Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić uputio je pismo britanskoj kraljici Elizabeti u kojem je zatražio da povuče Rezoluciju o Srebrenici iz Vijeća sigurnosti UN-a.
Iako je Međunarodni sud pravde zločine u Srebrenici okarakterisao kao genocid još od presude Radoslavu Krstiću iz 2001. godine, Nikolić je u pismu upućenom kraljici Elizabeti tražio da vlada Ujedinjenog Kraljevstva povuče Rezoluciju o Srebrenici jer, kako kaže, “tako se ne doprinosi boljoj budućnosti Balkana”.
Nikolić je u pismu koje je pisao ćirilicom kazao da bi ovaj potez bio najbolji jer će inače doći do “otvaranja starih rana”.
Tekst pisma prenosimo u cjelosti:
“Mi smo nacija prilicno različita od drugih koje su slične veličine ili moći. Kad god bismo kroz historiju bili napadnuti, opredijeljivali smo se za otpor i borbu za slobodu. U velikom broju prilika naši su se postupci podudarali sa formiranom medunarodnom pozicijom, borbom i ciljevima Vaše nacije.
Nikada nismo željeli da odustanemo, niti da nam drugi određuju za šta ćemo se mi opredijeliti.
Takvo stanovište bilo je veoma zahtjevno, često i opasno, ali na kraju je nosilo olakšanje i bilo je zdravo za naš duh.
Imam na umu izmdu ostalog, Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat, u kojima su Srbi priložili najvecu mogucu žrtvu. U ova dva rata izgubili smo milione najmladih, najpametnijih i najhrabrijih ljudi, što je za posljedicu imalo radikalno smanjenje našeg stanovništva i izgleda za buducnost. Sve je to učinjeno u uvjerenju da su sloboda i dostojanstvo čovjeka vrhunske vrijednosti. Nikada nismo bili vješti u hladnom kalkulisanju naših uloga i namjera, već smo se rukovodili osjećanjima.
Vjerujem da Vam je poznato da su se Srbi borili protiv Turaka, Austrougarskog carstva, Njemaca i potom njihovog Rajha. Suprostavili smo se i mnogim drugima, čak i NATO-u 1999. godine, u vjeri da moramo braniti teritoriju Kosova i Metohije koja istorijski nama pripada.
Savremena Srbija želi da pronade svoje mjesto i ulogu u strukturi Evropske unije. Tacno je da smo uvijek bili prijatelji Rusije, ali nikada nismo pristajali na potcinjavanje. Bili smo jedini medu tadašnjim socijalistickim državama koje su se suprostavili Staljinu, bez obzira na rizike. Prijatelje volimo da biramo srcem, a ne obimom ili iznosom trgovinske razmjene.
Stoga, Vaše velicanstvo, ovim pismom pokušavam da Vas zamolim da upotrijebite svoje autoritet i ukažete Vašoj vladi na složenost i teškoce pitanja koje navodim. Nacrt rezolucije vidim kao moguce ugrožavanje stabilnosti regiona koja je stvorena uz veliki trud i zalaganje svih nas.
Vaše veličanstvo, velika je nepravda, neistinito i neodgovorno svoditi užase genocida na ratni zlocin koji je pocinjen u Srebrenici. Da li je normalno da Savjet bezbjednosti, na osnovu rezolucije, donese odluku da citav svijet pod izrazom genocid podrazumijeva samo Srebrenicu? U nacrtu teksta rezolucije ne pominju se jezive istrebljenja Jermena, Jevreja, Roma, Etiopljana, brojnih Afrikanaca, australijskih starosjedioca, američkih starosjedioca, autotohnih naroda u Južnoj Americi, Rusa, Bjelorusa, Ukrajinaca, Kineza i nažalost mnogih drugih? Srbi su zajedno sa Jevrejima i Romima također bili žrtve ustaškog genocida u Drugom svjetskom ratu, kada su u koncentracionim logorima i jamama stotine hiljada ljudi izgubile živote na najnehumaniji način, na način koji je zaprepastio i samog Hitlera.
Moram da naglasim da su u Srebrenici, blizu Srebrenice, i u okolini Srebrenice muslimanske snage Bosne i džihadisti koji su im se pridružili hladnokrvno ubili hiljade srpske djece, žena i starih lica. Muslimanske snage u Bosni uvijale su Srbe u i oko Srebrenice, sravljeno je sa zemljom 39 sela u tom području, najstravičnije su pobijena novorođenčad; djeca, žene i starci. Niko za to nije odgovarao, a samo u toj regiji je pobijeno skoro 5000 srpskih civila. Kako onda za njih tražiti pravdu, ko će za njih da predlaže rezoluciju SB UN?
Stoga, ljubazno vas molim da Vaša vlada odustane od ovog prijedloga koji objektivno pospješuje otvaranje starih rana, a ne stvaranje osnove za bolju budućnost Balkana i istinskog pomirenja nacija koje su činile bivšu Jugoslaviju“.
