Privatni razgovor između bivšeg američkog generala i Aleksandra Vučića otkrio je mogući pravac djelovanja Beograda kada su u pitanju svi najbitniji razgovori sa Kosovom.
Penzionisani general-pukovnik Ben Hodges, bivši komandant američke vojske u Evropi (USAREUR), prošle godine je dobio zanimljiv zahtjev od srbijanskih vlasti – da se sastane sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem, prenosi KoSSev tekst BIRN-a.
Hodges je bio iznenađen. Zahtjev je primio tokom obilaska Balkana, ali ne u bilo kojem zvaničnom ili diplomatskom svojstvu – prisustvovao je konferenciji o odnosima između Srbije i NATO-a kao predsjedavajući Centra za analizu evropske politike, CEPA. Ipak, Hodges je odlučio da prihvati poziv i odgovorio je sa: “Naravno”.
VEZANE VIJESTI
Sastanak održan sredinom maja otkrio je nešto o stavovima predsjednika Srbije povodom srbijanske ekonomije, integracije u EU i Kosovu. Mnoga ključna pitanja o kojima su razgovarali od važnosti su za dijalog Srbije i Kosova u Bijeloj kući.
Iako je bivši general bio željan da čuje šta je predsjednik Srbije imao da kaže, također je bio oprezan. Na putu da se sastane sa njim, Ben Hodges se pitao: “Zašto [Vučić] želi da razgovara sa mnom?”, a to pitanje je i postavio jednom svom srpskom sagovorniku. Odgovor je glasio: “Nema s kim više da razgovara”.
Hodges je očekivao priliku za slikanje, nakon čega bi uslijedio sastanak, a zatim i konferencija za štampu, na kojoj bi Vučić rekao Srbima da je zadržao čvrst stav prema bivšem američkom generalu, a samim tim i prema SAD-u. “Umjesto toga, otišao sam tamo, slikali su nas, svi su otišli i samo smo on i ja ostali u njegovoj kancelariji oko 45 minuta”, prisjeća se Ben Hodges. Iznenađujuće, ali u sobi nije bilo zapisničara.
Divljenje prema Trumpu
Bivši general je u Beograd stigao samo nekoliko dana nakon što se američki predsjednik Donald Trump sastao sa premijerom Mađarske Viktorom Orbanom u Bijeloj kući. Izgleda da je Vučić pomno pratio sastanak sa mađarskim saveznikom i rekao je bivšem američkom generalu: “Bez obzira na to šta mislite o predsjedniku Trampu, ovo je bila velika stvar za sve u regionu, da mala zemlja poput Mađarske dobije šansu da upozna američkog predsjednika”.
Srbijanski predsjednik je također rekao da je sastanak američke administracije sa Orbanom “dobar znak… da je SAD stalo do regiona… i to ne samo povremeno”.
Zabrinut zbog demografije
Jedna od prvih stvari koje je Vučić spomenuo Benu Hodgesu bilo je to da je veliki broj Srba i drugih ljudi sa Balkana napustilo region. Hodges je rekao da Vučić očigledno želi da se uhvati u koštac sa demografskim problemom zemlje, ukazujući na nove ekonomske i investicione mogućnosti za mlade kako bi ih spriječio da napuste Srbiju.
Kako navodi, Vučić je stvorio utisak da zapadne integracije igraju veliku ulogu u njegovim planovima za Srbiju. Međutim, normalizacija odnosa između Srbije i Kosova direktno je povezana sa integracijom u EU, što je čini komplikovanom. Ipak, Ben Hodges smatra da “Vučić zna da bi Srbija bez EU mogla da postane Venecuela Evrope, satelit koji zavisi od Kremlja”.
Vučić pod pritiskom da popusti u vezi sa Kosovom
Jedan od ključnih Hodgesovih utisaka nakon sastanka sa Vučićem bio je da on srbijanskoj javnosti mora da pokaže da može da izvuče veliku korist od pregovora između Srbije i Kosova, jer bi normalizacija odnosa sa Kosovom zahtjevala “žrtvu” od Srbije.
“Nisu to pregovori ukoliko nešto ne izgubite, tako da morate da imate šta da pokažete u zamjenu za ono čega ste se odrekli. Dakle, ideja integracije sa Zapadom je zaista važna”, komentariše Ben Hodges.
Jedna stvar koja je Hodgesu bila upadljiva je ta da je Vučić, što je i srbijanski zvaničnik sam sugerisao prije njihovog sastanka, izolovana figura, jer je “na njemu toliko unutrašnjeg i spoljnjeg pritiska” koji ga vuče u različitim pravcima. Hodgesu se činilo da je Vučiću “potreban prostor kako bi mogao da vodi teške pregovore kakvi su oni sa njegovim kolegom iz Prištine”.
Vučić je Hodgesu naglasio da se čitav niz aktera žestoko protivi normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Hodges se prisjeća: “Moj utisak nakon posjete je da je on očigledno pod velikim pritiskom Kremlja, [Srpske pravoslavne] crkve, boračkih organizacija i drugih, koji imaju puno različitih interesa.”
Sastanak Vučića i Hodgesa dogodio se jutro nakon što se predsjednik Srbije sastao sa liderima Srpske pravoslavne crkve. Vučić je rekao bivšem generalu da su ga vjerski lideri upozorili da će ga smatrati “izdajnikom ako postigne bilo kakav sporazum o priznanju Kosova”.
Prema riječima Bena Hodgesa, Rusija je još jedna ključna prepreka normalizaciji odnosa sa Kosovom: “Bilo mi je jasno da Kremlj nema želju da se pitanje Srbije i Kosova rješava“.
Ključna saznanja relevantna za predstojeće razgovore o Bijeloj kući?
Bijela kuća je domaćin razgovora između Srbije i Kosova, dok će se u Brisel 7. septembra održati politički razgovori između strana. Trump bi se mogao sam pojaviti na razgovorima u Bijeloj kući.
Sastanak Hodges-Vučić sugeriše da predsjednik Srbije više voli male lične sastanke nego velike grupne postavke. Ovo je u skladu sa onim što je novinaru BIRN-a nedavno rekao programski direktor Beogradskog fonda za političku izuzetnost Marko Savković. Savković je rekao da je Vučić veliki zagovornik ličnih i bilateralnih kontakata. Kaže da je srbijanski predsjednik “skrajnuo” svoje ministarstvo spoljnih poslova i da je “od mnogih ambasadora čuo da oni zapravo nemaju ulogu” u srbijanskoj diplomatiji. Trump, slično, ne vjeruje američkom State Departmentu, pa im je to zajedničko.
Kao što je Vučić predložio Hodgesu, on se divi Trumpu, sa kojim se rukovao otprilike četiri puta. Uz Trumpa, Vučić može da ostavi po strani svoje razlike sa Sjedinjenim Državama jer Trump nije bio umješan u politiku 1990-ih kada je NATO bombardovao srpske ciljeve i kada su SAD 2008. priznale bivšu srbijansku pokrajinu Kosovo. U poređenju sa ostalim američkim zvaničnicima, Srbi smatraju da je Trump neutralni posrednik.
Ako Trump odluči da učestvuje u pregovorima Bijele kuće, trebalo bi, međutim, da bude oprezan. Jedan zapadni diplomata sa sjedištem u Beogradu izjavio je da srbijanski zvaničnici misle da američkim predsjednikom mogu da manipulišu podilazeći “Trumpovom egu”, kada je malo stranih vlada spremno da to otvoreno učini.
Dalje, kako je predstavljeno Hodgesu, Srpska pravoslavna crkva, srbijanska javnost i Kremlj sputavaju Vučića da prizna Kosovo – mada ne i da se dogovori.
U Srbiji se ne može potcijeniti uloga pravoslavne crkve. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, ključni trenutak za američkog ambasadora Richarda Holbrookea bio je kada mu je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Miločević uručio takozvano Patrijarhovo pismo, dokument koji je potpisao poglavar Srpske pravoslavne crkve, a koji je Miloševiću dao moć da vode mirovne pregovore u ime bosanskih Srba.
Srbijanska javnost je također u velikoj mjeri protiv priznavanja Kosova. Jedna anketa javnog mnjenja sugeriše da je 71,7 posto Srba protiv priznanja. Vučić pažljivo prati ankete i, s obzirom na njegove ambicije, posrednici bi trebalo da shvate da u ovom trenutku neće izvršiti političko samoubistvo priznavanjem nezavisnosti Kosova.
Ipak, Vučić ima sposobnost da pomjeri jezičak na vagi u debati o priznanju. Tokom posljednjih nekoliko godina, kako postaje sve autoritarniji, vrši jaču kontrolu nad medijima. Crkveni lideri koji Vučiću kažu da je sklapanje sporazuma sa Kosovom “grijeh” – prema riječima patrijarha Irineja – kao i ispitanici u anketama, isti su ljudi koji također konzumiraju Vučićevu propagandu.
Shodno tome, ukoliko srbijanski predsjednik nastavi da predstavlja priznanje Kosova kao veleizdajničku ideju i ukoliko srbijanski mediji nastave da demonizuju Kosovare, Vučić ne bi trebalo da se ponaša iznenađeno ukoliko ga javnost obeshrabri da sklopi sveobuhvatan dogovor sa onima koji se smatraju đavolom. Specijalni izaslanik predsjednika Trumpa za dijalog Srbije i Kosova, Richard Grenell, kao i specijalni predstavnik EU za dijalog, Miroslav Lajčak, trebalo bi da ga opomenu zbog toga.
Ekonomski dogovor vjerovatniji od priznanja
Novinar BIRN-a dijeli Hodgesovo zapažanje da je podsticanje srbijanske privrede ključno pitanje za Vučića, posebno u pogledu suzbijanja egzodusa mladih. Vučić legitimitet izvodi iz ekonomskog rasta i stabilnosti. Zbog toga je preduzeo korake ka integraciji u EU. Ipak, otkako je Vučić razgovarao sa Hodgesom, srbijanski predsjednik je također pojačao svoj odnos sa Kinom, kritikujući EU.
Grenell je primio k znanju Vučićev apetit za ekonomskim, a ne političkim sporazumom i voljan je da ga prihvati. Lajčak se više zalaže za dogovor koji kombinuje ekonomska i politička pitanja. Prema specijalnom savjetniku američkog predsjednika, predstojeći razgovori o Bijeloj kući uglavnom će se fokusirati na “ekonomsku normalizaciju“. Ipak, za Vučića EU ostaje važan ekonomski partner i bila bi greška da Trumpova administracija razdvaja razgovore Bijele kuće i briselski dijalog jedan od drugog, jer bi to umanjilo šanse za stvaranje sveobuhvatnog paketnog sporazuma.
Što se tiče Rusije, Kremlj ostaje važan igrač na Balkanu, kako je zaključio Hodges. NATO StratCom centar nedavno je objavio niz izvještaja koji pokazuju da Rusija nastavlja da propagira antizapadne i antikosovske narative širom zapadnog Balkana.
Jedan od ruskih strateških ciljeva je zadržavanje Srbije i drugih balkanskih zemalja van EU i NATO-a. To što se debata o dijalogu Srbije i Kosova truje pomaže da se spriječi normalizacija, što zauzvrat garantuje da Srbija ne može da se pridruži EU. Jedini razlog zašto bi Kremlj pustio Srbiju u EU bio bi da bude ruski trojanski konj.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
