosti. Oni bi voljeli da nas prošlost podsjeća samo na ratove, sukobe, da nam budućnost bude opkoljena strahom, da na komšije gledamo kao na nekoga ko hoće da nam naudi, da bi oni mogli da se pokažu kao spasioci i patriote, a u stvari je sve suprotno”, rekao je Radomir Lazović iz Ne davimo Beograd.
Najveći broj ulica, čiji su nazivi u procesu preimenovanja, svoja sadašnja imena dobile su 1896, daleko prije perioda bivše Jugoslavije. Zato istoričari poručuju: opasna je privatizacija u odlučivanju, potrebno je uključiti i stručnjake i građane, postići opštedruštveni konsensus.
“Srbija ne treba da slijedi primjere loše prakse i revanšira se u neznanju, zaboravu ili reviziji istorije, a naša istorija, naglašavam, nije vezana isključivo za teritoriju današnje Srbije. Postoje slučajevi kada su promjene naziva ulica utemeljene i odgovarajuće, ali češće su te odluke o preimenovanju posljedica stihije i manjka znanja. Ako pamtimo tako što kontinuirano brišemo, onda je to zaborav, a to me veoma brine. Na nama je da cjelovito i objektivno pamtimo”, smatra istoričar Dejan Ristić.
Dok raste broj potpisnika online peticije da ulice zadrže stara imena, evo nas, po ko zna koji put, u dubokoj podjeli. Možda Hvarska i ne mora da nestane da bi se pojavila Bečka ulica. Ili mora.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
