Povjesničar Hrvoje Klasić u Novom danu komentirao je posjet Andreja Plenkovića Golom otoku, sutrašnje obilježavanje u Gruborima te izjave premijera o „kulturi sjećanja i dijaloga“ koju trebamo njegovati. Klasić smatra da su poruke dobre, ali i upozorava da smo zadnjih 30 godina imali nekulturu sjećanja i monologe umjesto dijaloga. Dodao je da je jučer bio malo razočaran jer se uglavnom kroz zadnje godine obilježavalo žrtve komunističkih režima, a glavno je pitanje zašto to sve skupa radimo, odnosno koje su to poruke koje trebamo prenijeti dalje

“Postavljam pitanje premijeru da li je i gdje je vidio da marširaju mladići u partizanskim uniformama koji pišu grafite da treba ubijati i silovati, da se skupovima zaziva Jugoslavija i negira Goli otok? Istovremeno podsjećam na brojne primjere zadnjih 30 godina marširanja s ustaškim znakovljem, zazivanja NDH i Ante Pavelića, ulica nazvanih po ustašama… Kad to stavite na stol, mi se suočavamo s nečim s čim trebamo, ali od čega nam ne prijeti opasnost, a s onim od čega postoji opasnost, ne”, zaključio je Klasić.

Dodao je kako s Plenkovićem uvijek postoji sumnja u ekvidistancu, a koja je i jučer došla do izražaja, kada je u kontekstu Grubora govorio o hrvatskim žrtvama.

“Kada se govori o Srbima govori se o propustima, a to su pojedinačna i masovna smaknuća, koja su trajala tjednima i mjesecima nakon akcije Oluja. Podsjetilo me na intervju Grabar Kitarović u opskurnom tjedniku kada je najavila drugu kandidaturu i rekla da je Pavelić radio neke greške, gdje su posljedice imali Hrvati”, podsjetio je i zaključio da se trebaju postavljati važna pitanja, a ne nabacivati se pomirenjem.

“Ne treba miriti civilizirane ljude, a nacionaliste s obje strane, hrvatske i srpske, isto ne jer oni to niti ne žele. Ključno je pitanje jesu li odgovorni za zločine odgovarali”, navodi Klasić uz zaključak da ljudima malo znači pomirenje kada 20 godina žive bez struje i vode.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad