Poznati televizijski radnik i urednik HTV-a Đelo Hadžiselimović od danas je u penziji. 65-godišnji Hadžiselimović na televiziji je proveo preko 40 godina karijere i u tom vremenu postao je prava legenda, ponajviše zahvaljujući odabiru dokumentarnih filmova.
Sintagma ‘odabrao Đelo Hadžiselimović’ koja se vrtila u odjavnim špicama dokumentarnih filmova garantirala je da ste pogledali kvalitetan dokumentarni film.
Hadžiselimović je diplomirao na Filozofskom fakultetu te je stekao diplomu profesora engleskog jezika i komparatista. 1974. godine zaposlio se na TV Zagrebu i od tada se nije micao s Prisavlja. U 41 godinu dugoj karijeri obavljao je razne funkcije, a prošle godine čak je bio v.d. glavnog urednika HRT1.
No u svakom slučaju Đelo Hadžiselimović ostat će upamćen po svojim odabirima dokumentarnih filmova koji su odgajali i obrazovali brojne generacije.
Kako je i sam u više navrata isticao volio je posao koji je radio. Putovao je i kupovao najbolje dokumentarne filmove, a među brojnim dokumentarcima koje je u karijeri pogledao posebno ističe one Davida Attenborougha koje preporučuje svima.
Hadžiselimović je odabrao deset dokumentaraca koje bi svako trebao pogledati.
1. Svijet tišine, Jacques-Yves Cousteau
Svijet tišine, Jacquesa-Yves Cousteaua je jedan prastari dokumentarac, sniman negdje 50-ih godina, koji je igrao u kinima. To je zapravo bio prvi put kad smo svi imali prilike vidjeti sva čudesa svijeta. To je bilo nešto zbilja, zbilja predivno.
2. Searching for Sugarman, Malik Bendjelloul
Film Malika Bendjelloula je vjerovatno najbolji muzički dokumentarac koji sam lično ikada vidio. Prije dvije godine dobio je i Oscara. Priča je takva da, kada bi neko pisao scenarij, svi bi rekli da je taj lud i da je sve izmislio. Život piše romane.
3. Act of Killing, Joshua Oppenheimer
Žile vam se jednostavno slede u trenutku kad objašnjavaju kako su ljude ubijali. Riječ je o ubistvu jednog miliona ljudi u Indoneziji 1955. i 1956. godine, a film je koncentriran na ljude koji su ta ubistva izvršavali. Reditelj je Joshua Oppenheimer.
4. Pole to Pole, Michael Palin
Od Michaela Palina bi se moglo izdvojiti mnogo toga, ali ako bih nešto morao istaknuti onda je to ovaj film. To je jedna posebna vrsta dokumentarizma koju ja volim, a to je lični pristup. Rijetki su ljudi koji to imaju, kod nas je to recimo radio Goran Milić.
5. Hodoljublja, Zuko Džumhura
Film Zuke Džumhure. On je isto jedan od ljudi koji priču zna prepričati kroz lični pristup. On je išao okolo i pričao svoja viđenja o ljudima, historiji, događajima, strahovito šarmantno. On i Palin su ljudi koji su baš dali lični pečat dokumentarcima.
6. Crusades, Terry Jones i Alan Ereira
Iza ovog stoje Terry Jones i Alan Ereira. Evo još jedan Pajtonovac uz Michaela Palina na popisu. Ovdje sam po prvi put u nekom dokumentarcu vidio malo drugačiji pristup križarima i Križarskim ratovima od onoga kojemu su nas učili u školama.
7. Amy, Asif Kapadia
Djelo Asifa Kapadije o Amy Winehouse. Tu nema puno sugovornika koji pričaju u kameru, sve je rađeno od dokumentarnih materijala, privatnih videa. To je potresna priča o jednoj tužnoj ženi koju su stvarno svi iskorištavali, od oca i dečka nadalje.
8. Hrvatski kraljevi, Domagoj Burić
Domagoj Burić je uspio gotovo pa nemoguće – ispričati priču o kraljevima koji su u jednoj zamagljenoj prošlosti, a to je napravio s izvanrednom kompjutorskom grafikom. Davno nestale građevine uspio je oživjeti i ispričati historiju nečega što se teško može ispričati.
9. Češki san, Filip Remunda i Vito Klusak
Film Filipa Remunda i Vita Klusaka je priča o ljudskom mentalitetu i nevjerovatnoj naivnosti. Oni su mjesec dana razglašavali da se otvara novi šoping centar, a napravili su samo kulisu pa su snimali ljude koji dolaze, rano ujutro ustaju, hoće biti prvi u redu…
10. David Attenborough (sve)
Sve od Davida Attenborougha. Mislim da je on zaslužan da čitav jedan naraštaj ljudi zavoli prirodu i životinje. To je nevjerovatno uspješno radio čitav svoj vijek, a isto tako je imao i jedan fenomenalan odnos i prema životu i prema prirodi, izuzetan čovjek.
