Pionirski projekat Doma za duševno oboljele u Čurugu. Tri korisnika ove ustanove za par nedjelja će izaći iz doma i useliti se u specijalno za njih izgrađenu kuću, u kojoj će živjeti samo uz periodičan nadzor socijalnih radnika. Kako će izgledati život ljudi sa dijagnozom šizofrenije nakon izlaska iz institucije.

Radomir Stevanović i Dragan Žutić su cimeri u maloj sobi koju dijele sa još troje korisnika Doma za duševno oboljele u Čurugu.

Radomir je u domu pet, a Dragan deset godina. Vikend izlaske iz doma, kažu, nisu imali. Danas, ipak, oni otvaraju kapije i u pratnji socijalnih radnika idu da vide kako napreduju radovi na kući koja će za par nedjelja biti njihov dom.

Sa njima će živjeti i Jelena Vesić, žena koja, kao i oni, živi sa dijagnozom paranoidne šizofrenije. Jelena je nestrpljiva i sa oduševljenjem i ponosom nam pokazuje prostorije u kojima će živjeti.

“Kupatilo je lijepo, komforno i čisto. Jedva čekam da izađem da spremam sladoled od lješnjaka, torte i kolače”, kaže Jelena.

Njen budući cimer Dragan kaže da je željan slobode, i nada se da će ga novo okruženje u potpunosti izliječiti.

“Ja sam među zdravim ljudima zdrav, a među bolesnima bolestan. Shvatate? Kad dođem gore, meni je teško. Vidim bolesne ljude, nemam kud, ali nadam se da ću izaći“.

Najveća bojazan njihovih vaspitača je kako će ih prihvatiti sredina, ali Rade kaže da ga ne zabrinjavaju eventualne reakcije komšiluka.

“Ne plašim se, ne. Moguće da će tu da budu pričice kojekakve, ali ne treba da se obraća pažnja previše na to. Nadam se da će Čuružani da nas prihvate kao svoje sugrađane”.

Stručnjaci kažu da se povratak ovih ljudi u zajednicu u svijetu potvrdio kao najbolji metod lečenja psihičkih oboljenja.

“Institucija guši individualnost. Samim tim, ljudi će dobiti na samopouzdanju, imaće mogućnost da razvijaju vještine koje nisu u mogućnosti da razvijaju u domu, moći će da žive kvalitetniji život“, kaže socijalna radnica Marijana Ristić.

A kvalitetniji život njih troje čeka već jako dugo. I jedva čekaju da ga započnu.