Srbofobija je danas jedna od najznačajnijih odlika hrvatske kulture i toliko je izražena da prelazi u teški kompleks od kojeg bismo mi sami morali najviše da patimo, jer je svaki kompleksaš opterećen strašnim bolom, izjavio je u razgovoru za Jutarnji list poznati hrvatski pisac i književni kritičar Igor Mandić.
Upravo sada, pred ljeto, već 15 godina, otvara se sezona lova na Radeta Šerbedžiju i Teatar Uliks na Brionima, rekao je Mandić i dodao da hrvatska zloba tu prelazi u tešku zlobu neoustaške strukture koja buja i u nekim novinama.
pročitajte još
Ta svakoletna hajka je, srećom, i dalje samo verbalna, ali prijeti da pređe i u fizičku, kazao je Mandić i podsjetio da je prije par dana Miloradu Pupovcu u Srbu zaprijećeno da mu je ovo posljednji put da tu dolazi i obilježava ustanak srpskog naroda u Hrvatskoj.
„Što to znači? Da će mu začepiti usta dogodine? Gumenom kruškom u ustima? Ili će, možda, zabraniti srpsku stranku u Hrvatskoj? Ili će napokon trijumfovati ideja, o kojoj govorim već nekoliko godina, da je cijela ta zloba kada su u pitanju, recimo, srpski pisci, ili, kako sam prvi rekao, ćirilica u Vukovaru, samo uvod u izgon preostalih Srba iz Hrvatske“.
Narod u Hrvatskoj
Šta to znači, upitao je Mandić, potpuno ukinuti historiju jednog naroda, jer Srbi su narod u Hrvatskoj, uvijek su i bili, a ne narodnost ili manjina ili entitet.
Razljutio sam se, jer me ta svakoljetna hajka na Šerbedžiju povukla i do ovog razvoja događaja koji pokazuje svoje zloćudne konture. I zloba će prijeći u fizičku silu, kazao je Mandić.
Na pitanje kako tumači apsurdnu činjenicu da se nakon nekoliko godina “detanta”, ponovo vraća napetost u odnosima Hrvata i Srba, Mandić je kazao da je to psihopatološka činjenica:
„Dok je rat, nema mržnje. Znaš ko se kolje i zašto. To jest, nizašto – zbog uživanja u klanju, ubijanju i istjerivanju. Mir je problem. To je ona vrsta abreagovanja, u kojoj, kad se naizgled stvari smiruju, dolazi do buktanja najpritajenijih duševnih energija“, kazao je Mandić.
Branim svoju zemlju
„Ali ja, dodao je, stalno branim svoju zemlju i vlastiti narod, ne prepuštam je ustašama i neoustašama, jer tvrdim da je to samo jedan djelić hrvatskog naroda. Kao što vidimo, njihove strančice su uvijek poražene na svim izborima. Ali, pustimo to, đavo ponekad stoji u minornostima”, zaključio je pisac.
