U Srbiju je tokom poslijepodneva stigao novi izbjeglički talas iz Makedonije, dok na sjeveru danas nije zabilježen značajniji broj prelazaka granice.

Kada posljednjih mjeseci svakodnevno granicu prelazi hiljade izbjeglica, vijest je da je prihvatni centar jutros prvi put bio potpuno prazan. Ali ne dugo.

Prema najavama koje je imala granična policija, očekivana je grupa od 600 ljudi, ali je broj bio znatno veći, veći od 2.000. Na početku kolone mlađi muškarci koji su u Srbiju ušli skoro trčeći.

N1: Zašto toliko žurite?

“Zato što smo umorni, potreban nam je odmor i da što prije stignemo u zemlje koje su naš cilj”.

“Tako sam umoran, težak je dan, ali hvala Bogu da smo sad ovdje i da je polovina puta za nama”.

Porodice sa malom djecom, a njih je na stotine, na začelju su kolone, kao i oni koji se zbog bolesti teže kreću.

“Moja kćerka ima rak. Operisana je. I hoda sve vrijeme? Da. Gdje idete? U Njemačku”.

“On hoće u bolnicu, na operaciju. Da stane na noge u budućnosti, kao i svi ljudi. U njegovoj zemlji to ne može, u Siriji. Da li je povrijeđen u ratu? Da”.

Kada su shvatili da na taj put neće moći dok ne završe proceduru, nastao je problem. Ovolika grupa nije bila očekivana, a tri autobusa u dva kilometra udaljenom selu nisu dovoljna da se svi odmah prevezu do mjesta gdje ne bi morali da stoje na suncu.

“Šatori su užasni. Čak i da vam nije ništa ako uđete neće vam biti dobro. To prvo, a drugo – vidite djecu i šta se dešava sa njima. Zato molim onog ko može da pomogne da ubrza dolazak autobusa ili nas pusti. Nije problem za nas, ali za djecu jeste. Bježimo od rata i ne želimo da umremo ovdje”.

Ubrzo je policija, zato što je bilo nehumano držati izbjeglice na jakom suncu, odlučila da zaboravi na proceduru i umjesto da ih iz kampa odvode u grupama do autobusa, pustili su svih 2.000 ljudi. Oni koji mogu, trčali su dva kilometra da bi zauzeli mjesto u autobusu, ali neće daleko. Tek do Preševa, gdje se nastavlja procedura i zbog velike gužve – čekanje.

Opširnije u prilogu Gordane Bjeletić: